I nekako su, po mojoj skromnoj procjeni, bas bili najbolji par.. pasali su si taman.

I kao što je bilo nekad, u mojoj (skromnoj) i Božjoj (velebnoj) organizaciji:

ljudski je posuti se pepelom, pa ću te evo podsjetiti da si upravo ti bio onaj nekidašnji sugovornik, koji je o mojoj skromnoj stanovitosti na ovom istom mjestu kazao:

Krešo moj dragi, ako je netko ovdje genijalac/ka onda je to po mojoj skromnoj procjeni zasigurno fenomenalna R koja sa strpljenjem i dobrotom " podnosi " na svom blogu naše svakojake komentare.Naravno da i ti spadaš u tu grupu genijalnih to sam već davno rekla i mislim da tu nema više ništa za dodati.Savršeno je savršeno.Jedino mi je žao što neki pojedinci ne razumiju tvoje verbalne artikulacije a još me više zasmeta cinizam i kronična sterilnost istih.No nema veze svi smo zajedno pametniji.. da.Ono za adresu sam skužila ali za sada sam indisponirana, nadam se da me razumiješ i naravno da se veselim kada osjetim da se nekako međusobno uvažavamo,, a ono da budem sretnija prihvaćam... što se tiće sreće ah, nadam se da ćeš shvatiti.. ne mogu biti sretnija nego što sada jesam, s obzirom na date mi okolnosti.Velika pusa u oko tvoje.. tajna obožavateljica:)

molim one koji se smiju mojim uradcima, da ih pročitaju s dužnom pažnjom, unatoč mojoj skromnoj formalnoj \ " tesarskoj \ " izobrazbi, možda u njima ima koji granum salisa, (ne znam zd@ je li to grumen soli i je li neutrum??)

Margetić svjetsku stranicu za peticiju " oslobađanja Slavice " potpisalo ih je 381 i od toga po mojoj skromnoj procjeni 1/4 iz svjeta, 2/4 iz KOMINA (zna se zašto-bar su jedinstveni, svaka čast) i 1/4... mi vatrogasci....??

Daklem nakon povijesne trivije upitne važnosti za ovaj tekst mogu reći da je u dvorani bilo po mojoj skromnoj analitičkoj odokativnoj analizi cca. jedno 2/3 dvorane.

Evo počela sam pisati svaku misao koja se rodila u mojoj skromnoj glavici pa sam se odlučila zaustavit dok još nije prekasno...

Konačno, po mojoj skromnoj procjeni Radićeva je knjiga ipak bolja, ali to ne razrješava enigmu ignorancije Pancerove zbirke, tim prij e što ona, zanemarimo li objavljivanja po periodici, ima kronološku prednost, a povrh svega tako se lijepo uklapa u modele poezije devedesetih.

Tanzaniji, po mojoj skromnoj i laičkoj procjeni, više od jednokratne pomoći u hrani trebaju stručnjaci različitih profila, ponajviše profesori i agronomi.

Tako je, malo sam zavirio u dućan s rabljenom glazbenom opremom i ustanovio da bi se, usprkos mojoj skromnoj hippijevskoj plaći, nešto moglo i ubost.

Miriam me poljubila, što je naravno bilo previše za moje sposobnosti oslanjanja na vlastite noge pa sam se onesvijestila... otvorih oči ponovo na onome istome krznenom bijelom pokrivaču na kojemu sam se probudila i prvi put.. kraj mene je sjedala ovog puta Ona... pogledom sam tražila njezina usta, mrmljala je tiho neke nerazumljive riječi gledajući u staru, ukoričenu knjigu s požutjelim listovima i izgledala upravo božanstveno... okrenula se polagano, kao da pazi pri samom pokretu da me ostavi na životu, da ne reagiram kao prošli put... rekla je nešto, prečula sam jer sami zvuk njezinih riječi bio je harmoničan, nježan i duboko u njemu skrivao se, sigurna sam, zvuk harfe u najmanju ruku ponovila je.. trznuh se... nasmijala se... ' bojiš li se? izgledaš preplašeno '? oooovaj... pa.... i nisam baš... samo nisam navikla na ovakve prizore u svom svijetu.. oprosti mi... mislim na ono prije što sam se onesvijestila.. mmm ' ' ma sve je u redu, to je uobičajna reakcija, nisi navikla na moju energiju, možda je upravo suprotna onoj koju ti imaš... jednom ću te naučit kako je imati.. ' ' hm, u to čisto sumnjam ali... ' ' ššššš ', umirila me, ' nemoj tako... moraš imati vjeru, moraš je izvući iz dubine i spoznati svu njezinu moć.... ubrzo ćeš uvidjeti da si poput nas, da možeš stvarati i bivati u svakom trenutku pozitivna, vedra, čista i neopterećena... da možeš imati i davati upravo sve što ikada si sanjala da bi htjela... mogu zaviriti u svaki kutak tvoje duše i spoznati da si mnogo toga zapustila i da mnogo toga skrivaš u svojoj krhkosti, da se previše brineš o posljedicama prije nego što si spoznala uzroke.. vidjet ćeš, naučit ću te... možemo biti sestre koje će disat jedna uz drugu i učiti jedna od druge... plesati i smijati se, ali i plakati ako je potrebno... želim stvoriti kutak u kojem ni trenutak nećeš biti sama kao što si bila nekada tamo, s one strane... želim da taj svijet bude samo tvoj i toliko jak da ga ni najjača negativna sila ne može razbiti ni prodrijeti do njega ujedno i toliko stvaran da nikada ne posumnjaš '... ' hvala ti ', posegnuh je zagrliti, ali u zadnjem trenutku povukoh ruke i grčevito zaglih sebe oko struka... njezine svijetle oči samo su bljesnule u iskricama blagosti i mira... ' dođi ', klimnula je prema zidu i ustala... brzo ustanem i ja za njom... slijedih je do starog kamenog zida... čudno, nisam prije ni primjećivala kako i on sjaji, sjaji sve ječe kako se primičemo... ona učini pokret rukom, pokret u obliku kruga... na tom istom mjestu ukaže se veliko, bakrom uokvireno ogledalo... jako staro, po mojoj skromnoj procjeni, ali tako magično... sa svake strane okvira imalo je po dva kamenčića i jedan na vrhu.. bili su različitih boja... s lijeve strane stajahu plavi i poviše njega, u razmaku od par centimetara crveni, zatim s desne strane zeleni kojega je nadvisivao bijeli te na kraju poviše svih njih stajao je veličanstveni ljubičasti... okvir je bio izrezbaren nekim vijugavim nitima i spiralama... stajala je ispred njega... ' dođi ', napravila je pokret lijevom rukom, ' stani kraj mene '... nesigurno se primakoh ogledalu, primakoh se Miriam i stadoh ukopana... ogledalo je bilo živo... spiralno je vijugalo cijelom površinom do okvira... ' reci mi što vidiš '... pogledah i pomislih kakvoga li glupoga pitanja jer je predmet u kojeg sam se zabuljila neprestano vrtio krugove iz svoje sredine... ' paaa.... vidiiiim.... spiralu ', reknem odjedom u očekivanju njezinog priznanja da je to stvarno spirala... ona trzne, ' možda će ovo pomoći - primakni se bliže '... dođem ispred i zagledam se duboko.... u glavi osjetim nesnosan pritisak da jedva mogoh progovoriti... ' vidim, vidim samo tebe... sama si tu, stojiš, isijavaš i prekrasna si.... zašto ne vidim svoj lik???? ' kriknem i uhvatim se za glavu, sjednem na pod od boli... i rasplačem se... ona na brzinu učini pokret kruga kao i prije i ogledala nestane... ' oprosti mi, molim te, nisam te htjela tako brzo uvući u sve ovo, ali samo sam željela što prije početi, željela sam ti pokazati kako sebe vidiš, ne vidiš se upravo zato jer se ne doživljavaš, jer si začahurena i ne primaš ništa iz svijeta u kojem živiš... bojiš se previše ', nadvila se nada mnom... ' imaš pravo, možda se uopće ne doživljavam... samo sam jedno tijelo koje će živjeti koju godinu i nestati, zar tako ne treba biti?? nikada neću moći biti poput tebe nikada '.... uzela je moju ruku kojom sam upravo bila obrisala suze i slinu iz nosa i poljubila je... dio ruke koji je bio mokar srebrenkasto je svjetlucao... pogledah je u čudu... ' kkk.. kako sada ništa nisam osjetila? '.. ' nisi? eto, možemo dalje.. ovo je bio prvi korak.. tvoje suze su toliko jake da s njima možeš početi... ne bojiš se priznati istinu, to je važno... upravo je to najvažnije... drugima, ljudima iz svog svijeta, nisi pokazivala da si ovako krhka i da se možeš slomiti kao i svaki čovjek... pomalo si zaboravila da i ti ponekad možeš pustiti suzu.. njima si bila čvrsta i nedostupna, hladna i bahata, zato si i bila sama.... imala si Alastera, toga divnoga starca koji ti je pokazivao tu i tamo da vrijediš i više nego što si sama znala, i živjela si u čahuri u koju je samo on imao pristup... a zašto?? zašto si dopustila da dio tebe, dio tvog srca, pođe, nestane i slomije se? da budeš tako nesigurna u sebe to je dio tebe, to si upravo Ti sada kada si se rasplakala pokazala si da želiš ići dalje... pa idemo dalje... želim ti štošta pokazati.. '..

Za razliku od prije spomenutih starih lavova, popriličan broj današnje mlađarije koja danas radi na news portalima, a tu i sebe ubrajam iako sam već starejši, po mojoj skromnoj procjeni najkasnije za dva desetljeća preživljavat će skupljanjem praznih boca.

Pa ja također volim misliti o NASTYbook kao o mojoj skromnoj, ali entuzijastičnoj preradi Zone sumraka i Johna Colliera, prilagođenoj djeci.

A kako niti to nije bilo dovoljno, bez obzira što je nominirano više pojedinaca, a po mojoj skromnoj procjeni moglo ih je biti i više, priznanje za treće mjesto u pojedinačnom izboru športaša nije niti utvrđeno.

Po mojoj skromnoj procjeni ukrali su cca 300 milijardi kuna

Kao, ono - radi se o jedinom građevinskom poduzetniku koji je u vrijeme građevinskog boom-a utajio porez, i prijavljivao lažnu dobit.Po mojoj skromnoj procjeni takvih je više od 70 %... Da nije žalosno bilo bi smješno

Valjda to u slobodnom prijevodu znači " kaj ima " no kaj ima svježe na likovnoj sceni? kam ide ovaj svijet i tko još danas slika. pa molim stavljam vam neke linkove likova koji su po mojoj skromnoj procjeni novi genijalci David Hochbaum obratite pažnju na flash u headeru - tj pomičnu sliku Ray Caesar čovjek radi 3 D slike. pogledajte si njegov bio gdje kaže da je bio pas.

Dok promatram prekrasne pejsaže lagano se vozeći uskom i natrpanom cestom, što automobilima, zapregama i traktorima, stisnutu bezbrojnim trgovinicama koje su robu izložile uza sam rub ceste prema Cazinu, prisjećam se kako sam baš tuda posljednji put prošao kao ratni reporter, pišući za ove iste novine, kad su odjeci hrvatske Oluje ovdje dali zraka ratnicima, pa je tih dana i u mojoj skromnoj nazočnosti ovdje okončan posljednji mučni rat.

U ovoj verziji je uklonjena obojena pozadina u pdf dokumentu koja po mojoj skromnoj prosudbi korisno služi samo proizvođačima tonera i tinte za pisače i fotokopirne uređaje.

Ove rupe su, po mojoj skromnoj procjeni, rupe od metkova, morebit 9 mm PARA, a morebit i nešto drugo.

Pjesnik je u mojoj skromnoj percepciji, makar lirska dušica, ipak i gornjak i dovoljno gorštak da bi ga moćna g (r) omilica običnog rasutoga kamenja pučkog vulgaris spriječila u ostvarenju jednog osnovnog ljudskog prava - slobodnog pristupa vodi.

Što se tiče izbora Latinovih gostiju nije bilo ništa bolji od izbora gostiju Ace Yutela, a ti su izbori sve drugo do izbor onih koji bi govorili u ime gledatelja i naroda koji je hebena stranka političke oligarhije i mafijaša koji kodroviraju državnom televizijom, ili po mojoj skromnoj procjeni prisavskom maloumnicom koja je u službi onih koji su najmanje pošeljni gosti u studiju i informativno-političkim emisijama.

Samo troje od svih koje sam upoznao u životu bi po mojoj skromnoj (i potpuno neprofesionalnoj) ocjeni zaslužili da ih se smatra svecima jer su vjeru kao takvu doista živjeli.

Unatoč mojoj skromnoj pripravi, nisam se puno naprezao da se istaknem.

U trenutku kada je (po mojoj skromnoj procjeni) barem 2000 ljudi direktno ugroženo poplavom U CENTRU JEDNOG HRVATSKOG GRADA, nacionalna TV kuća tome nije pridala nikakvu pažnju

Po mojoj skromnoj i benevolentnoj procjeni, komunistička će se klatež održati najdalje do travnja 2013. Nabrajanje razloga za njezin odlazak postalo je nemogućom misijom jer ih je toliko da se ne mogu nabrojiti.

Tako je po mojoj skromnoj procjeni samo 3. maj ovu državu koštao min. 10 milijardi kuna, novac koji su i će iskširati svi građani lijepe nam njihove bez obzira bili oni kupusari ili fetivi dalmatinci.

Slažem se s vama conjimir da ovaj portal čitaju mnogi i jako su zainteresirani, što po mojoj skromnoj prosudbi znači da vatrogasna struka i ustroj zanima mnoge.

Međutim, fakrtor koji je ovdje bitan jest (po mojoj skromnoj procijeni) plemenski duh.