Na kraju Mojsijeva Zakona, u završnici pete Mojsijeve knjige ili Ponovljenog zakona, stoji: " Ne pojavi se više prorok u Izraelu poput Mojsija " (Pnz 34,10).

Dozivam u sjećanje onu divnu zgodu iz Ivanova evanđelja (Iv 8, 3 - 11), kad mu revnitelji Mojsijeva zakona dovedoše ženu uhvaćenu u preljubu.

Kod starozavjetnih Hebreja pod odgojem i obrazovanjem uglavnom se podrazumijevalo učenje objave Jahvine volje Izraelu, poglavito poznavanje Mojsijeva zakona (Tore) i religiozne tradicije.

Naime, za judeokršćane u Jeruzalemu i Antiohiji, koji kao bivši Židovi prihvaćanjem evanđelja nisu prestali održavati propise Mojsijeva zakona, tom novom situacijom je nastalo goruće pitanje: Kako mi možemo dijeliti zajedništvo vjere s onima koji uopće nisu prihvatili Zakon niti ga održavaju?

Možda je Isus baš zato svoje sugovornike poveo na prve stranice Biblije koje su također sastavni dio Mojsijeva Zakona.

- Prema gesti koju je učinila Djevica Marija koja svog Sina prikazuje u Hramu i prema zapovijedi Mojsijeva zakona (usp Lev 12 1 - 8), podvrgava se obredu čišćenja; u pučkoj pobožnosti prizor čišćenja viđen je kao očitovanje poniznosti blažene Djevice Marije, zbog čega je 2. veljače često smatram blagdanom onih koji u Crkvi obnašaju službe služenja drugima.

U očima naroda to je bila »Knjiga Mojsijeva zakona što ga je Jahve dao Izraelu« (Neh 8, 1) ili jednostavno »Mojsijev zakon« (Mal 3, 22).

U raspravi oko opravdanja, te uloge i odnosa Zakona i milosti, sv. Pavao ističe da je svakome čovjeku zbog pale naravi potrebna Božja milost radi opravdanja i da se ono ne može postići ni snagom Mojsijeva Zakona ni vlastite naravi.

U Matejevu evanđelju zapisan je Govor na gori koji sažimlje tri prakse Mojsijeva zakona: milostinja, molitva i post.

Ta »predaja ljudska« ovdje nije razvodnjavanje Mojsijeva zakona (usp.

Najčešće kad govori o kršćanskoj slobodi, misli na slobodu od vršenja Mojsijeva Zakona, napose u vezi obrezanja.

Prisjetimo se samo koliko je sv. Pavao uvjeravao Isusove apostole da odustanu od obrezanja i Mojsijeva Zakona za kršćane iz poganstva, njih koji su primili Duha Svetoga i prorokovali na udivljenje tisuća ljudi na jeruzalemskim ulicama, njih koji su snagom toga Duha činili mnoga čudesna djela.

Zato je u Antiohiji kako nas izvješćuju Djela apostolska među kršćanima nastala prava uzbuna i žestoka rasprava o jednom važnom pitanju kao što je obveza ili neobveza obdržavanja Mojsijeva zakona o obrezanju za obraćene pogane na kršćansku vjeru.

Da umiri svoje pristaše i da provedba načela o slobodi novozavjetne djece Božje ne bi nikome škodila, Jakov predlaže da se s obzirom na kršćane iz Židovstva i oni iz poganstva uzdržavaju od nekih stvari i jela koja su sljedbenicima Mojsijeva zakona bila posebno zabranjena.

No, Pavao tim putem prije obraćenja ne želi ići jer je uloga Mojsijeva Zakona samo dokazivanje prekršaja: " Po Zakonu - samo spoznaja grijeha " (Rim 3,20) reći će na drugom mjestu.

U središtu Mojsijeva zakona postoji strogi zahtjev koji regulira odnos prema bližnjemu " ne smijem zaradu i plod dnevnoga rada uskratiti svojem bližnjem ".

Farizeji, upravo suprotno, naučavali su strogu ovisnost spasenja u točnom, sitničavom, pedantnom izvršavanju Mojsijeva Zakona.

Još od Mojsijeva zakona, Božji narod je počevši od Pashe znao za blagdane u određene dane, da bi obnovio spomen na veličanstvena djela Boga Spasitelja, da bi mu zahvalio, da bi spomen na njih ovjekovječio i nove generacije poučio da s njima usklade ponašanje života.

Ali zakon ljubavi je i srce Mojsijeva zakona.

Možda sam mogla poslužiti kao ploča da tabula rasa prazna ploča dječjih duša bude poučena slovima pismenosti, premda se ne bih bunila niti da su na moju plohu upisali sadržaj ploča Mojsijeva Zakona.

U ulomku iz Matejeva evanđelja Isus govori o nalozima Mojsijeva zakona: milostinji, molitvi i postu, a to su i tradicionalne upute za korizmeni hod da se odgovori na Božji poziv da se čovjek svim srcem vrati Bogu.

To je izazvalo pozornost i zabrinutost članova Sinedrija, tj. židovskoga Velikog vijeća čiji su članovi, pod vodstvom velikoga svećenika, nadzirali život stanovništva pazeći da ljudi žive po propisima Mojsijeva zakona.

Spomendan je događaja kada su, prema propisu Mojsijeva Zakona, Josip i Marija donijeli Dijete Isusa u Hram da ga, kao prvorođenca, obredno prikažu Bogu.

Nehemija i Ezra bili su uvjereni da osim materijalne obnove narod treba učvrstiti i u vjeri svojih otaca. Sav je narod pozorno slušao knjigu Zakona. Narod je pozorno slušao izabrane dijelove iz Mojsijeva Zakona i prepoznao kako se puno udaljio od mjere u pravoga i jedinoga Boga, pa su plačući očitovali žaljenje (posluh Jahvi, Bogu).

Isus premješta sav smisao Mojsijeva zakona iz onoga što je vani na ono što je unutra, s usta u srce, s čovjekove »vanjštine« u njegovu »nutrinu«.

Zahvaljujući okolnostima da ne mora rješavati goruće probleme, Pavao je u Poslanici Rimljanima mogao sustavno razviti svoju poznatu teologiju opravdanja koju je već naznačio u Poslanici Galaćanima kao suprotnost evanđelja i Mojsijeva zakona u njihovoj isključivosti (Gal 2, 15 - 21).

Isus će ne samo pokazati svoj autoritet u tumačenju Mojsijeva Zakona, nego će pokazati svoju vjeru i pouzdanje u životvornu moć Boga kojega on naviješta u hramu: Isusov Bog daje i održava prekogrobni život.

Ipak Isus nije supružnicima nametnuo nesnosno i preteško breme, teže od Mojsijeva zakona.

Obraćenike iz poganstva oslobodila je od prihvaćanja obrezanja i Mojsijeva zakona.

Glad ovih ljudi, Kristu je bila važnija od strogih religijskih održavanja Mojsijeva zakona.