KOLUMNA Prema podacima koje mi je dao izvor iz Ine, MOL-ova provizija bivšem HDZ-ovom premijeru Ivi Sanaderu nije isplaćena kako je to u svojim iskazima USKOK-u tvrdio Robert Ježić, vlasnik Diokija i riječkog Novog lista, nego kroz višemilijunske ugovore Ine sa Ježićevom tvrtkom Dinamarin d. o. o.

Iako je Ina do 2009. poslove dužobalnog razvoza nafte ugovarala sa svojim dugogodišnjim poslovnim partnerom tvrtkom JPS, prema tvrdnjama mog izvora Ježić i Sanader dogovorili su 2009. godine kako će se ti poslovi ugovoriti sa novoosnovanom tvrtkom Roberta Ježića, kako bi se kroz ugovore o dužobalnom razvozu nafte Sanaderu što neprimjetnije isplatila MOL-ova provizija.

Izvor iz Ine, čiji identitet iz razumljivih razloga ne mogu otkriti, potvrdio mi je kako je tvrtka u vlasništvu Roberta Ježića, Dinamarin d. o. o., 2009. godine potpisala s INA-om ugovor o dužobalnom razvozu nafte na izravnu intervenciju bivšeg HDZ-ovog premijera Ive Sanadera.Gotovo istovjetnu informaciju potvrdio mi je i sugovornik iz MOL-a, koji tvrdi kako je 2009. godine upravo preko bivšeg premijera Ive Sanadera dogovaran novi ugovor Ine o dužobalnom razvozu nafte, te je dogovoreno da se taj novi ugovor sklopi upravo s Ježićevom novoosnovanom tvrtkom Dinamarin d. o. o. Već tijekom raspisivanja pozivnog natječaja Ine prema poduzećima Jadranski pomorski servis (JPS) i Dinamarin, špekuliralo se o tomu kako nacionalna naftna kompanija Ina smišljeno pogoduje Ježićevom poduzeću, a na to upućuje i činjenica kako je Ježićevo poduzeće formalne uvjete natječaja ispunilo tek naknadno nakon isteka roka propisanog u pozivnom natječaju, nakon čega je poduzeće Jadranski pomorski servis steklo sve uvjete za potpisivanje novog ugovora s INA-om 2009. godine, što se ipak, kako doznajem zbog dogovora vrha Uprave MOL-a s bivšim premijerom Sanaderom, nije dogodilo.Iako je poduzeće JPS ovaj posao za Inu obavljalo dugi niz godina, zbog ugovora s Ježićevim Dinamarinom, Ina je navodno namještenim natječajem, prema ranijem dogovoru s Ivom Sanaderom, otkazala dugogodišnju suradnju Jadranskom pomorskom servisu, isključivo kako bi Uprava Ine ispunila Sanaderov zahtjev za dodjelu tog posla tvrtki Roberta Ježića.Prema dostupnim podacima, Ježićeva tvrtka je tek nakon raspisivanja pozivnog natječaja na sumnjiv način kupila dva tankera, za koje je 2009. godine obavljena predbilježba u Upisniku brodova Lučke kapetanije u Rijeci.Brodovi Kijac i Sepen, nazvani tako po lokalitetima u blizini Omišlja na Krku, u trenutku kupnje, prema podacima Dinamarina bili su stari između dvije i tri godine, te su imali dvostruku oplatu, što je navodno predstavljalo i ključnu prednost na natječaju u odnosu na JPS Ante Marasa.Međutim, ova dva broda u vlasništvu Dinamarina upisani su u hrvatskom upisniku tek nakon 1. travnja 2009. godine, što je bio zadnji rok iz Ininog pozivnog natječaja, nakon čega je Maras ultimativno i javno zahtijevao od Ine poštivanje propisanih natječajnih uvjeta, te potpisivanje ugovora s Jadranskim pomorskim servisom i nastavak dugogodišnje poslovne suradnje Ine i JPS-a na razvozu nafte i naftnih derivata rema Dalmaciji.Neki od uvjeta pozivnog natječaja, kojeg je Ina raspisala 2009. godine, posebno su ukazivali na mogućnost namještanja natječaja Ježićevoj tvrtki, obzirom da je jedan od uvjeta natječaja izrijekom navodio kako ponuđač u trenutku davanja ponude na natječaju ne mora imati u vlasništvu brodove za transport nafte, nego je trebao samo priložiti pismo namjere kako će te brodove nabaviti do početka obavljanja poslova prema ugovoru. Ponuđač u trenutku predaje ponude ne mora imati brodove za prijevoz nafte, već pismo namjere da će ih nabaviti, brodovi ne smiju biti stariji od 14 godina te moraju imati dvostruku oplatu, glasili su neki od uvjeta natječaja, po kojima se već tada sumnjalo kako se tako raspisanim natječajem pogoduje poduzeću u vlasništvu Roberta Ježića.Prema tvrdnjama mojeg sugovornika, Robert Ježić je 2009. godine, nakon što je sa Sanaderom dogovoren model isplate MOL-ove provizije, dva broda za potrebe posla svoje tvrtke s Inom kupio navodno u Norveškoj, i to kreditom od 50 milijuna eura odobrenim u Hypo Alpe Adria Banci, za koji su jamstvo bili sami brodovi, koje je Ježićeva tvrtka navodno dala pod hipoteku Hypo banci.Ono što je u ovom kreditnom aranžmanu posebno problematično jest to što je stvarna vrijednost Ježićevih brodova otprilike oko pet milijuna eura po brodu, dakle, ukupno deset milijuna eura, dok je prilikom njihove kupnje i dogovaranja kredita s Hypo Alpe Adria Bankom, njihova vrijednost prikazana u visini od dvadeset i pet milijuna eura po brodu, odnosno ukupno pedeset milijuna eura.Stoga moji sugovornici smatraju kako je zapravo četrdeset milijuna eura od ukupnog iznosa ovog kreditnog aranžmana sa Hypo Alpe Adria Bankom iskorišteno na drugi način, odnosno kako su ta sredstva jednostavno negdje preusmjerena za neke druge potrebe, dok su samo fiktivno iskorištena za kupnju Ježićevih brodova.Ukoliko bi se informacije oko ovog Sanaderovog i Ježićevog posla preko poduzeća Dinamarin, ugovorenog s INA-om, kako bi se preko tih ugovora neprimjetno bivšem HDZ-ovom premijeru isplatila MOL-ova provizija, pokazale točnima, to bi značilo da je Robert Ježić u svojem iskazu USKOK-u, kada je opisivao način na koji je Sanaderu isplaćena MOL-ova provizija, jednostavno lagao.

No, ako me pitate jesu li ti rezultati posljedica MOL-ova upravljanja, smatram da je odgovor negativan.

Budući da Zoltan Aldott, predsjednik uprave Ine, ima pravo dva glasa u slučaju neriješenog glasovanja uprave, koja ima po tri MOL-ova i hrvatska člana, sasvim je izvjesno da će MOL preglasavanjem izgurati svog čovjeka.

U tom slučaju procedura prodaje Tifona već bi bila u tijeku, a MOL-ova pozicija u pregovorima s hrvatskom vladom bila bi mnogo slabija.

Njihovi pritisci navodno su imali ključnu ulogu u činjenici da je Agencija u samo mjesec i pol dana radikalno promijenila svoju presudu vezanu za dopuštenje MOL-ova preuzimanja kontrole nad Inom, dopuštajući mađarskoj kompaniji da zadrži vlasništvo nad tvrtkom Tifon.

Ekonomistica Ilona Fodor te pravnik i ekonomist Bacsa bili su članovi MOL-ova pregovaračkog tima za izmjenu dioničkog ugovora o Ini 2008., a Fodor je sudjelovala i u pregovorima o dioničkome ugovoru Vlade i Mol-a 2003. Odgovarajući na pitanje zašto je 2008. trebalo mijenjati ugovor iz 2003., izjavila je kako je " Mol oduvijek htio steći većinski utjecaj i upravljačka prava u Ini ".

U to je vrijeme izbila i svjetska financijska kriza, pa je pala i cijena dionica MOL-a, ali ne i dionica Ine, jer ih je štitila MOL-ova javna ponuda za otkup, tvrdila je svjedokinja.

Također, u domaćim naftnim krugovima pojavile su se spekulacije kako je Slavia Capital ustvari tvrtka iza koje se skriva MOL-ova slovačka podružnica Slovnaft i koja ustvari na natječaju zastupa interese mađarske naftne kompanije.

No, vjerujte mi da cijelo vrijeme dok sam bio u Nadzornom odboru INA-e nisam mogao shvatiti koja je MOL-ova strategija.

MOL-ova iskustva stečena modernizacijom vlastitih rafinerija vrijedan su doprinos Ini u primjeni programa modernizacije njezinih rafinerija.

INA koja je mogla, u vrijeme kad ju je " obasjala Tuđmanova svjetlost ", bez problema kupiti desetak MOL-ova ili OMV-a, završila je sama na " jelovniku " MOL-a, a njena prodaja, a pogotovo većinska prava upravljanja, koja je stekao MOL, je sve prije nego čista i transparentna.

IPAK, IAKO JE MOL-ova javna ponuda propala, dionica Ine na domaćem tržištu nastavila se prodavati po iznimno visokoj cijeni, nedavno je dosegnula razinu od 4 tisuće kuna, uglavnom za račun kupaca registriranih u off shore državama.

U " mraku " je primjerice INA mogla bez problema kupiti 10 MOL-ova ili OMV-a (svih njenih 13 bušaćih garnitura, te vlastita platforma uz dvije unajmljene radilo je punom parom), a kad ju je obasjala Tuđmanova " svijetlost ", došla je u situaciju da 1996. nije imala kapitala ni za jednostavnu reprodukciju (nijedna garnitura ni platforma nisu radile).

Skupština Ine imenovala dva nova Molova predstavnika u NO Kategorija: Hrvatska 11. travnja 2012 - Izvanredna glavna skupština Ine danas je odlučila o zamjeni dva MOL-ova predstavnika u Nadzornom odboru Ine - opozvani su Abel Galacz i Jozsef Simol, a za nove članove imenovani Szabolcs I.

Prema neslužbenim informacijama, Vlada MOL-u predlaže da se prije zamjene dionica iz Ine izvuče plinski biznis, a prva MOL-ova reakcija nije bila negativna.

MOL-ova dobrovoljna ponuda za preuzimanje odnosi se na nešto više od 30,16 posto dionica, odnosno na sve dionice Ine koje nisu u vlasništvu MOL-a i hrvatske Vlade.

Svi ti projekti započeti su davno prije MOL-ova dolaska u Inu, godinama se u njih ulagao golem novac, a tek prije nekoliko godina amortizirali su se.

Iako u Vladi takve tvrdnje demantiraju, teško je vjerovati da će Vlada pristati na ulogu da kao najveći pojedinačni dioničar ima tek 10 posto glasačkih prava, što proizlazi iz trenutačnih odredbi MOL-ova Statuta.

Tako jedina važeća ponuda ostaje MOL-ova, objavljena 5. rujna u Narodnim novinama, prema kojoj ta mađarska kompanija nudi 2.800 kuna za dionicu Ine.

ZAGREB - MOL-ova ponuda od 2.800 kuna za dionicu Ine je preniska, pa preporučujemo članstvu da se zasad suzdrži od prodaje dionica Ine, poručili su s današnje konferencije za novinare čelnici udruge Mali dioničari - Ine, Udruge malih dioničara Ina d. d. i Sindikata Inaš.

Stranački vrh nije, doduše, bio obaviješten o tome tko će dići pare, ali je bio upoznat s posljedicama MOL-ova preuzimanja INE.

Mađarski MOL u današnjem je priopćenju reagirao na neke u medijima objavljene izjave OMV-ovog savjetnika u Hrvatskoj Marijana Kostrenčića kojima potvrđuje OMV-ov interes za javnu ponudu za Inu, ističući da je MOL-ova ponuda za sada jedina važeća, te da bi svaka druga špekulacija scenarijima i brojkama kroz novinske izjave mogla rezultirati stvaranjem očekivanja koja bi mogla zavarati dioničare.

Mnogi kroničari Inina poslovanja upozoravali su da je analizu MOL-ova preuzimanja kontrole nad Inom nemoguće provesti bez uvida u kompanijino poslovanje prije 2009., dok je glavnu riječ u tvrtki još vodila hrvatska vlada.

AZTN je ocijenio da se radi o koncentraciji koja ima " značajne učinke na hrvatsko tržište " i stoga je 9. travnja 2009. uputio javni poziv tržišnim konkurentima i svim zainteresiranima da se izjasne o učincima MOL-ova preuzimanja kontrole nad Inom, no nitko se nije javio, ističe Spevec.

Očekuje se i dolazak Imre Fazekaša kojega je Ježić spomenuo kao glavnog MOL-ova operativca zaduženog za isplatu navodnog mita, a neizvjesno je pojavljivanje USKOK-ova svjedoka Stephana Hurlimana, direktora Ježićeve švicarske tvrtke koja je primila spornu uplatu.

Tako je iz svoga videofundusa iskopao komadić snimke jednoga ručka Ive Sanadera i MOL-ova direktora Zsolta Hernadija iz listopada 2009. godine.

Ključna osoba u tome navodno je bio upravo Milković, koji je prošle godine navodno u više navrata bio glavni zagovornik pojedinih inicijativa koje su ocijenjene kao povoljne za mađarsku kompaniju, od ideja da se MOL-u proda pola Ininih polja u Siriji za 200 milijuna dolara, što je deseterostruko manje od njihove vrijednosti, do nedavnih razgovora o mogućnosti da Ina kupi jedno od dva MOL-ova nalazišta u Sibiru.

Tri MOL-ova člana Uprave Ine prošli tjedan podržala su smjenu radničke predstavnice u Nadzornom odboru kompanije Maje Rilović, inače čelnice sindikata Sindikata Inaš, doznaje Energetika-net.com.