Granica je, dakle, nužna; a Crtalić je granicama opsjednut; od seksualnosti i smrti kao temeljnih egzistencijalnih iskustava transgresije odnosno mehanizama njihove društvene regulacije putem zabrana, tabua, konvencija; preko notornih, strukturalnih razlikovanja na kojima počiva kolektivna svijest poput unutrašnjeg i vanjskog, organskog i anorganskog, prirode i kulture, tijela i tehnologije, muškog i ženskog, sna i jave itd. koje uvijek iznova, s nužnom dozom dramatike otkriva na razini akutnog subjektivnog doživljaja; do sasvim nevinih, naizgled trivijalnih stvari i hobističkih zanimacija koje za njega također predstavljaju liminalna područja iskustva - od pop-kulture, preko životinjskog mikrosvijeta, do arheologije ili istraživanja svemira, strastveno prikupljajući i izgrađujući vlastite menažerije na granici ljepote i monstruoznosti.