Duljina liječenja analozima nukleozida je minimalno godinu dana uz nastavak liječenja 6 mjeseci nakon utvrđene nedetektabilne HBV DNA i HBeAg serokonverzije (pojava anti-HBe).

Funkcije jetre kod pacijenata su se značajno poboljšale nakon uzimanja TJ-9, a kod pacijenata s kroničnom HBV infekcijom primijećena je tendencija smanjenja hepatitis B antigena (HBeAg) te povećanja HBe antitijela.

Kod ljudskih jetrenih stanica, phyllanthus amarus je obuzdavala HBsAg genetsku ekspresiju i produciranje HBsAg ali nije sprječavala produciranje HBeAg.

Na 60 pacijenata s kroničnom HBV infekcijom provedena je studija i primijećena je negativna stopa konverzije HBsAg i HBeAg o pozitivna stopa konverzije anti-HBe.

Nedavna studija pokazuje da pozitivni HBsAg deseterostruko povećava rizik od HCC, a s pozitivnim HBeAg HCC značajno se povećava čak šezdeseterostruko.

U ranoj fazi hepatitis B akutne infekcije iz krvi je moguće dokazati samo antigene HBsAg i HbeAg zajedno, ili pojedinačno.

Dojenje je vrlo rizično kod žena koje imaju aktivni hepatitis B posebno ako imaju i HBeAg antigene.

Kod HBeAg pozitivnih podgrupa još postoje nesuglasice kako postupati s onim pacijentima kod kojih su prisutni znakovi umjerene jetrene aktivnosti s manje od dvostruko povećanom alanin aminotransferazom; buduće studije s dužim praćenjem mogle bi nam pomoći u stjecanju znanja o ponašanju HBV kod tih pojedinaca.

Omjer pacijenata koji prođu kroz HBeAg serokonverziju demonstrira ponovno pojavljivanje HBV DNA nivoa i nestalnost ili postojanost povećanog nivoa ALT.

Ovi pojedinci imaju prirodno postojeći mutacijski oblik HBV koji ne proizvodi HBeAg zbog mutacija u precore ili core promoter području.

Najčešća precore mutacija je G-A promjena kod nukleotida 1896 (G1896A) koji kreira stop codon i rezultira gubitkom HBeAg sinteze; najčešća core promoter mutacija uključuje 2 zamjenska nukleotida u nukleotidima 1762 i 1764. HBeAg negativni nosioci su heterogena grupa i većina njih ima nizak nivo DNA, relativno normalan nivo alanin aminotransferaze i povoljne prognoze.

HBeAg negativni kronični hepatitis B (precore mutant) se pojavljuje kao prevladavajuća vrsta za vrijeme tijeka tipične HBV infekcije sa divljim tipom virusa i izdvojen je za vrijeme faze imunološkog čišćenja (HBeAg serokonverzija).

Razvoj HBeAg negativnog kroničnog hepatitisa B može se dogoditi odmah nakon HBeAg serokonverzije ili desetljećima kasnije.

Kod tih pojedinaca trajni spontani nestanak je rijedak (6 % do 15 %) i spontano izlučivanje HBsAg je oko 0,5 % godišnje; stoga su dugoročne prognoze kod HBeAg negativnih pojedinaca lošije u usporedbi s HBeAg pozitivnima.

Supkutane injekcije kroz 4 mjeseca (16 tjedana) u dnevnoj dozi od 5 milijuna jedinica ili tri puta tjedno u dozi od 10 milijuna jedinica, dovode do serokonverzije u oko 40 % slučajeva iz replikacijske (HBeAg i HBV DNK dokazivih u serumu) u nereplikacijsku (anti-HBe dokaziv) HBV infekciju s popratnim poboljšanjem histološkog nalaza, a u približno 10 % bolesnika postoji mogućnost gubitka detektibilnog HBsAg.

Stupanj neaktivne faze klinički se ispoljen kao HBsAg nosioc Za vrijeme faze reaktivacije, većina pacijenata ostaje HBeAg negativna s pozitivnim HBeantitijelima i njihova klinička slika može biti HBeAg negativni kronični hepatitis B, ali neki pacijenti mogu imati serokonverziju HBeAg i prikazati se kao HBeAg pozitivni kronični hepatitis B.

Ovo je potvrđeno dodatnom studijom na nasumičnim pacijentima s kroničnim hepatitisom B (HBeAg pozitivni) koji su primali phyllanthus amarus 3 puta dnevno 6 mjeseci ili placebo.

U analizi provedenoj u namjeri liječenja na kraju tretmana nije bilo značajnije razlike u smanjenju HBV DNA, HBeAg serokonverzije (0 %, 9,1 %, 8.3 % i 16.7 %) ili normalizacije ALT (0 %, 0 %, 8.3 % i 33.3 %) u grupama koje su primale placebo i phyllanthus amarus.

S nestankom infekcije nestaju i HBsAg i HBeAg, a slobodna anti-HBs postaje detektabilna.

Prisutnost HBsAg, HBeAg i visoki nivo DNA u periodu dužem od 6 mjeseci upućuje na progresiju prema kroničnoj infekciji.

Kada se ustanovi postojanost infekcije serološki markeri kao HBeAg, anti-HBe i anti-HBs mogu biti pozitivni ili negativni osim HBsAg i HBcAg (IgG oblik) koji ostaju pozitivni.

Istraživači su također odredili kako su pacijenti sa hepatitis B antigenom (HBeAg) imali manji nivo vitamina D nego li HBeAg negativni sudionici.

odraslih bolesnika s histološki dokazanim kroničnim hepatitisom B koji imaju pozitivne markere virusne replikacije, tj. pozitivni su na HBV-DNK ili HbeAg;

Posebno je važno prepoznati pojedince s HBeAg-negativnim kroničnim HBV budući oni imaju lošije prognoze u usporedbi s ostalim inficiranima koji su HBeAg-pozitivni.

Relativno replikacijska faza je karakterizirana prisutnošću biljega HBV replikacije u serumu (HBeAg, HBV DNK), prisutnošću u jetri nukleokapsidnih antigena unutar hepatocita (prvenstveno HBcAg), visokom infektivnosti te popratnim oštećenjem jetre; HBV DNK se može naći u jetri ali ekstrakromosomalno.

Nasuprot tome, relativno nereplikatijska faza je karakterizirana odsutnošću uobičajenih biljega HBV replikacije (HBeAg i HBV DNK dokaziv hibridizacijom), ah s prisutnošću anti-HBe, odsutnošću intrahepatičnog HBcAg, ograničene infektivnosti i minimalnim oštećenjem jetre; HBV DNK može se otkriti u jetri integrirana u genomu domaćina.

Kao što je navedeno u pogl. 266, konverzija iz replikacijskog u nereplikacijski kronični hepatitis B povezana je sprolaznimpovećanjem aktivnosti aminotransferaza što podsjeća na akutni hepatitis; povremeno se dešava spontani povratak replikacijske aktivnosti kod nereplikacijske infekcije, a u rijetkim slučajevima pojavljuju se HBV varijante kod kojih su serološki bilježi replikacije (HBeAg) odsutni unatoč postojanju replikacijske infekcije.

Karakterizirana je vrlo niskom ili nedektabilnom HBV viremijom i normalnim aminotransferazama, a nastaje nakon serokonverzije HBeAg u antiHBe.

Cilj je sadašnje antivirusne terapije postići kod oboljele osobe konverziju iz replikativnog stanja (HBeAg pozitivan u serumu) u integrirano (anti HBe pozitivan u serumu).

Preporučena doza i trajanje liječenja Pegasysom za HBeAg-pozitivni i HBeAg-negativni kronični hepatitis B iznosi 180 mikrograma jedanput tjedno tijekom 48 tjedana, primijenjenog supkutano u predjelu trbuha ili bedra