odspavah svoju turu nakon nočne a kako imam problema s buđenjem nakon aktivirala sam sve ukućane i obitelj da me zovu na mob u određeno vrijeme u razmaku od 10 minuta tako da hočeš nečeš morah se probudit morala ić po karlu danas inače ju moj stari kupi pa sam prije na kavicu skočila prelistala novine popila kavu, dobila osmijeh kad sam vidjela da je plača sjela ali ga i brzo izgubila kad vidjeh kaj me sve čeka za platit i tako afte je dobil dozvolu za još jednu godinu tak da smo danas opet skup u pogonu ah mogla bi na neku cugicu danas ono da uživam a vidit ćemo možda bude nekaj nego ehm da odoh sad čeka me ugodna kavica uz zezanciju sa roditeljima dok karla izgovara 60 puta u minuti riječ mama hehe zanimljivo je to kissa svima sve vas sprečitam kisss....

zivot u zagrebu je svakim danom sve skuplji, a bez opravdanja u poboljsanju kvalitete zivota. zapravo se dogadja upravo suprotno. mozda cak asocira na grad dubrovnik gdje su skupocom dubrovcani naprosto istjerani iz staroga grada u korist razno raznih stranih mestara. u zagrebu se to dogadja u korist primitivaca i ljudi sa sumnjivim porijeklom imovine, a to ocito nikog nije briga jer bandica svi jakooo vooooole doduse, zagreb je konkretno u rukama jedne, kako mnogi vele poremecene osobe, a to je stvar sdp-a i stanovnika grada zagreba, a ne vlade. no, morah eto, olaksati dusu veseli leptiric

Danas mi je isteklo osiguranje, registracija, tak da i to morah riješiti.

PLIK Okupah se, morah Ključalom vodom

u nekoliko osinjih gnijezda nikada nije uputno dirnuti. ose te izbodu dok veliš rohatinski i ostaneš naotečen ko čobi na degustaciji domaćeg kulena. znamo svi o čemu pričam, al meni se živo hebe za ose, jer ionako se slična terapija otrovom tih malih beštija protiv boleštine koju imam grdo plaća. ovako ju dobiješ gratis, jedino riskiraš da ti se lijepe nelijepi komentari dežurnih dušebrižnika i onih koji svako jutro piju kapučino sa svetim Petrom. ako lupiš u osinje gnijezdo dakle ne znači da ne voliš ose, dapače, dobrodošle ste zujalice, ubadajte pasvammater, imate na to pravo. ljudski rod vas ionako smatra inferiornim bićima, naklapaju zašto u danom trenutku ubadate njih savršene, naklapaju, kenjaju. dakle, uvaženi komentatori nemojte mi vi kenjati o nacionalnoj svijesti, rodoljublju, vjeri i sličnim neupitnim stvarima koje bi trebali štovati a ne njima se " služiti ". eto, bozanićevim rotacijama (jer prije njega župnik je do smrti župil u jednoj župi) dobili smo u deset godina desetog župnika. s obzirom da mi je župnik susjed itekako mi je stalo imati dobrosusjedske odnose. do sada je išlo kako tako, bilo je svakakvih, od onih koji su doslovno prohujali s vihorom, no većina je došla tiho i otišla još tiše. nekidan pak došao je deseti župnik i odmah naredio da se ucmekaju dva stoljetna stabla ispred zgrade koja se naslanja na crkvu. drvca su rasla sto godina, a njihovo cmekanje trajalo je relativno brzo, recimo da je trajalo kao tekma bez produžetaka. upitasmo ga nas nekoliko " hrabrih " zbog čega ogoljuje još ono malo zelenila u kvartu i dobismo odgovor kako mu je korijenje " išlo " u kupaonicu. hm.... jučer dođem s puta i imam što vidjeti; ošla u povijest i stara magnolija čije korijenje nije " išlo " nigdje, jer je ljepotica tridesetak godina doslovno krasila brisani prostor odurne trafostanice. i sad nema više ničeg. sve je golo. čujem kako se priča da je izuzetno poduzetan i da je u staroj župi " čuda " napravio. o Bože, ne vjerujem. mislim vjerujem, al pojam čuda u ovom slučaju za mene poprima monstruozne obrise. kaj sad napraviti, sjesti i plakati. nitko ne može vratiti sto godina. sve je golo kao rit, al čovjek očito ima plan i može raditi što hoće. prigovori tipa: zakaj devastirate prirodu i kvart ili zakaj mi zvono već dvadeset godina ne da spat ni nedjeljom do šest, atak su na presveto Trojstvo? i usput, između ta dva rušenja, (ili kako bismo preveli na župnički - uređivanja) na putu, u gradu gdje se uz kavicu na rivi morah nasmijati čovječuljku s ustaškom kapom na glavi koji šalje turiste u pizdu materinu, u hotelu, u sobi, na noćnom ormariću, dočekala me Biblija. nisam provjeravala jesu li ih instalirali u sve sobe starog hotela u samom centru grada ili su doznali da sam raspuštenica koja ću gorjeti u paklu makar novom župniku za " uređenje " dala donaciju jacinih razmjera. di su ostale svete knjige, kuran, talmud... jel u taj hotel primaju samo katolike i one koji su malo " skrenuli " s puta. koliko licemjerja i sranja u zemlji koja se doslovno moralno raspala ne samo po šavovima nego i usred srca. nadam se da Bog ima beskrajno strpljenje, a dosad je imao, jer toliko zločestoće, svađanja, gnusa, ovog kretenizma od predizborne stenjaže teško da bi tolerirali svi bogovi s neba. biblija u hotelskoj sobi u kojoj noće ljudi raznih vjera nije u redu. nažalost, vjera dijeli umjesto spaja, to je činjenica, najžalosnija na ovome svijetu, svijetu koji puni želuce i prazni srca. prva bih bila da se na svakom praznom zidu, po fasadama, na cestama, umjesto hotelskog reda, u udžbenike svih zemalja, na čela taštih i nepismenih političara upišu redom deset božjih zapovijedi. kad ne možeš uspravno hodati nema tog štapa koji će biti bolji od njih, a upravo to nam se događa, s manjim ili većim amplitudama od stoljeća sedmog.

Prije nego što sam planirao morah u grad, drugarica mi reče da je hladno i da sam se suludo obukao kad ono nevjerojatno lijep sunčan dan, e kad bi jednom i ovoj jadnoj i napaćenoj državi sunce tako zasjalo.

Sutra iđen na konferenciju zvanu " Celto-Slavica " u Dubrovnik, pa morah nešto nasrat o staroirskom i keltskim jezicima općenito; čak i ako se većini normalnih ljudi čini beskrajno dosadno trančirati takve tekstove, nađe se tu svašta smiješno, za raznoliku publiku.

" Bijaše to onda, kad morah pjevati zdravlje, da mogu opjevati bolest " Tu je pozvao čašicu.

morah napisati - danas sam doručkovala šnitu torte od sira sa šumskim voćem koju je kolegica donijela u ured povodom svog rođendana: cerek:

Morah mu proturječiti, ta kako može reći za Danu da ne radi ništa, kad postići da se cijeli dan u ograničenom prostoru efikasno motaš ne radeći apsolutno ništa i za to dizati punu plaću dok sezonci crnče umjesto tebe - iziskuje iznimnu vještinu, čak trud, nepriznati rad nerada.

To doslovno znači obveze odazivanja se na pozive u službu, a kao što sam i osobno ja morao služiti Srbima i YU (iako ja to morah u mirnodobsko vrijeme), iako ni ja to nisam htio.

Da, morah ga malo isecirati, buduci da je to ipak covjek kojeg cu kad-tad obrlatit.

Došao sam bez obaveza, ali brzo dobio mikrofon u ruku... - Ajd, najavi me pa ne bum se sam najavljival - gurnu me Boris u vatru pa se morah boriti s gospođom " Improvizacijom ", koja me često pohodi i ubacuje mi se u posao.

" Dobro je što morah trpjeti, tako naučih odredbe tvoje.

Dakako, nije nedostajalo ni najprobranijih đakonija a poput kakve izgladnjele izbjeglice s predziđa kršćanstva, morah probati sve (što u sebi nije sadržavalo meso, dakako).

.. morah rasparcelirati ovu poruku jer ju nije prihvaćalo

Čak i jednu rečenicu morah drugačije (slično) preustrojiti

Ovako morah, i oko dva sata došli majstori, zamijenili bojler a glavni pita: - Priključit će te ga vi?

Ja sam gledala dio mise (jer morah kuhati) ali super je to govorio vlč Dražen.

Posto se mrak nije micao, morah se ja pomaknuti.

Dođoh prvi puta na Gastronomiju, i odmah se morah nadovezati.: D Ja sam vegetarijanac već nekih 9 godina, trudim se jesti zdravo, koliko je to moguće u današnjim uvjetima, kada kupuješ hranu u trgovinama.

Ili, na primjer, poticaji koje je ta ista Vlada davala željeznici, ali nisu išli na obnovu pruga i vlakova, već za plaće ljudi koji nemaju što tražiti u željeznici, koji su već morali biti na tržištu, jer sam ja kao predsjednik NO izdvojio 15 - ak trgovačkih društava, koja nisu važna za željezničko poslovanje i koji su morah naći svoj prostor.

Paraziti su ponosno svrgnuli kraljevanje tih prokletih zelenih, smeđih i crvenih mrvica života s njihovog zasluženog mjesta i postavili sebe na vrh liste najdosadnijih i najnepotrebnijih stvari koje morah učiti, EVER

Ne znadoh za pravo znacenje rijeci mamurluk do 7.30 danas ujutro kad se morah probudit i mahnito stic na avion.

Pa se sam morah prihvatiti posla.

Uzgred, Ulfuzici bi rođendan i morah je zagrliti i POLJUBITI nasred dvorane

No, morah brzo nazad, tj. i JNA je imala čast da me upozna.

Hrt na mene zahukti i zalaje, te se morah braniti toljagom.

I tolike godine nakona rata,.... pročerdah u sebi s mišlju, kako naši ratni zločini nikako ne idu u istu rečenicu s vašima.Odjednom me kao pljusak iznenađenja, srozala činjenica koju, morah prihvatiti nužnošću očajnika.I zakaj, se vazda nekakim prividima mora zakrpavati ovi svijet?

Svugdi se pojavljujuju njegovi kipovi, slike, citati... morah se s njim slikati, ako ništa ono bar zbog Aje koju je proglasija muzejom... da to nije napravija pitanje bi li se moglo na galeriju...