Zagvoški glagoljaši do početka prvog morejskog rata

Za vrijeme Morejskog rata, koji je izbio 1684., i trajao do 1699. godine, istjerani su Turci s ovog područja, a Jovan Sinobad dovodi mnoge pravoslavne obitelji iz Zelengrada nastanjujući ih oko Nadina i Raštevića.

Nakon Morejskog rata i mirovnog ugovora potpisanog u Srijemskim Karlovcima 26. siječnja 1699. šibenskoj se biskupiji vratio sav prvotni teritorij, ali je i proširena onim dijelom stare kninske biskupije koji je ostao s ove strane granice prema turskom carstvu.

Gorljivi zagovornik kršćanskog jedinstva, ali i odlučnije akcije protiv Turaka, Zmajević osobno sudjeluje u vojnim događanjima tijekom Morejskog rata (1684. - 1699.).

Nakon morejskog rata 1684. 1699. g. završenog karlovačkim mirom i smirivanja situacije na granicama Venecije i Turske započinje novi val naseljavanja sjeverne Dalmacije, pa tako i Vira.

Trebalo bi pozornije provjeriti spiskove izbjeglica sa drniškog područja za vrijeme Morejskog rata (1684. 1699.) (Izvor: 1. K.

Mletački general Korner tuži se na divanu u Splitu, kako je kroz dvije godine morejskog rata osvojio mnoge turske gradove, al ne može kulu od Norina »kojoj nema slike ni prilike u svoj zemlji cara silenoga ni našega dužda mletačkoga«.

Prvi spomem direktnog pretka današnjih Žužula je u Kačićevoj pismarici gdje u popisu vitezova zadvarskih iz Morejskog rata (1684. - 1699.) imamo i Iliju Zuzula:

Nakon morejskog rata Dicmo je karlovačkim mirom 1699. pripalo Mletačkoj Republici, koja ga je zauzela već nekoliko godina ranije.

U doba mletačko-turskih ratova, osobito tijekom kandijskog rata (1645 - 1669) i morejskog rata (1648 - 1699), vode se u Bukovici i Ravnim kotarima velike bitke, koje s prekidima traju gotovo pola stoljeća.

U vrijeme velikih ratova za oslobođenje od osmanlijske vlasti, za Kandijskog (1646. - 1669.), Bečkoga ili Morejskog rata (1684. - 1699.) ili Malog rata (1714. - 1718.), franjevci su iz Bosne i Hercegovine doveli veliki broj hrvatskih obitelji u nenaseljene krajeve Dalmacije.

Porodice Stanić i Kurtović doselile su se u Začulu krajem 17. ili početkom 18. stoljeća s Mlecima, nakon Morejskog rata.

U početku tzv. II. morejskog rata (1714. - 1718.) opet se u većem broju bježalo prema moru, pa potom, u prvim godinama poslije povlačenja Turaka iz Imotskoga (Turci su tu važnu tvrđavu izgubili 2. VIII. 1717.), kretalo opet natrag.

Srećom, sačuvani su popisi izbjeglih obitelji iz Zagore za morejskog rata (1684. 1699.).

Ta prva crkva postala je tijekom vremena premalena za stanovništvo koje se povećavalo, posebice nakon doseljenja novih stanovnika za vrijeme Morejskog rata (1648 - 1699), pa je makarski biskup Fabijan Blašković (1777 - 1819) godine 1779. za vrijeme pastirskoga pohoda borovačkoj župi naredio da se crkva produži i nadogradi.

Fra Biloglav je pastorizirao narod Zagore koji je ostao na ognjištima u nesigurnim vremenima između Kandijskog (1645. - 1669.) i do početka Morejskog rata (1684.).

Selo Borovce s crkvom sv. Nikole spominje makarski biskup fra Marijan Lišnjić u biskupskom izvještaju Svetoj Stolici 1672. Na temelju toga podatka lako se zaključuje da je ime sela Borovci postojalo i prije doseljenja novoga stanovništva iz susjedne Hercegovine nakon završetka Morejskog rata krajem 17. stoljeća, rata koje se na našem području vodio između Mletačke Republike i Turske.

Nova Sela su pri završetku Morejskog rata krajem 17. stoljeća kada je u dogovoru s mletačkom upravom serdar Mate Bebić preveo hrvatsko stanovništvo pod turskom vlašću na oslobođeni mletački teritorij (1688).

Početkom 2. morejskog rata (1714. god.) i na ovim prostorima očekuje se rat s Osmanlijama, te na poziv fra.

Najmlađi brat Jankovića, Zaviša (1649 - 1702), vodio je ratne pohode na Liku i Bosnu, učestvovao u svim većim bitkama Morejskog rata, a posebno se istakao u osvajanju tvrđava Knina i Sinja, gdje je i ranjen.

Tijekom morejskog rata istakle su se i kliške čete pa tako povijest bilježi pohod providura Pietra Valiera na Sinj kada su kliške čete vodili harambaše Mate Žakulić i Martin Mihić.

U prvom članku Macan opisuje osvajanje Neretvanske krajine za Morejskog rata, u godini 1684. Tu se osobito istakao Nikola Nonković iz Zažablja preko kojega su Mlečani, nakon zauzimanja Norinske kule i Posrednice te učvršćenja Opuzena, počeli pridobivati narod iz turskog teritorija i dovoditi ga u Neretvansku dolinu.

Tijekom Kandijskog i Morejskog rata Sikovo su naseljavali i uskoci iz Bukovice i Like.

Župa je obnovljena nakon završetka morejskog rata (1684. - 1699.) i sklapanja mira između Otomanskog carstva i kršćanskih sila (1699.).

Opadanjem moći turskog imperija, osobito na moru, te napose poslije Kandijskog i Morejskog rata, gusarenje je iščezavalo.

Nakon Morejskog rata još neko vrijeme Poljičani potpadaju pod Veneciju, zatim 1797. kada veliki vojskovođa i osvajač Napoleon Bonaparte zauvijek s lica zemlje briše Republiku koja je ponosno vijorila barjakom sv. Marka, svoju vlast nad Poljicima pruža Austrija, sve do 1805. kada Francuzi uspostavljaju svoju upravu.

Za vrijeme Morejskog rata, koji je na području doline Neretve trajao od 1684. do 1649., novoselski kraj oživio je doseljenjem novog stanovništva iz susjedne Hercegovine koja se tada nalazila pod turskom okupacijom.

Konačno oslobođenje Herceg Novoga zbilo se u vrijeme velikoga protuturskog Morejskog rata (1684. - 1699.), tijekom kojega su pod mletačku vlast dospjela i druga osmanlijska uporišta u ovom dijelu Jadrana.

XIV, Zagreb, 1882., 175 176. 21 Karlo JURIŠIĆ, Katolička crkva na biokovsko-neretvanskom području u doba turske vladavine, Zagreb, Krsšćanska sadašnjost, 1972., 138, n. 869. 22 Bazilije PANDŽIĆ, Izvještaji Makarske biskupije sačuvani u tajnom vatikanskom arhivu, Nova et vetera, godina XXX, svezak I, Sarajevo, 1980., 145. 23 HRABAK, Turska stražarska flotila u Neretvi, 91 103. 24 Gligor STANOJEVIĆ, Dalmacija u doba Morejskog rata, Beograd: Vojno delo, 1962., 121, n. 30; M.

GLIBOTA, Povijest Donje Neretve i prvi Mletački katastri, 113. 25 STANOJEVIĆ, Dalmacija u doba Morejskog rata, 113. 26 GLIBOTA, Povijest Donje Neretve i prvi Mletački katastri, 158. 27 Isto, 146. Maja Šunjić, Stanovništvo Komina u 18. i prvoj polovici 19. stoljeća 322 kao prvi rod koji se naselio u Komin.28 U mletačkim katastrima to se prezime ne spominje.