Kada bih bio poznati Modni Dizajner Sagradio bih ti do Neba, u Staklu, Skyliner Prepune bih Terase, na njem ' okupio Mase Okolo središnje luksuzne Modne Piste Zovnuo bih i sve najbolje svijetske Stajliste Da te urede i da te super srede Pa da pokažeš svima kako moja Maca prede Kad hodaš na Štiklama uvježbani Catwalk I ženstveno njišeš lijevo-desno svoj Bok Ima svi skupa da padnu u Šok Prvo od Ushićenja, Uzbuđenja Pa na Kraju od Oduševljenja I sva prisutna prominentna Elita ima da te pita Gdje si se Djevojko ti cijelo Vrijeme krila Gdje li si boravila i za kog si Jedina bila Maco moja mila, lijepo te je vidjeti Kako se ne mrštiš, već prštiš od Sreće Poput upaljene novogodišnje Prskalice-Svijeće Jer pored Znanja, ti imaš i nudiš Umjeće Dok primaš na Poklone Buketa Cvijeće Ja te iz Prikrajka gledam i takvoj ti se divim Jer u tebi uvijek nađem Dobar Razlog da živim

I kad zaspem ti se mrštiš, prosvjeduješ, vrtiš neki svoj zvučni film, a onaj koji ne spava (sustanar neki) umire od bijesa.

Čvrst je i napet, mrštiš se, neudobno ti je u uskim trapericama.

Al dolazi jesen, drago moje, i ljubav mi tako liči na opraštaje, nepoznate perone i ukradene poljupce, i već te vidim kako se mrštiš nad mojom malodušnosti, ljubavi, nad mojom mušićavom potrebom okretati vrtuljak svojih osjećaja sama, a ne ovisiti o tom glupom mehanizmu koji nas sve vara i očarava, i krade i ostavlja bolno stisnute oči koje mole za počinak i odmor...

Prisjećala se dana kada ju je odbijao pogledati u oči s izlikom da ne može podnijeti njezino kiselo lice. Mrštiš se i kad treba i kad ne treba, bila je zadnja rečenica koju joj je rekao prije nego je otišao kupiti motornu pilu od nekoga čovjeka u gradu.

Čak se mrštiš ako me posjeti Ana, moja stara prijateljica.

Jednu sam zimu proveo u Zemuniku na aerodromu, pa znam o čemu govoriš kada se mrštiš na godišnje doba koje nam predstoji.

" Zašto se opet mrštiš? " Jedva uspijevam progovoriti: " Došao si. " On se još uvijek smije.

Tu se nisi promijenio; ne mrštiš se, nisi mamuran ni ljut.