Povodom nedavno predanog zahtjeva za oduzimanje odlicja " Bundesverdienstkreuz " Josipu Brozu Titu radi upravljanja politickim ubojstvima u inozemstvu i presude Visokog zemaljskog suda Bavarske 2008. god. radi ubojstva Stjepana Djurekovica, HSKNj trazi, da ova tabuizirana, mracna epizoda njemacko-jugoslavenske proslosti bude temeljito istrazena.

mracna soba... nocna lampa.. ona... misli koje slobodno lutaju zrakom... tuga... misli o nekim buducim proslim vremenima.. o ljudima koje je odbacila od sebe... o ljudima koji su je odbacili... i o onima koje ima uza sebe... o strahu o ponovnom gubitku... muci je ono nesto sto joj se ponavljalo gotovo cijelog ovog« kratkog »zivota... strah od tog ponovnog gubitka dragih joj osoba... jer dosad je uvijek prekasno shvacala koliko joj oni znace... problem je sto nije znala cijeniti ono sto ima pored sebe.. i odbacivanjem njih od sebe napravila je dvostruku gresku... povrijedila je i njih i sebe... na razlicite nacine.. ali opet povrijedila... sve zbog nekih svojih ideja... prokletih misli... zasto se vec jednom ne moze zadovoljiti s onim sto ima... nije zadovoljiti.. nego.. vise cijeniti.. mozda... zbunjena je.. hm... zna ona da nije jedina kojoj se takvo nesto mota.. da nije jedina koja tako misli... nije samo jos jedan pojedinac u grupi... mracna soba... nocna lampa... ona... misli.. sreca... iznenadna bol zbog gubitka... razocaranja... izdaje... pogadja poput tjelesnog udaraca.. bez daha i zaslijepljen gubis svaki dodir s dosadasnjim zivotom onim obicnim zivotom koji se cinio nepovredivim... budi cvrst koliko god ti se cini nevjerovatnim da ce se sreca i sigurnost vratiti vratit ce se... hoce... p. brown

koga da bude sram? od 1980 tojest 30 godina cekamo jedan jedini kandelabr neke ulice gdje zive vikendasi imaju osvjetljenje mi prvi pioniri jos uvijek nam je ulica mracna.

srijeda, 22.03.2006. Zbornik radova o Miljenku Jergovicu tom prvi Ne znam kad me nesto na ovom blogu toliko diglo kao rasprava stevana nemanje i vikkora mallansohna o liku, djelu i drustvenom polozaju naseg iduceg nobelovca. imao bih par dodataka temi s neskrivenom ambicijom da i moj skroman prilog jednog dana udje u zbornik radova o miljenku jergovicu tom prvi ciji se osnovni obrisi vec naziru medju njihovim komentarima. stel bi se ogradit od ruzne objede gospona nemanje da sam previdio kljucnu stvar oko jergovica to jest da je upravo spomenuti ponajvise politickoideoloski konstrukt. bas naprotiv u tome je catch 22 danasnje hrvatske knjizevne scene umorne i nezainteresirane za tvrdu nacionalnu pricu kakva je godinama bila jedina na meniju, i sa skrivenom nostalgijom za vremenom kad je komunizam bio star a mi mladi. ono je nemanjino s pravom na osobnu i kolektivnu memoriju sto medjutim ne ukljucuje i pravo na krivnju mozda jedno od najboljih tumacenja snazne privlacnosti fenomena o kojem govorimo. no buduci da su kolege tako iscrpno naceli i obradili ideoloski supstrat ja bih se samo pridruzio debati s pitanjem u cemu je praiskonska snaga jergoviceva licemjerstva i laznog sjaja, sto on inace zdusno prigovara houellebecqu, za odredjen segment glasackog tijela. mislim da je stvar u sljedecem, vi me ispravite ako grijesim. satro opozicijski intelektualac i arbitar koji se bori za prava napadnutih i malenih, bila to severina, cedomir visnjic ili big brother hamdija, cija je glavna stilska figura toboznja negacija svega nazadnog, malogradjanskog i ksenofobicnog, zapravo je afirmator i porte parole odnosno glasnogovornik, ako hocete po najnovijoj nomenklaturi pi ar, ni manje ni vise nego bas sredovjecnog i nadrkanog knjizevnickog gradjanstva nase metropole, kako sam naziva tu socijalnu i superkulturnu skupinu, ali ne samo knjizevnickog i ne samo metropole. medjutim nije stvar u tome sto jergovic artikulira solidarizirajuci stav o severini ili hamdiji jer to nadrkano gradjanstvo boli kurac i za jedno i za drugo, kao uostalom vjerojatno i jergovica samog, vec u tome sto na djelu pokazuje kako izgleda uzoran pionir koji se zalaze za pozitivne civilizacijske i humanisticke zasade. tim svojim cinom smanjuje opterecenje savjesti spomenutog gradjanstva, jer uzivljavanjem u njegov tekst ono po starom aristotelovom dozivljava katarzu, vidis i ja bas tako mislim kao i jergovic, i ja sam kul, i ja sam okej. no to je samo odraz idealne slike o sebi, jer vidis, taj inteligent kojeg odusevljava jergovicev obrambeni rat sa silama mraka i ne misli bas tako. civilizacijske zasade su u ovom slucaju SAMO deklarativne i prokazuju se kao cisti supljak kad se sravne sa stanjem na terenu. jer to jergovicevo gradjanstvo, koje ce se raznjeziti na slomljene nogice biglova i na medijsku manipulaciju romskim djecacicem koji je cekao svog tatu dok je ovaj drkao kurac u big brother kuci, ostat ce ravnodusno na vijest da je u isto vrijeme iz cista mira ubijen neki srbin u zadarskom zaledju, da medjimurski apartheid ne pripusta romsku djecu u lokalnu skolu ili da je tajkunski sin maltene aboliran iako je pijan pogazio i ubio dvije djevojke. zato na tu ljutu ranu savjesti svoj lijek privija jergovic, uspjesan pisac, a znamo sto figura pisca znaci u ovim krajevima, koji iz sredisnjih glasila liberalne hrvatske, ali ne zaboravimo isto tako i beha dane te niz zenskih magazina, kaze, glasom proroka, pridjite maleni jer vase je kraljevstvo nebesko. prevedeno, maleni su idealtipski celebrity koji su recimo objekt necije nesimpatije, agresije ili nekog medijskog ludila, nikako no logo ljudi koji su doista glavne i najmasovnije zrtve aktualnog drustva. o njima jergovic ne pise, kao sto pise recimo tatjana gromaca u feralu. mracna sila od koje jergovic brani ove nase poznate i zato bliske nam zrtve opet je nadrkano i sredovjecno malogradjanstvo, to isto koje uziva u njegovim proglasima, ne slucajno, jer oni i jesu upuceni gornjem sloju radnog naroda, kojem je sasvim fajn u kapitalistickom raju liberalne demokracije, a ne zrtvama. tom istom malogradjanstvu kojem jergovic i sam pripada. i krug je zatvoren. catch 22. ne znam jesam li dobro objasnio, htio sam biti sto koncizniji. o genezi njegove drustvene moci, o tome kako je stekao svoj kulturni i drustveni kapital kao svojedobno miroslav kutle svoje bogatstvo, sto znaci stalno novim ulaganjima iscrpljujuci stare kredite koje je dobio od takozvane publike i nekadasnjih mentora, mozemo drugom prilikom. naprotiv na ovome mjestu bih htio dodati jos jedan balisticki prilog raspravi o dometima i rasprskavajucim utjecajima naseg buduceg stockholmskog slavodobitnika, a kao odgovor na pitanje sto je glavama ovdasnjeg stanovnistva zapravo toliko fascinirajuce u njegovoj slici, fenomenu, imidzu, mentalnom hologramu. cini mi se da pritom moram zaploviti u mocvarno podrucje necega sto se zove kolektivna zudnja, a sto se zadovoljava iskljucivo u necem tako neegzaktnom i nekonzistentnom kao sto je mit. nakon odlaska krleze sa scene ovdasnji je puk sa visom strucnom spremom humanistickog smjera izgubio dragu sveprisutnu figuru arbitra, sveznalice, guslara i dvorske lude u jednoj osobi, to jest lokalno bozanstvo koje zivi na zemlji, medju nama, koje se istovremeno mrzi i voli, ali cija su nadmoc i bozanski karakter unatoc svemu neupitni. u ta davna slatka vremena postojao je i njegov onostrani dvojnik u liku ive andrica koji je apolonijski dopunjavao dionizijsku nesavrsenost lokalnog kulta, a i tematski i duhovno obogacivao mitteleuropsku nedostatnost krlezine objave. zato je i notorna andriceva bosna zadovoljavala mnoge duovne potribe, jer jebiga nisu svi porijeklom iz blatnjavih ka und ka prostranstava i mnogi jos cuvaju dinarske i balkanske opsesije u svojim tintarama i srcima. krleza je i vizualno ispunjavao tu epifanijsku zudnju svojim likom i dobrocudnim licem buddhe. nakon dvadesetak godina stravicne pauze, ponovno smo obasjani svjetlom bozanskog lika, doba beskonacne praznine razotkrilo se kao posljedica glupe zablude jer se pokazalo da je vrijedilo cekati, usporedi paralelu tito tudjman. doduse, u skladu s mijenama mode, novi je lik dizajniran vise u zapadnoj, mediteransko nordijskoj tradiciji, pa je zadobio atribute zeusa, jahvea odnosno thora obraslog u kosu i bradu no isto tako dobrocudnog izraza lica kao buddha, milopoglednih ociju duhovnog vodje, da, duhovnog druga staljina, i s gotovom istinom na ustima za svako nase pitanje ili problem. a i sam je preuzeo bozanski karakter bijesnog kad treba a inace milosrdnog i bez izuzetka pravednog demijurga vladara svjetova. utoliko i njegov tekst o houellebecqu treba tumaciti kao grmljavinu s neba upucenu stadu, tom istom nadrkanom gradjanstvu. kaze jergovic, koji vam je kurac s tim houellebecqom, jesam vam rekao da ne imate drugih bozanstava osim mene, a ti katunaricu, koji si se usudio uspostaviti drugog boga koji je, vidite li narode, samo jos jedno zlatno tele, mars iz hrvatske knjizevne ekumene. stvar iz ove perspektive najednom postaje jednostavna i jasna. posve u toj sabloni napokon okoncanog iscekivanja novog katabasisa nestaloga krleze svojedobno je napisana odnosno izrecena i recenica vlahe bogisica da jergovic uspjesno sintetizira krlezu i andrica, da je on u jednoj osobi i krleza i andric suvremene knjizevnosti, ili tako nekako. dakle nesto kao gnosticki dualisticki bog, koji u sebi objedinjuje tradicije i istoka i zapada. primijetite da su medju istaknutijim stovateljima jergovicevog djela upravo krlezolozi, vlaho bogisic i velimir viskovic, profesionalni bogoljupci koji su starom jahveu podigli enciklopedijski hram u dva sveska a novoga su po zavrsetku tog zahtjevnog posla promptno prepoznali u autoru sarajevskog marlbora. i naravno, gle, sve se poklapa, kao i svako bozanstvo jergovic je sveprisutan, plodonosan, atrakcija samo takva. ima svega u njegovom ducanu, i zapravo je idealan knjizevni odraz drugog suvremenog bozanstva, koje se pojavljuje u samo naizgled sukobljenim oblicjima mercatonea, king crossa i drugih megahipermarketa. i onaj i ovi nude drugorazrednu bofl robu, bila ona talijanska, njemacka ili bosanskobalkanska, za malo para i za kratkotrajan osjecaj zadovoljstva. pojavili su se nekako u isto vrijeme. povezi tocke oznacene brojevima i dobit ces lijep crtez. - 00:42 - Komentari (42) - Isprintaj - Izvrstan tekst.

Boli praznina koju si ostavio kad si otisao Boli me srce jer je slomljeno Dusa je mracna Sve je zamrlo...

Nisam nikad mislila da ce mi se svidati ta tvoja mracna i bolesna strana..

Nije problem samo u tome sto se celokupna radnja dogadja u pecini nekoliko milja pod zemljom, sto konsekventno, znaci da je prakticno svaka scena (pogotovo akcione) dozlaboga nejasna i mracna i da je likove u onim ronilackim odelima medjusobno tesko razlikovati.

Oli bi opet tribalo trkat u Trst, ka u ona mracna vrimena i Talijanima pravit promet?

A nadam se da one nikada nece izblijedit, jer da nema njih, kako bi se danas mog ' o tjesit, jedino ovako tapkanjem po tastaturi od moba, oko mene cetri zida, i unutar njih mracna soba, a i pred ocima mi je mracno jer sam dosad gledo svijet tvojom maskom.

FORUM JE NAKAZA KOJA JE UHEBALA FORUM NA DESETLJECA Sve kokice kukuruzi i plasticni sladoledi nisu shebali najpovijesniju jezgu grada koliko nakaza od Foruma Forum je i prije bio bez veze mracna buza sa sporom uslugom ALI COVJECE SADA JE TO ABORTUS ADHITEKTURE I DIZAJNA

Bez obzira što govorio. http://www.index.hr/vijesti/clanak/novi-mracnjak-za-mracna-vremena/616135.aspx (http://www.index.hr/vijesti/clanak/novi-mracnjak-za-mracna-vremena/616135.aspx)

Malo o Uzbekistanu i berbi pamuka O roblju O potpunoj ravnodušnosti Šarenim modnim trendovima http://www.tportal.hr/lifestyle/moda/233197/Mracna-strana-mode-o-kojoj-s.............

To Evropa ne zna i u tome je sva mracna tragedija njenih naroda.

Nego, jos jedna zakon mracna buducnost - Fallout igrice.: s Jos ih uvijek imam

Pjesma je onako mracna, polagana i cudna... lik stalno ponavlja par recenica

Mada neznam odakle tebi tako mracna iskustva.

ISO ide do 3200, al nakon 400 pocinje sum (cemu uopce stavljaju 3200, pff). ja sam sa kvalitetom slike zadovoljan; macro je super, a moje fotke su ionako 70 % macro. dakle, jos stalak da mogu u zamracenim uvjetima dobit nezamucene fotke i to je manje vise to. jucer sam fotkao neke gljive i namucio sam se malo, no dok si nekak namjestim digitalac na panj i sl., onda to bude ok. blic generalno izbjegavam u sirokom luku jer mi ponekad sprzi objekt (cak i pri slabom blicu; vidi gore moju zlenu pupavku - rub klobuka je preeksponiran i to mi jako smeta) sto ne mogu ni softverski korigirat, a ako fotkam u sumi pozadina ostane neosvijetljena tj. mracna. ne volim taj sterilitet na fotkama (gore sam pisao da mi je pozadina bitna)

4. Poanta Solarisa - izbor izmedju stvarnosti (koja je mracna, Clooney je izgubljen u zivotu) i fantazije, nestvarnog koje na planeti Solaris postaje stvarnije (i definitvno utjesnije) od same stvarnosti.

Dva mracna rezima koji su ruglo europske povjesti.

Odbila ga je hladna i mracna.

A ispod je vodopad jedna mracna rupa kojoj ne znas pocetak a ni kraj..

Ono, ozbiljna faca, uz minimum zajebancija, mracna atmosfera u igri, radnja koja je definitivno ozbiljna i deadly po svakoj definiciji te rijeci - e, to je nacin za postizanje " scare effecta ", koliko je to vec sa odraslim ljudima (ili smo mi mozda odrasla djeca?: D) moguce

Mracna crkva, tisuce raznoraznih seoskih ustanaka, srednjevjekovni Spartaci...

2. Slazem se i sa CHE-om, jedno je udobna dvorana i konrolirani sport a drugo je hladna i mracna ulicica, bez pravila i milosti

Ako je mracna, ne dopire sunce i nema lisca ili je jesen... znaci da ce vam zivotni put biti tezak i deprimirajuci, no ako u takvoj sumi postoji i prav siri put, znaci vasu upornost za prevladavanje teskoca

Jako negativna sam bila kad bi neko spomenuo boga pljuvala sam na njega bila je samo mracna sila oko mene i rijec sotona

Ja se jednostavno nemogu pomirit s načinom zivota kojim ljudi zive, nemogu tj ne želim prihvatit da novac pokreće svijet tj da se sve vise-manje vrti oko novca, u zadnje vrijeme sam postao ljubomoran na tuđe uspjehe, na tuđu imovinu, a sve iz razloga sto nemam istu, trenutno me najviše pogađa jer nemam auto, jos kad vidim da moji vršnjaci voze auto onda mi je jos gore, najrađe bi pobio sve oko sebe, cesto razmisljam i o kriminalu jer kao sto se moze zakljucit trenutno financijski ne stojim bas najbolje, a ne zelim radit za neke jadne novce i bit dio prosjeka, uvijek me je privlacila ta mracna strana, ona strana zakona, stalno imam potrebu za necim sta nije legalno, jednostavno taj adrenalin me privlaci

Alan Parsons je u redu.Ako nisi slusao obavezno poslusaj Kraftwerk oni su legende koje su pocele svirati elektroniku prvi u ranim 70 im.Enigma je isto dobra od tog tipa.Jean Michel Jarrea je za hardcore fanove njegova elektronika je mracna

Ali to lice ne zove se otac ni muz vec mracna sjenka koju neprimjecujem...

Mislim da je to razlog zakaj serija nije supjela: zato kaj je ni vrit ni mimo S jedne strane oce biti mracna i morbidna ko neke dobre engleske serije a s druge strrane mora biti prilagodjena mainstream publici pa je sapunasta.