Tako je nastalo umijeće mumificiranja ".

U prvom dijelu izložbe tumači se postupak mumificiranja, vjerovanja u zarobni život, te grobna oprema i tvari koje su se koristile pri tome postupku.

Posjetitelji će izbliza moći vidjeti mumificirana tijela i saznati detalje iz njihovog života, povijesti, kulture iz koje dolaze te se upoznati s tajnama davne prošlosti i naučiti o postupku samog mumificiranja.

Glavni centri staroga Egipta u kojima su se vršila mumificiranja bili su Memfis, Heliopolis i Hermopolis.

Za vrijeme mumificiranja, mozak su vadili iz nosa i to tako da bi najprije ugurali jednu vrstu zarača, pa se mozak iznutra rastopi i tako ga izvade van.

Ljudske i životinjske mumije, postupak mumificiranja, grobna oprema i još mnogo više čeka Vas u Arheološkom muzeju.

Mumifikatori su obred mumificiranja obavljali na mjestima zvanima Kuće ljepote, premda su sudeći po opisu aktivnosti više nalikovala današnjim mesnicama.

Otkad postoji proces mumificiranja, postoje i lažne mumije, kako ljudske tako i životinjske.

Osim toga, za pravi proces mumificiranja bili su potrebni skupa mirisna smola i natron.

Onda su se sva djeca okupila oko njega, a on im je prepričavao postupak mumificiranja, priča teta Maja kako je sve počelo.

Izložba ima snažan edukativni karakter jer posjetitelje upoznaje s postupkom mumificiranja od opreme i tvari koje su se za to upotrebljavale do mitova i vjerovanja u zagrobni život.

Stari način mumificiranja a taj potječe vjerovatno iz vremena prve dinastije dao je Egipćanima prilike, da upoznaju unutrašnje organe i njihov međusobni položaj.

Na izložbi u Noći muzeja bit će prikazana mumija nepoznate žene, dvije mumificirane glave, ruke i noga, te pogrebna oprema izravno povezana s egipatskim običajem mumificiranja.

Mnogo stoljeća kasnije Egipćani su koristili eterična ulja u razne svrhe od liječenja, pa do mumificiranja i pripravljanja visokovrijednih kozmetičkih preparata.

Brojni znanstvenici bave se tajnom mumificiranja.

Može se zaključiti da je s vremenom i tehnika mumificiranja napredovala, što se vidi iz usporednih testova na mumijama različite starosti.

Nakon mumificiranja tijelo umrle osobe trebalo je smjestiti u grobnicu opremljenu raznim stvarima koje će nižem obliku duše omogućiti drugi život.

Što se tiče poznavanja organa, i njihove veze s zvijezdama, ili planetama, ako su unutrašnji organi faraona prilikom mumificiranja spremana u posude od kojih je svaka označavala kerubina (svaki kerubin je eventualno trojstvo nekih utjecaja) tako su onda oni imali složenu logiku, matematičku i preciznu...

Za stare Egipćane se govori i kako su zbog gradnje veličanstvenih piramida te složenih metoda mumificiranja bili opsjednuti smrću, no oni su time slavili život.

Drevni Egipćani koristili su ga prilikom mumificiranja faraona, a tradicija njegove uporabe u medicinske svrhe održala se sve do danas, iako se prvi dokumentirani podaci njegove medicinske primjene vezuju uz 1850. godinu, kada je bio korišten u liječenju malarije i gripe.

Cijeli obred i postupak mumificiranja trajao je 70 dana.

Kad su iz svog stvarnog života faraoni, ali i svi njihovi podanici, silazili prema podzemnom Ozirisovu svijetu, već u trenutku dok je Anubis, zaštitnik mumificiranja i ukapanja, u svojoj glavi pustinjskog šakala zbrajao pokojnikova dobra i zla

Na izložbi koja traje do 1. ožujka bit će riječi i o procesu mumificiranja i o mitovima koji ih prate.

Do danas je otkriveno na desetke egipatskih mumija u kojima su pronađeni tragovi duhana i koke, biljaka s američkog kontinenta koje su uporabljene i u procesu mumificiranja tako značajnog faraona kao što je bio Ramzes II.

Međutim, seciranje je rađeno tradicionalnim načinom tijekom postupka balzamiranja (mumificiranja) umrlih.

Riječ je duhu s glavom babuna koji bdie nad jednom od četiri kanopske vaze u koje se smještaju organi izvađeni iz tijela tijekom mumificiranja.

Anubis, zaštitnik mumificiranja i ukapanja, u svojoj glavi pustinjskog šakala zbrajao je pokojnikova dobra i zla djela i tako izračunavao koliko će boba na proljeća proklijati uz Nil

Egipatski arheolozi su otvorili 5000 godina star drveni lijes u pustinji blizu Kaira i u njemu pronašli kosti za koje tvrde da su dosad najstariji dokaz mumificiranja pronađen u Egiptu.

- Ovo je najstariji dokaz mumificiranja u Egiptu - kazao je direktor egipatskoga državnog odjela za antikvitete Zahi Hawass.

Egipatske tehnike mumificiranja razvile su se tijekom stoljeća, a poznato je da su stari Egipćani balzamirali tijela između 2613. i 2494. godine prije Krista.