Groblja u Malom Lošinju, Velom Lošinju, Osoru i na Susku zaštićeni su spomenici kulture te se ne smatraju pogodnima za masovna ukapanja.

Premda bez priloga uz pokojnike, opća slika, okolnosti nalaza, način ukapanja i stećak zatečen in situ, nedvojbeno datiraju ukope u kasnosrednjovjekovno razdoblje.

Istodobno se gradska vlast zalaže za trajnije rješenje ukapanja u gradu čiji mještani već godinama traže grobnice po susjednim mjestima.

Prometni prijedlog ukapanja željezničke pruge na nivo - 2 koji bi po procjeni stajao 550 milijuna eura (čitaj: milijardu eura), u vrijeme kad otkrivamo financijsku mračnu stranu naše budućnosti koju glasno moramo reći unucima: - svaki mjesec vraćat ćemo vrijednost tri pelješka mosta ili 124 kilometra autoceste (kolega Pološki to razumije, ali gubi iz vida); - 2370 eura ili 17.300 kuna otplatit će svaki stanovnik Hrvatske (djeca, školarci, studenti, građani, zaposleni, nezaposleni, invalidi, umirovljenici i, nadam se, članovi Vlade i Sabora); - 28,6 milijuna eura ili 210 milijuna kuna iznosi dnevna otplata naših vanjskih dugova.

U istrazi ovih poslijeratnih zločina na području Karlovačke županije saslušano je oko 35 svjedoka, ali niti jedan od njih nije neposredni očevidac likvidacije ili ukapanja u masovne grobnice.

Ta groblja uz crkve u pravilu više nisu u funkciji i takav način ukapanja u gradovima je davno zabranjen.

Od proteklog tjedna u nove grobnice nisu bila dozvoljena ukapanja pokojnika.

Danas bi njegovo mjesto ukapanja bilo, vjeruje se, pod kamenom stazom koja se nalazi iza crkve prema današnjem groblju u Kringi.

Dubina ukapanja cijevi tada mora biti minimalno 60 cm ispod dna korita.

Na njoj je zasađeno raslinje, uz zabranu svakog ukapanja umrlih na tim mjestima.

SPLIT - Život je skup, ali smrt je najskuplja, poručili su Zeleni Dalmacije koji su Poglavarstvu Splita uputili zamolbu da se još jednom analizira mogućnost izgradnje županijskog krematorija pri groblju Lovrinac, jer bi to smanjilo visoke troškove ukapanja.

Kad su iz svog stvarnog života faraoni, ali i svi njihovi podanici, silazili prema podzemnom Ozirisovu svijetu, već u trenutku dok je Anubis, zaštitnik mumificiranja i ukapanja, u svojoj glavi pustinjskog šakala zbrajao pokojnikova dobra i zla

Arheološkim istraživanjima i iskapanjima prostora neposredno uz sadašnju crkvu otkriven je i određen broj grobova koji datiraju od 17 stoljeća, u najmlađem sloju ukapanja, preko grobova iz petnaestog, četrnaestog, trinaestog stoljeća, pa sve do vremena o kojem nema saznanja da bi na lokalitetu u Crkvarima bila crkva, već je pretpostavka da je to bilo groblje, tzv. bjelobrdske kulture, negdje iz vremena jedanaestog stoljeća.

Prve evidencije podzemnih vodova obilježuje određivanje položaja odmjeravanjem od postojećih objekata i evidentiranjem relativne dubine ukapanja.

Ukapanja pokojnika na ovom groblju nisu rađena prema nekom redu nego su umrle zakopavali prema vlastitoj želji.

Isti način ukapanja uz neke novine zadržao se i kasnije na lokaciji novog tj. današnjeg groblja.

Anubis, zaštitnik mumificiranja i ukapanja, u svojoj glavi pustinjskog šakala zbrajao je pokojnikova dobra i zla djela i tako izračunavao koliko će boba na proljeća proklijati uz Nil

Prije ukapanja podzemnog spremnika, moraju biti ispunjeni ovi uvjeti: da je spremnik izrađen i opremljen za podzemnu ugradnju, da je spremnik ispitan nakon postavljanja, da su vanjske površine spremnika zaštićene od korozije.

Način ukapanja u »ambicioznim« i skupim grobovima uklesanim u stijenu kazuje da nije riječ o siromaškom groblju.

Premda na Crkvinama istraživanja nisu u potpunosti završena može se pretpostaviti da groblje nema kontinuitet ukapanja, te da su ga zbog različitih povijesnih okolnosti koristile manje zajednice od 5 - 6 st., zatim krajem 9. i početkom 10. st. te u 16. st.

Graditeljske aktivnosti i ukapanja na istraženoj površini započeti su nedugo nakon uspostave rimske vladavine.

(3) Dubina ukapanja spojnog voda mora biti takva da osigurava zaštitu od smrzavanja, kao i prolaz ispod uličnih vodova telefona, struje i plina.

Na istoj površini ukapanja su nastavljena tijekom kasnog srednjeg vijeka kada zemljane rake zamijenjuju grobovi izduženih pravokutnih, trapezastih i elipsastih tlocrta, ograđeni kamenim blokovima ili okomito usađenim pločama te poklopnicama, postavljenim 20 - 30 cm ispod razine onodobnog dvorišta.

O kontinuitetu ukapanja na ovom položaju tijekom osmanske okupacije, svjedoči nalaz srebrnih akči (bjelice, jaspre).

Prošlo je vrijeme ukapanja u vlastitim rovovima.

Dolaskom Napoleona došla je zabrana ukapanja oko crkve.

Budući da se počeo uvoditi suvremeniji način ukapanja pokojnika u mrtvačkim sanducima, stare su grobnice zbog uskih otvora bile neprikladne za novi način pokapanja, pa su pojedinci počeli graditi novi dodatak groblju, s većim grobovima i otvorima na njima te s nadgrobnim spomenicima.

Groblje se stalno širi nastojeći zadržati osnovne planove ukapanja određene projektima koji su izrađeni u skladu s konfiguracijom terena, no zbog početka Drugoga svjetskog rata zaboravljaju se planovi i ne poštuje geometrijska pravilnost, te se umrli neplanski i nesustavno pokapaju tijekom četverogodišnjeg razdoblja, kad nastaju i talijansko i njemačko groblje.

Nakon rata stihija ukapanja bez reda i pravila nije imala kraja, a kako se u groblje nije mnogo ulagalo, svi su projekti redovito ostajali neostvareni, te je groblje pomalo izgubilo atribute suvremenog gradskog groblja.

Obitelji mučenih i ubijenih godinama su morale šutjeti o navedenom događaju, iako se znalo tko su izvršitelji i gdje je mjesto ukapanja.