Pešuta su, zajedno s njegovim rođakom Grgom Pešutom, vodili u Stanicu milicije Benkovac zbog sumnje da surađuje s HV, a Munjes ga je, kako stoji u optužnici, bez ikakvog povoda, počeo udarati nogama i kundakom puške, ugrizao ga za vrat govoreći da će mu se napiti ustaške krvi, te mu je vojničkim bajunetom zarezao vrat i pio krv.

Potom su ga odveli u landrover u kojemu je već bio njegov rođak Grgo Pešut, a gdje ga je zatim nastavio terorizirati i mučiti optuženi Munjes.

- Isti dan, oko 15 sati, Munjes se vratio u Podgrađe s ciljem da protupravno oduzme vozilo, a u društvu s njim ovaj put bili su njegovi kolege Milorad Tepša i Mirko Žarković koji je upravljao vozilom.

Rješenjem Disciplinskog suda Nikola Munjes, Saša Matić, Milorad Tepša i Mirko Žerković suspendirani su zbog drske i okrutne otimačine vozila, televizora i videorekordera iz kuća u Bruškoj i Podgrađu naočigled vlasnika.

U pljačkaškom pohodu Munjes i još dvojica čak su zaustavljani rafalom upozorenja u zrak

Nikola Munjes (42) danas je na Županijskom sudu u Zadru, u obnovljenom postupku, nepravomoćno osuđen na devet godina zatvora, čime je u cjelosti ostavljena na snazi presuda donesena 9. listopada 1995. godine, kada se Munjesu sudilo u odsutnosti.

Također, Munjes će snositi trošak vođenja procesa, u iznosu od 7.900 kuna.

Kako je Munjes bio nedostupan hrvatskom pravosuđu, za njim je Ured Interpola u Zagrebu raspisao međunarodnu tjeralicu.

Nakon akcije Oluja Nikola Munjes je zajedno s obitelji napustio SAO Krajinu.

Munjes je na početku suđenja kazao da nije kriv, a na posljednjem ročištu iznio je svoju obranu tvrdeći kako su ga oštećeni očito zamijenili za nekog drugog.

Zadarski list u posjedu je rješenja Disciplinskog suda u Kninu od 5. veljače 1992. kojim se Nikola Munjes i još trojica " martićevaca " udaljuju s radnog mjesta jer su kao pripadnici " Službe javne bezbjednosti " Benkovac počinili više težih povreda radnih obaveza.

Ante Pešut je s još nekoliko osoba zaključio da je Munjes osoba koja je zlostavljala njegova brata.

To je istina i za to ću odgovarati, a ovo u Perušiću nisam bio ja - Nikola Munjes

Nikola Munjes, 43 - godišnji benkovački Srbin kojem se u Zadru sudi za ratni zločin nad hrvatskim civilima, uoči završnih riječi zločin za koji je optužen pripisao je kolegi milicionaru Željku Ležaji, Srbinu iz Biljana.

Mene nitko u benkovačkom kraju nije zvao Žuti, svi su me znali po nadimku Rade - kazao je Nikola Munjes (42) iznoseći obranu na Županijskom sudu u Zadru gdje mu se od ponedjeljka sudi zbog mučenja mještana hrvatske nacionalnosti u Perušiću pokraj Benkovca u rujnu 1991. godine.

U Perušiću nikad nisam bio, iznio je Munjes - koji se u zadarskom pritvoru nalazi od 25. ožujka prošle godine.

Bivši krajiški milicajac Nikola Munjes (44), kojem je u tijeku sudski postupak na Županijskom sudu u Zadru pod optužbom da je 22. rujna 1991. godine u Perušiću pokraj Benkovca pio krv iz vrata Duji Pešutu nakon što ga je ugrizao, a potom i zarezao vojničkom bajunetom, zbog maltretiranja i pljačke Hrvata na benkovačkom području, bio je u sukobu i s " krajiškim " zakonom početkom 1992. godine.

Iako je od početka tvrdio da nije kriv, Munjes je tek na prethodnom ročištu kazao kako je zločin za koji se on tereti počinio drugi krajiški milicajac Željko Ležaja karakteristična piskutava glasa, što je sudac uzeo kao nevjerodostojan iskaz.Kazavši kako je u obnovljenom kaznenom postupku potvrđena optužba koja se inkriminira Munjesu, sudac Radman je pojasnio kako shodno tome nije bilo razloga da se ranija pravomoćna presuda stavi izvan snage.

Kako je objavila Uprava policije, Munjes je uhićen u Baru, a u Crnu Goru je izbjegao u vrijeme operacije " Oluje " 1995., zajedno s Brankom Botom (45) i Savom Šarićem (61), također iz Benkovca.

Nikola Munjes nije nigdje spomenut u tom spisu, a postoji i iskaz Duje Pešuta koji je dao istražnom sucu 5 mjeseci nakon mučenja u kojem spominje krivce za svoje mučenje.

Među osobama koje je naveo su svih 8 optuženih te joj jedna osoba prezimena Cupač koja je u međuvremenu poginula na ratištu, ali ne i Nikola Munjes.

Naknadno, kada je Nikola Munjes optužen u drugom predmetu, Duje Pešut je svjedočio kako je mislio da je to Cupač, ali je od brata doznao da je to zapravo bio Munjes.

Ležaja je bio poznat po iživljavanju nad civilima hrvatske, ali i srpske nacionalnosti, i to pogotovo otkako mu je brat poginuo - ispričao je Munjes sudskom vijeću Županijskog suda u Zadru pred kojim mu se vodi postupak zbog sumnje da je 22. rujna 1991. godine u Perušiću, kršeći pravila Međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba osobno napadao pojedine civile, mučio ih, nečovječno postupao i primjenjivao mjere terora prema civilnim osobama, odnosno da je prijetio i fizički maltretirao Duju Pešuta.

Za konkretan događaj koji mu se stavlja na teret Munjes je pojasnio da je saznao 25. ožujka prošle godine iz optužnice koja mu je predočena u ekstradicijskom zatvoru u Crnoj Gori, a odakle je potom, temeljem međunarodne tjeralice, izručen Hrvatskoj.

Na poseban upit suca Borisa Radmana da pojasni prije rečeno kako je o tom događaju u Perušiću čuo od kolega, Munjes je dodao da je to bilo u stacionaru u Benkovcu dan nakon što se vratio s pogreba Veliboru Cupaću u Korlatu na koji je kao kolega, ali i susjed i daljnji rođak, bio poslan od svojih nadređenih, no da tada nije znao imena ljudi koji su mučeni.

Munjes je bio optužen zbog toga što je kao krajiški milicajac 22. rujna 1991. godine bajunetom po vratu zarezao Hrvata Duju Pešuta te mu tu krv polizao govoreći kako će mu se napiti ustaške krvi, ali i zbog toga što ga je maltretirao i tukao kundakom po cijelom tijelu i glavi govoreći da se ustaške zmije ubijaju udarcima u glavu.

Sudac Radman je pri obrazloženju prve presude istaknuo kako je Munjes počinio teško zvjerstvo jer je nenaoružanom čovjeku nanosio ozljede, iživljavao se nad njim, zadavao karate udarce i pio mu krv samo zbog različite vjerske i nacionalne pripadnosti.

Munjes se tijekom cijelog sudskog postupka u Zadrubranio ponavljajući da nije kriv te da je zločin počinila osoba izgledom slična njemu, a tijekom suđenja imenovao je nekoliko osoba među kojima na koncu dokaznog postupka i Željka Ležaju iz Biljana Gornjih.

- I sami oštećenici su svjedočili o tim vremenima, psihozi i strahu zbog kojeg je Duje čak 42 dana spavao u otvorenom grobu na mjesnom groblju, pa je teško povjerovati da bi Ante kao Hrvat takvo što dobacio skupini od 15 - ak naoružanih milicionera srpske nacionalnosti - rekao je Dmitrović zatraživši da se u zapisnik unese i Antina izjava " zaključili smo da je to sigurno Nikola Munjes " koju je iznio u svom svjedočenju opisujući razgovor sa sumještanima srpske nacionalnosti kojima se obratio nakon što je saznao da mu je brat uhićen.

Na koncu, Dmitrović je zaključio kako postoji ozbiljna sumnja u to da je Munjes počinio djelo za koje je optužen, da sud nema dovoljno dokaza za nedvojbeni zaključak i optužujuću presudu, te da bi stoga trebalo poštivati načelo " in dubio proreo " i pokloniti vjeru okrivljeniku.