evo, konačno sam vam odlučila predstaviti i mog točkastog šašavca dakle, oštenjen je 3.8., a dobila sam ga 21.9, za ročkas kojega imam 26.9. uglavnom, dočekao me je jednoga dana kada sam se vratila iz škole. tata me zeznuo kako nije bilo pasa kod onoga čovjeka. no, da krenem iz početka. već je bilo prošlo 9 mjeseci otkako je otišao moj voljeni hrčak. već je bilo prošlo pola godine kako su mi obečali psa. i dogovorila se ja s bratom da mi on kupi zamorca (a ja ću svu opremu i sve to). i tako smo išli toga dana u pet shop kako bi saznali kada će doći. i naišla ja slučajno na oglas: prodajem štence dalmatinera. i ništ, spremila ja si broj i dala ga kasnije te većeri roditeljima. a za zamorca smo trebali doći u subotu. sve je bilo savršeno isplanirano... no, očito da meni planovi uvijek propadnu. mama je skužila da nešto mutimo, i priznala sam joj. ona se uopće nije bila ljutila, već je samo rekla da bolje to ne učinimo, jer je tata bio spreman platiti za dalmoša (a prije je rekao da mora biti mali, da ga mroam dobiti besplatno i da će biti vani). uglavnom, po toga zamorca nikada nismo došli (niti ja u taj pet-shop, samo nedavno i to sa frendicom, mislim da me nisu prepoznali jer sam dosta se promjenila od tada). i kada sam se vratila sutradan iz škole, odmah sam pitala, jeste li zvali? tata je rekao da su zvali, ali da su sve bili rasprodali. bila sam razočarana. kada me je mama pozvala da vidim privremeni box za budućeg psa, samo sam bezvoljno došla. a on je bio tamo, pajkio. sreći nije bilo kraja. odmah sam ga sliknula mobitelom.