Posljednji studij završio je 1956. u Ljubljani, a 1970. postigao je doktorat iz muzikoloških znanosti.

Iz obilne bibliografije, koja obuhvaća desetak knjiga, tridesetak priređenih notnih izdanja, više udžbenika, među kojima su neki doživjeli i deset izdanja, te stotinjak znanstvenih radova, valja se prisjetiti najvažnijih muzikoloških radova, kao što je voluminozna monografija o V.

Uz muzikologe i glazbenike profesionalce, simpoziju su se istraživačkim radom pridružila i dva historiografa-amatera, Ljerka Perči i Josip Bažant, što govori o interesu pojedinaca izvan struke za spremanje i rasvjetljavanje muzikoloških tajni.

Ivan Ivančan, doajen hrvatskog folklora, akademik Jerko Bezić, doktor muzikoloških znanosti i redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, prof. Branko Šegović, istaknuti etnokoreolog i koreograf iz Splita, dr. sc. Jelka Radauš Ribarić, dugogodišnja ravnateljica Etnološkog muzeja u Zagrebu, mr. sc. Miroslava Hadžihusejnović Valašek, profesorica glazbe i etnomuzikologinja iz Zagreba, dr. sc. Naila Ceribašić, asistentica u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, prof. Josip Forjan, ravnatelj Posudionice i radionice narodnih nošnji iz Zagreba, prof. Janja Juzbašić, etnologinja, kustosica u Gradskom muzeju u Županji, mr. sc. Ljubica Gligorević, kustosica etnologinja u Gradskom muzeju u Vinkovcima, prof. Vidoslav Bagur, istaknuti koreograf i istraživač folklora iz Metkovića, Ivan Ivančan ml., umjetnički voditelj Folklornog ansambla Hrvatske LADO iz Zagreba, prof. Siniša Leopold, predavač na Glazbenoj akademiji u Zagrebu, Julije Njikoš, istaknuti glazbeni pedagog i melograf iz Zagreba, dr. sc. Enrih Merdić, umjetnički voditelj FA KUD-a Tena Đakovo i KUD-a Željezničar Osijek, prof. Zvonimir Toldi, kustos etnolog u Muzeju Brodskog Posavlja u Slavonskom Brodu, mr. sc. Andrija Ivančan, etnolog i polonist, umjetnički voditelj Zagrebačkog folklornog ansambla dr. Ivana Ivančana, prof. Vlasta Šabić, kustosica etnologinja u Muzeju Slavonije u Osijeku, prof. Mihael Ferić, glazbeni pedagog iz Slavonskog Broda, Đuro Adamović, glazbeni pedagog i graditelj starih glazbala iz Pule, Duško Topić, umjetnički voditelj HKUD-a Valpovo 1905, Nenad Sudar, voditelj KUD-a Mladost iz Bizovca, Jadranka Petrik, folklorna pedagoginja iz Slavonskog Broda, Mato Kopić, folklorni pedagog iz Županje, Nikola Novosel, voditelj tamburaškog orkestra iz Slavonskog Broda, Damir Doležal, dipl. iur., umjetnički plesni voditelj HKUD-a Osijek 1862, Franjo Slavko Batorek, glazbeni pedagog iz Osijeka, Milan Rosić, umjetnički voditelj HKUD-a Kramarić iz Nove Gradiške, Cvija Grčević, voditeljica KUD-a Seljačka sloga u Prekopakri, don Zvonko Martić, istraživač plesne tradicije Hrvata u Bosni i Hercegovini, ing. Josip Vinkešević, etnokoreolog iz Đakova, prof. Slavica Moslavac, etnologinja iz Kutine, Domagoj Pavić, svirač tradicijskih glazbala iz Đakova, Stjepan Večković, svirač tradicijskih glazbala u ansamblu LADO, te Blanka Žakula, dipl. oec., folklorna pedagoginja iz Vinkovaca.

Tu su i Bijelo dugme i Goran Bregović, koji su utemeljili folk-rock ili pastirski rock, kako su ga nazvali Dražen Vrdoljak i Darko Glavan, i postali respektabilna tema muzikoloških eseja.

Nikša Gligo (Split, 1946) redoviti je profesor muzikoloških predmeta na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu i redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Terra Adriatica, Lombards Barbares, Tondalova vizija, Barlaam i Josaphat i dr. plod su uvijek novih muzikoloških istraživanja s inovativnim pristupom srednjovjekovnom glazbenom izvođenju.

Ta se nagrada dodjeljuje svake godine za posebna dostignuća u području muzikoloških znanosti, a ovaj put dodijeljena je za knjigu Vokalna folklorna glazba na otoku Murteru. Moram priznati da sam bila iznenađena što je ovakvu temu povjerenstvo prepoznalo kao vrijednost i kvalitetu.

Tekstovi su i spomenar posvećen kolegici bogatog profesionalnog i privatnog života, agilnoj magistrici muzikoloških znanosti i doktorici društveno-humanističkih znanosti iz područja filologije, čije se djelovanje uvijek oslanjalo na nekoliko uporišta.

Na izgled bi sve bilo u redu da se iz godine u godinu, u cikličkom nizu, ne ponavljaju iste nepodopštine organizatora: glavni organizatori muzikoloških simpozija u Hrvatskoj su redovito dr. sc. Stanislav Tuksar i dr. sc. Vjera Katalinić, a kako su njih dvoje ujedno i bračni par, naravno je da su među najjačima koji drže muzikološke pozicije na Muzičkoj akademiji i Hazu, te se redovito događa da je broj uzvanika s hrvatske strane ograničen na nekoliko istih imena, te se ne pozivaju ljudi poput dr. sc. Miha Demovića, koji je zaslužan za istraživanje i nova saznanja s područja srednjega vijeka, etnorganologa mr. sc. Krešimira Galina, koji jedini posjeduje zbirku hrvatskih narodnih instrumenata u opsegu koji čini pravi muzej glazbala, dr. sc. Izaka Špralje, koji je stručnjak za crkvenu glazbu baroka, mr. sc. Emila Čića, glazbenog kritičara, estetičara i teoretičara glazbe i mnogih drugih.

Vidulin-Orbanić je priznata glazbena pedagoginja, autorica i koautorica raznih udžbenika i priručnika metodike glazbenog odgoja, među kojima je i nedavno objavljeni udžbenik " Metodički aspekti obrade muzikoloških sadržaja ", a jedna je od autorica knjige " Visokoškolsko glazbeno obrazovanje u Istri (1979. - 2012.) ". (V.

sekcija muzikologa i glazbenih pisaca započinje s organizacijom tzv. muzikoloških srijeda na kojima bi se jednom mjesečno trebalo raspravljati o zanimljivostima iz struke

Jedan je od osnivača i pokretača muzikološke katedre pri Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu i dvaju muzikoloških zavoda, jednoga pri toj ustanovi i drugoga pri Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti.

Tijekom toga više negoli dvadesetogodišnjega fakultetskoga i doktorantskoga studija Županović je radio najprije kao srednjoškolski predavač, zatim kao dugogodišnji profesor teoretskih predmeta na Odjelu za glazbu Pedagoške akademije u Zagrebu, da bi posljednje godine radnog staža dočekao kao profesor muzikoloških predmeta na Muzičkoj akademiji.

Spori tempo suvremenih izvedbi hrvatske rane glazbe ostat će kuriozitetom domaće izvedbene scene, posebno u usporedbi s neproporcionalnošću muzikoloških otkrića i glavnine koncertnih repertoara, posvećenih tzv. velikim imenima rane glazbe.

Na ovom mjestu sabrani tekstovi, iako da su nastali na margini poznatih i utjecajnih Šabanovih muzikoloških, organoloških i muzeoloških studija, iskaz su žive namjere da se o kulturnoj povijesti progovori na komunikativan, pristupačan način.

Publicirala je više izvornih muzikoloških radova u raznim stručnim časopisima i zbornicima.

Životopis Dore Pejačević, kao i njezina prerana smrt kratko nakon poroda sina (tragična činjenica koja je u naponu snage prekinula stvaralački elan i izuzetnu nadarenost skladateljice, koja je dovršila tek 57 opusa), našoj su javnosti pristupačni iz muzikoloških izdanja i knjiga koje je objavila akademkinja Koraljka Kos, najbolja poznavateljica životnih okolnosti, druženja s istaknutim osobnostima i cjelokupne ostavštine grofice Dore Pejačević.

Profesor Everett je u posljednjih dvadesetak godina sudjelovao i u nizu muzikoloških akcija u Hrvatskoj kao što su simpoziji, predavanja na sveučilištima u Zagrebu i Osijeku, sređivanje glazbenih arhiva (Dubrovnik), istraživanje hrvatske glazbene baštine (I.

muzikolozi i glazbeni pisci: 4 opsežnija znanstvena rada ili 10 stručnih muzikoloških/esejističkih radova ili kontinuiran publicistički rad u trajanju od pet godina u recentnim i referencijalnim medijima što je potrebno potkrijepiti s barem 20 opsežnijih publicističkih radova

Čić ukazuje da je i sam autor poglavlja navedene knjige, dr. Blažeković, pokazao povijesni redoslijed objavljivanja muzikoloških radova u kojima Kuhač ima prvenstvo upotrebe termina muzikologija: 1. Franjo Kuhač, Die Eigentümlichkeiten der magyarischen Volksmusik (Osobine mađarske folklorne glazbe), 7. 7. 1884.; 2. Guido Adler je predstavio svoju definiciju termina Musicologie u prvom broju Vierteljahrsschrifta, koji je izašao 1885. godine dakle, nakon Kuhača, također na njemačkom jeziku

Bio je urednikom muzikoloških časopisa Acta Musicologica, Early Music History i Orbis Musicae te edicija Drammaturgia Musicale Veneta, kao i kritičkih izdanja Vivaldijevih i Locatellijevih djela.

Riječ je o zborniku muzikoloških radova koji na 480 stranica objedinjava glazbene kritike, osvrte, prikaze, recenzije nosača zvuka, razgovore, portrete glazbenika, eseje, znanstvene i stručne radove te dokumente iz autoričine diplomatske aktivnosti objavljene od 1972. godine do danas.

Neki od napjeva svjedoče glazbenu i pjesničku aktivnost starije braće franjevaca prethodnih razdoblja: fra Petra Kneževića, fra Paškala Jukića, fra Ivana Radonića i dr. Jedan segment građe koja je pred nama bio je dostupan tek na audio zapisima bez popratnih stručnih muzikoloških obradbi (primjerice napjevi iz Sumartina na Braču) ili je pak dijelom bio dostupan na internetskim stranicama (kao što je to slučaj s diplomskim radom fra Domagoja Volarevića o pjevanoj pučkoj tradiciji Župe sv. Ilije u Metkoviću iz 2004. godine).

Svojom je znanstvenom i nastavnom djelatnošću (kao redovni profesor na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu i gostujući profesor na nekoliko inozemnih sveučilišta) bitno proširio okvire muzikoloških istraživanja uključivanjem avangardnih i multimedijskih umjetničkih pojava 20. stoljeća.

Važna je i ustaljena praksa poticanja muzikoloških istraživanja.

Arheologija je značajan temelj takvih istraživanja, ali sama po sebi je nedovoljna jer zahtijeva uključivanje etnoloških, antropoloških, lingvističkih, povijesnih, muzikoloških istraživanja, što naglašava hrvatska ukrajinistika u monografijama Etnogeneza i mitologija Hrvata u kontekstu Ukrajine (Zagreb, 1999.), Od Kijeva do Poljica.

Nakon što je 10.6.1970. na Univerzi u Ljubljani disertacijom Razvoj i oblici glagoljaškog pjevanja u sjevernoj Dalmaciji promoviran u doktora muzikoloških znanosti, izabran je 25.9.1970. za znanstvenog suradnika Instituta.

Ovo je drugi od dva važna tematska izdanja (drugi je« Johann Nikolaus Forkel: On Johann Sebastian Bach ' s Life, Art and Work ») koja će i slušateljima većih pretenzija, primjerice muzikoloških, omogućiti preciznije kontekstualiziranje Bacha u njegovom vremenu i potom upoznati refleks njegovih djela u periodu romantizma.

Bio je glavni urednik hrvatskog muzikološkog časopisa Arti musices (1991. - 1997.), od 2000. glavni je urednik međunarodnog časopisa International Review of the Aesthetics and Sociology of Music, 1988. pokrenuo je i postao glavni urednik serije Indices collectiorum musicarum tabulariorumque in Croatia Odsjeka za povijest hrvatske glazbe HAZU i Hrvatskoga muzikološkog društva, uredio je 10 zbornika znanstvenih muzikoloških radova i pojedinačnih naslova te preveo pet knjiga, a od 1996. urednik je za glazbu u Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža u Zagrebu.