Bila je recenzentica većega broja dijalekatnih rječnika, zatim jezikoslovnih monografija i zbornika, te pjesničkih i proznih zbirki, također recenzentica nekoliko desetaka znanstvenih i stručnih filoloških rasprava s različitom tematikom.

Prijedlozi za uklanjanje pojedinih dvoslova u običnome standardnom slovopisu dolaze obično iz širih jezikoslovnih krugova, ili, i to češće, od zainteresiranih laika.

Autori Jasna Vince i Milan Mihaljević ugledniji su stručnjaci koji i u ovom pisanom djelu pokazuju iznimnu upućenost i za takvu jezikoslovnu analizu i za širu tekstološku i filološku koja iz jezikoslovnih podataka izvodi zaključke (bitne i za druge znanosti), a ne samo za povijesnojezična istraživanja.

Uz rezultate jezikoslovnih istraživanja, ovo izdanje donosi i podatke o gračaškoj spomeničkoj baštini te vrlo vrijedan pojmovni rječnik.

Časopis Jezik izlazi 57 godina, a bit će da nema jezikoslovnih kroatista koji nisu objavljivali u Jeziku.

Uz to što je kao obrađivač predano radio na Akademijinu Rječniku, objavio je nekoliko jezikoslovnih radova (u Jeziku, Filologiji, Radu JAZU).

Bio je urednik mnogobrojnih jezikoslovnih publikacija (Jezik, Filologija, Hrvatski dijalektološki zbornik, Radovi Zavoda za slavensku filologiju i dr.), suradnik Leksikografskoga zavoda.

Osnovala je i Biblioteku KROATINI (HFD) s dva niza, u prvome (Kroatini) urednicom je Hrvatsko-njemačkome rječniku jezikoslovnih naziva, a u drugome (KroatINI) leksičkoga priručnika i nekoliko dvojezičnih e-rječnika uz njega.

Osvrćući se, u prigodi 190. godišnjice objavljivanja Ričoslovice Šime Starčevića, na prvu slovnicu hrvatskoga jezika napisanu hrvatskim jezikom, Branka Tafra (autorica nadahnutog i lingvistički serioznog pogovora u pretisku iste) ističe: Jesu li nam potrebna jezikoslovna iskapanja kad su tolika suvremena jezična pitanja neriješena, neistražena i neopisana, od dijalektoloških, preko substandardnih do normativnih, s pravom se trebamo zapitati. Obrazlažući opravdanost samopostavljenoga pitanja, kao i potvrdni odgovor na njega, Tafra nabraja cijeli niz jezikoslovnih dragulja do kojih je došla proučavajući Ričoslovicu.

No vrlo brzo pokazat će se kolika je spremnost određenih stručnjaka i jezikoslovnih struja za dijalog, baš kao što će se vidjeti način rada na projektu jer je u pitanju jedinstven spoj mitova, ideologija, znanosti i politika, ali i taština i autorskih honorara.

Autor u Predgovoru kaže da je Rječnik izrađen »na uobičajeni način takvih jezikoslovnih djela«.

Budući da sam već spomenuo tematiku zbornika, mogu samo dodati kako je uvršteno sve skupa 29 članaka, 11 jezikoslovnih i 18 s područja književnosti, različito kategoriziranih, ali redom vrijednih i poticajnih.

Uključuje u prvome redu obradbu i izdavanje temeljnih djela hrvatske suvremene i povijesne leksikografije, prikupljanje i obradbu dijalekatne i onomastičke jezične građe te izradbu raznorodnih jezikoslovnih priručnika.

Pedeset osam lingvista nikad nije napisalo pozitivnu recenziju leksikona jezikoslovnih termina.

Većina današnjih jezikoslovnih problema, onih »riješenih« i posebice onih »neriješenih«, u Danteovu se prekrasnom djelcu nalazi u stanju zrcalno precizne jasnoće.

Ovaj članak želi biti prinos znanstvenoj prosudbi jezičnih i jezikoslovnih kompetencija sveučilišnoga profesora dr. sc. Mate Šimundića; njegovih poučavanja, poznavanja klasičnih i stranih jezika, komunikacijskih razina, profesorske prakse u Osnovnoj školi u Lovreću, u Klasičnoj gimnaziji u Splitu te na sveučilišnoj katedri u Mariboru.

U drugi dio tog ozračja mogao bi se pridodati i tzv. opći duh vremena a koji nerijetko, kadšto i nevidljivim nitima i teško razaznatljivim skrivenim silnicama, može presudno utjecati na realizaciju cijeloga projekta počev od nezaobilaznih izvanjskih okolnosti (jest nije bilo Turaka, ali jest bilo i rata i daničićevštine) do naše općepoznate ne/osposobljenosti za timski rad i neriješenih jezikoslovnih pitanja, do preosjetljivosti za makar i najmanje otklone od ponekih rješenja koja su više tantijemske doli jezikoslovne naravi, do statusa recenzenata ili pak rezultata drugih jezikoslovaca i izdanja drugih nakladnika

U četvrtom je desetljeću, poglavito koncem 1930 - ih, počela popuštati centralizatorska politika i nakon niza pregovora i kompromisa došlo je do sporazuma Cvetković-Maček i stvaranja Banovine Hrvatske 1939. Na jezikoslovnom polju to je obilježeno dvama značajnim događajima: osnutkom časopisa " Hrvatski jezik ", kojeg je uređivao Stjepan Ivšić, te izlaskom prve moderne knjige o odnosu hrvatskoga i srpskoga, Razlike između hrvatskoga i srpskoga književnoga jezika, 1940., autora Petra Guberine i Krune Krstića, koja je središte jezikoslovnih rasprava pomakla iz svađa o nacionalnoj atribuciji štokavskoga narječja i, lučeći književni jezik od dijalekta, otvorila novo poglavlje u hrvatskoj lingvistici, prvenstveno uvedbom strukturalističkih metoda i naglaskom na stilskim, leksičkim i semantičkim razinama jezika.

Ona je u posljednja dva mjeseca potakla nekolicinu jezikoslovnih znalaca da izreknu svoje mišljenje o najnovijem izdavačkom pothvatu, odjeci su naišli na no ve odjeke te su jekom zazvonile mnoge tiskovine, ponajprije dnevne novine, ali i Vijenčevi stupci.

- Ne želim biti lažno skroman, mislim da je ovaj rad višestruko vrijedan prinos jezikoslovnoj znanosti, ponajprije zato što su na jednomu mjestu skupljeni, raščlanjeni, usustavljeni i opisani svi hrvatski jezični savjetnici i savjeti, posebice oni koji su napisani u stoljetnomu razdoblju (1904. - 2004.), zatim što je ta tematika sada poznata, oživljena i uzdignuta na razinu drugih jezikoslovnih vrsta, primjerice gramatičkih, rječničkih i pravopisnih.

Narodni jezik poslije Bečke nagodbe s »vukovcima« postaje sve više objekt, a sve manje subjekt o novokomponiranoj igri i sprezi jezikoslovnih autoriteta s političkim protagonistima.

A sada je, evo, u tom nizu jezikoslovnih uradaka indoeuropeističke provenijencije pred nama i Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika.

Za nas je međutim od najveće važnosti Vinjino unutarznanstveno kontekstuiranje Danteovih teza i problema u krug današnjih jezikoslovnih, kulturoloških, ako se hoće i općeepistemoloških problema, pa sam se, eto, ohrabren, i ja iz svoga motrišta usudio prizvati neke od misonih sustava koji suodređuju današnje naše znanstvo, a mogli bi potjecati među inima i od Danteovih lucidnih ideja.

U »Osvrtima« nalazimo ili recenzije nekih jezikoslovnih izdanja i pojedinačnih radova, ili pak kritične odzive na nečija shvaćanja i izlaganja.

Što se pak tiče same rubrike, nikada ne nedostaju upiti, ali ponekad je uredništvu malo teže naći zadovoljavajuće pisce pojedinih odgovora kako autori odgovora ne bi bili uvijek isti, a ponekad su pak potrebna i druga znanja osim jezikoslovnih (primjerice kod nazivlja raznih struka).

Zato je ovo što imamo bolje od sukoba i apsolutne nepomirljivosti iako bi se iz jezikoslovnih razloga ne ću moralo pisati rastavljeno.

Objavio je stopedesetak radova od jezikoslovnih monografija i članaka preko književnokritičkih i biografskih studija pa do televizijskih i radijskih priloga, prijevoda i književnih tekstova.

Predmeti jezikoslovnih proučavanja u odnosu jezika prema vanjskom svijetu moguće je sistematizirati na sljedeći način: [ 2 ] [ 1 ]

Ako se novi pravopis objavi, napisat ću njegov prikaz na engleskom da bih ga objavio u nekom od vodećih slavističkih časopisa u Americi (u kojima sam već objavljivao radove); u tom prikazu ću ukazati na brojne njegove manjkavosti, a reći ću i da je proglašavanje oblika ne ću pravilnim sramota za hrvatsko jezikoslovlje, u čijoj povijesti je bilo vrsnih jezikoslovaca i jezikoslovnih djela.

Pojedinim se programskim sadržajima izravno najavljuju sadržaji drugih jezikoslovnih područja, poglavito sintakse hrvatskoga standardnog jezika.