Stern, koji je vidio u nacizmu nasljeđe Nietzscheova stapanja umjetničkoga davanja forme i političke volje.

Većina onih koji su otišli na Bleiburg bili su vojnici privrženi fašizmu i nacizmu i to nitko ne može opovrći, rekao je Jakov Jukić dok Đani Bunja ocjenjuje kako se na Bleiburgu i Križnom putu dogodio zločin "

No, da razjasnim dalje, koji su stvarni učinci ove jučerašnje haške presude. Generali Gotovina i Markač ležat će i dalje u haškom zatvoru, do drugostupanjske presude; možda čak i godinama poslije toga. Premda je Hrvatska u Drugom svjetskom ratu imala proporcionalno najveći europski pokret otpora nacizmu i slobodan teritorij, te je izašla iz rata pobjednički (bez obzira na to što je postojala i kolaboracionistička, poražena hrvatska vojska, i bez obzira na to što je time istodobno nestala kvislinška Hrvatska), Hrvatska i Hrvati ponijeli su otada stigmu zločinačke države i naroda.

U ovom projektu društvenog dizajna suvremene Hrvatske, underground overlords oslanjaju se na nekakve mutne reminiscencije o ustaštvu i partizaniji, o nacizmu i boljševizmu, izvodeći poziciju HDZ-a i SDP-a iz ovdašnjih najdubljih povijesnih i psiholoških atavizama: kao da se članstvo tih čuvara nacionalnog i socijalnog identificira sa svojom skupinom subkulturno, iracionalno, pred - i ne-razumski, poput navijačkog plemena, a ne svjesnim posredovanjem svoga političkog interesa.

Prema tome, drugovi komunisti, mi sad ulazimo u EU čiji parlament je vaš komunizam stavio tamo gdje i spada, uz bok nacizmu, kao dvije najokrutnije totalitarne diktature 20. stoljeća.

Jesi li ti ipak povjesnicar po struci, jer ovo sta si ti napiso a nacizmu i Hitleru i prezentiro nemere doc od bilo koga.

Moroni poput ovih na slici blage veze nemaju o čemu se radi kad je riječ o nacizmu, no iz svojih pomaknutih, isfrustriranih mozgova moraju se poistovjećivati s nečim što nosi stigmu ili tabu zabranjenog, nečega nad čime se većina ljudi zgraža.

Vatikanski dnevnik ističe također kako Rolf Hochut u svojem djelu " Namjesnik " širi dezinformacije i pruža sasvim pogrešnu sliku o Piju XII. i njegovu stavu prema nacizmu, potpuno zanemarujući brojna svjedočanstva koja pokazuju sasvim suprotno, naime prisnu bliskost pape Pacellija židovskom svijetu.

Naposljetku, na potencijalno ksenofobičnu koncepciju demokracije, već zamjetljivu kod njega prije približavanja nacizmu.

Ona bi joj mogla poslužiti kao savršen nacrtak za drugi dio njezina pamfleta, koji bi trebao biti posvećen nacizmu u srpskom jeziku i jezikoslovlju.

Sada neka se ti tzv. zastupnici u tom našem Saboru (Dom Naroda) odluče... jesu li skloniji nacizmu ili komunizmu ili će nazvati ovaj novokomponirani režim " trečim svetskim poredkom "?

U tom svojem najnovijem napisu ona kaže: " Već četiri godine tvrdim da se suočavamo s monstrumom koji nas želi uništiti fizički, a zajedno s našim tijelima želi uništiti i naša načela, naše vrijednosti, našu civilizaciju; govorim o islamskom nacizmu, ratu koji on vodi protiv zapadne civilizacije, govorim o samoubojstvu Europe, jedne Europe koja više i nije Europa, nego Eurabija. " U tom svojem napisu podsjeća da se islam širi u Europi, da više nema niti jednog većeg europskoga grada bez džamije, da su muslimanske zajednice u Europi sve brojnije, velikim dijelom i zato što se muslimani mnogo brže razmnožavaju od Europljana.

Prvi je dio posvećen alkemiji, zatim slijedi dugi odlomak o nacizmu i njegovom ezoterizmu, preciznije ezoterizmu njegovih vođa.

Samo podsjećam kako je u dva prethodna totalitarizma, najprije komunizmu, a zatim u nacizmu, koji je mnoge stvari prepisivao od prvoga, Bog bio prognan iz svijeta i života, pa je sve postalo moguće.

Hermannov drugi brat, Albert, ostaje u Njemačkoj, no protivi se nacizmu i tijekom cijelog rata pomaže Židovima i ostalim disidentima kako bi se sakrili od nacističkog režima.

Šteta je što naši političari još uvijek nemaju snagu reći istinu da su i među partizanima komunisti bili manjina, a nekomunisti većina, da je, zapravo, barem 90 - postotna većina hrvatskoga naroda - uključujući i blaženika nadbiskupa Alojzija Stepinca - bila protivna fašizmu i nacizmu.

Tako se u Hrvatskoj uoči rata brojne institucije pod kontrolom Kaptola politički praktično približavaju nacizmu i fašizmu.

' S obzirom na konstantnu nesposobnost Hrvatske da procesuira zločince iz nacizmu bliskog ustaškog režima, postupak koji se provodi protiv borca koji se suprotstavio zločinačkim ustaškim snagama, licemjeran je i neprihvatljiv ', stoji dalje u priopćenju kojeg potpisuje potpredsjednik američkog udruženja preživjelih holokausta i njihovih potomaka Elan Steinberg.

Prije 72 godine, 22. lipnja 1941. godine Hrvatska je rekla ne svjetskom zlu, fašizmu i nacizmu, pokretu koji je nažalost imao saveznike i ovdje na našim prostorima.

Govoriti petnaestogodišnjacima o nacizmu ne zvuči baš kao posao koji bi netko želio raditi, ali Ron Jones je, kao i svaki nastavnik-početnik, bio pun energije, entuzijazma i inovativnih metodičkih pristupa.

Umjesto izvještaja ili komentara o biskupskoj propovijedi u kojoj se slavi i citira pjesma o ustašama (Stih za dom spremni sigurno se ne odnosi na hotelske spremačice, a još manje na borce iz posljednjega rata, onog od 1991.), umjesto o simpatijama koje prema fašizmu, nacizmu ili ustaštvu gaje, ili javno iskazuju, neki vrlo utjecajni ljudi, cijela se Hrvatska nadigla jer su se maturanti u trenucima ludovanja, sve s onim akademskim kapama na glavama, slikali ispred kukastog križa narisanog na zidu.

Naime, kako kaže Alain Besancon u svojoj zadnjoj knjizi Zla kob stoljeća - o komunizmu, nacizmu i jedinstvenost Šoaha: današnja hiperamnezija o nacističkim zločinima proizvodi generaliziranu amneziju komunističkih zločina.

No njeni su glavni napori bili usmjereni protiv velike većine jugoslavenskih građana koji su prema komunizmu bili podjednako neprijateljski raspoloženi kao prema nacizmu.

Miloševià ¦ eva je objava sve zlo vidjela u bivšim pojavnim oblicima totalitarne vlasti fašizmu i nacizmu koji su ostali u prošlosti, skreà ¦ uà ¦ i pozornost s novog pojavnog oblika istoga zla koje se je poà elo uzdizati u sadašnjosti.

Pritom spomenuti producenti i autori filma zaboravljaju da na teritoriju Hercegovine nema niti jedne masovne grobnice, u Ljubuškom za vrijeme rata nije ubijen ni jedan Bošnjak, a o suživotu s Hrvatima i o tzv. nacizmu Ljubušaka zaboravili su upitati ljubuške Muslimane....

Predstava govori o njenom burnom životu i umjetničkom putu u trenutku svjetske ekonomske krize, njenom odnosu prema fašizmu i nacizmu, strelovitoj glumačkoj karijeri u Hollywoodu, pa o nezaboravnim pjesmama i njenim ljubavnim vezama.

U tomu leži konačni rascjep koji odvaja (ultrapolitički) nacizam od (metapolitičkog) staljinizma: u nacizmu Židov je u konačnici kriv jednostavno zato što je Židov, zbog svojih izravnih prirodnih svojstava, zbog onoga što on jest, dok čak i u najmračnijem staljinizmu pripadnik buržoazije ili aristokracije nije kriv per se, tj. izravno zbog svog društvenog statusa - ovdje je uvijek uključen minimum subjektivacije, sudjelovanje u klasnoj borbi počiva na subjektivnom aktu odluke.

Tema je izostanak mizoginije (mržnje prema ženama) u dva totalitarna sustava dvadesetog stoljeća, komunizmu i nacizmu.

O govoru mržnje i liberalnom nacizmu

Svi pričaju o nacizmu i fašizmu, a zaboravljaju na još jedan sustav koji je ubio više ljudi nego nacizam, fašizam te ovi kvazi komunistički sustavi, a to je Kapitalizam.