Bush zapravo čini veliku uslugu liberalizmu jer još uvijek prosječni pojedinac vjeruje da je sve zapravo dobro samo da je taj Bush lud i agresivan.

Još otac Batorićev, koji se je sve u svom liberalizmu dao s Napoleonovom upravom na nekakav ugovor za dobavljanje žita, izgubio je u tom poslu mnogo, a Batorića je samoga zadesio još žešći udarac.

Zato što više nećemo zbunjivati građane mnoštvom liberalnih stranaka i iscrpljivat se u međustranačkoj pravovjernosti i liberalizmu.

Ukazujući na manjkavosti teorijske paradigme Mirjane Kasapović i na izlišnost same debate o konsocijacijskoj demokratiji s jedne, te na primjere nerazumijevanja liberalnog koncepta s druge strane, tekst Tarika Haverića otvara novi temat o liberalizmu i konsocijaciji u Bosni i Hercegovini i priziva još jednu konstruktivnu diskusiju o demokratskim i političkim perspektivama za razvoj bosanskohercegovačke države i društva.

Pavao, naravno, ne govori o kapitalizmu, liberalizmu ili marksizmu.

Drugi je način da se u montiranom procesu liberalizmu, nakon izjava nevjerodostojnih svjedoka koji usto nisu ni podvrgnuti unakrsnom ispitivanju, donese presuda prema kojoj je a priori nelegitimna svaka rasprava o bosanskoj političkoj naciji (koja, kako je to pisac ovih redova nedavno istakao, može postojati zahvaljujući institucijama liberalno-demokratske države, a ne »konstitutivnosti naroda« ili ideji »suživota«, i unutar koje bošnjačka etnija može ravnopravno opstajati samo pod uslovom da se okani svake ambicije da figurira kao politički subjekt ili »temeljni narod« 34).

ali da ne mlatimo u dugo i u široko, nije pitanje treba li nama liberalizam ili socijala. odgovor je da nam treba oboje, pitanje je samo u kom omjeru. e, tu ja zastupam stajalište da ovo što mi imamo niti je nalik liberalizmu niti je nalik privatnom poduzetništvu..... socijale ima i to prikoviše. ako ti misliš suprotno, to je u redu.....

još bolji primjer " liberalizma " je ovaj najnoviji slučaj s dalekovodom: slavni dekan ekonomskog fakulteta je tajni (su) vlasnik tog istog dalekovoda. problem bi bio relativno mali da taj isti dekan nije radio projekte HEP-u koje je usmjeravao upravo na tvrtku u kojoj je (su) vlasnik. velika većina vas reći će, e to se događa kad imamo bahati neoliberalizam. naravno, da je bilo tko ikada pročitao makar pola poglavlja neke knjige o liberalizmu vidio bi da je ovo (pored kriminala) klasičan primjer poslovanja kojeg se liberali groze. dapače, ovo je primjer poslovanja koji je vrlo sličan funkcioniranju država u kojima je država snažan igrač, veliki investitor. i sad, umjesto da kažemo: pa dosta tog javašluka, hoćemo tržište, jasna pravila i principe. posao treba dobiti onaj koji to može napraviti najbolje, najbrži i najjeftinije. ako to sve nije moguće, a najčešće nije, onda da znamo, ako je prioritet kvaliteta, može trajati malo i duže, a ako je prioritet vijrme neka to bude i malo skuplje. u svakom slučaju, nama treba tržište i razvidno poslovanje. ako mislite da je to lakše postići u društvu koje ima jaku državnu upravu, društvu gdje se odluke donose po kancelarijama državnih činovnika, e onda liberalizam doista nije za vas.

U svijetu se događaju veliki poremećaji i oni koji su govorili o liberalizmu, sada su zaboravili što su govorili, kazao je Vidošević istaknuvši da je naš temeljni problem funkcioniranje države.

Konzervatizam, dalje, spočitava liberalizmu, da čovjeku minira svako duševno tlo pod nogama.

Nadalje konzervatizam zamjeruje liberalizmu, što on ne priznaje narod ili naciju kao organsku zajednicu nego naginje stvaranju supranacionalnih zajednica, odnosno jačanju internacionalizma, što male narode ili nacije može dovesti u inferiorni položaj spram velikih.

Pa nisu oni učili ona marksistička srranja o crkvenoj desetini - oni su navikli da u liberalizmu plaćaju ozbiljne poreze.... a porez od 100 % je doista ozbiljan

Dakle, što je alternativa ljevice danas neoliberalizmu i liberalizmu, to jest kapitalizmu?

Biskup je zahvalio i dr. Tomislavu Ivančiću na požrtvovnosti u vodstvu susreta trajne formacije koji su ove godine bili posvećeni evangelizaciji, koji se pak osvrnuo na sve češći govor i u našoj javnosti o svjetskoj vladavini određenih moćnika i bogataša, o liberalizmu kojeg zastupa i naša Vlada i Sabor u donošenju zakona, razaranju sustava vrijednosti kojem se jedino Crkva uspijeva organizirano suprotstaviti te se zato Crkvu napada.

Tait dodaje da je taj govor sadržajno bio bitno drukčiji od prijašnjih govora, što je upućivalo da će Titov stav prema trulom liberalizmu možda biti i odlučniji.

Hrvatski državni dužnosnici u liberalizmu nalaze izliku, čak i u današnje dane sloma liberalizma, za nastavljanje korištenja nastalih okolnosti samo na korist posebnih poslovnih interesu.

Time se marksizam protustavlja ne samo kršćanstvu, nego i čitavom idealističkom liberalizmu za koji " bitak ne određuje svijest ", nego svijest ili um određuje bitak.

Još od polemike između Gotovca i Đodana u Hrvatskom saboru, provlači se diskusija o liberalizmu u Hrvata (od Starčevića do Banca), ali čini se da se tom temom najmanje bave sami liberali kojima je osobna karijera načelno važnija od općih načela slobodarstva.

I onda će Milanović pobrati lovorike a SDP je zaista stranka bez ideje, bez duše, sva naklonjena liberalizmu i antikristu

Ne radi se tu o liberalizmu jer je i to stvar odbira, i ako je ona odabrala biti konzervativno nastrojena njezina stvar.

Varijacije potreba kapitala, promjenjivosti njegovog sadržaja, i stalne promjene materije u kojoj se postvaruje stvaraju iluziju o liberalizmu kapitala.

Filozofskom liberalizmu čija je središnja vrijednost sloboda pojedine osobe i kršćanski princip u zapovjedi Ljubi bližnjeg svoga, Žalec je suprotstavio komunitarizam.

Prema A-T stavu, naše pozitivne obveze prema drugima nisu posve ugovorne, nego djelomice prirodne; a one ne-ugovorne su najjasnije i najjače na razini obitelji, i sve su slabije kako se udaljavamo od obitelji. (Kao što sam napomenuo u spomenutom članku o pravima vlasništva, zbog toga je A-T stav bliži libertarijanizmu nego što je socijalizmu ili egalitarnom liberalizmu, ali svejedno nije doktrinarni libertarijanizam Nozicka, Rand, Rothbarda i sličnih.)

Iako moderan, treba razlučiti suvremenost od modernosti budući da se u ovom romanu očituju konvencije doba u kojem je djelo nastalo, a koje nije odjedanput moglo doživjeti transformaciju od licemjerna konzervativizma ka liberalizmu anarhičnih obilježja.

Time njegova tvrdnja o cenzuri ostaje visjeti u zraku, jer baš u Novome listu novinama koje su s rijetkima u Hrvatskoj dokazale otvorenost liberalizma liberalizmu predbacivati mrzovolju prema ljevici, naprosto je jalov posao. nbsp; nbsp; nbsp; Dr. Blagus, dakle, konstatira da intervjuist i intervjuirani izjednaèuju nacizam i komunizam, pa uzvraæa da to tako ne može, jer da je s komunizmom, za razliku od »zloèinaèkog karaktera nacizma«, »ipak ponešto drugaèije«.

Pa o tome se, pobogu, i radi, to, do vraga, i jest poanta ove raspre o liberalizmu: ili će svaki građanin za sebe konačno preuzeti odgovornost za ovo društvo u cjelini, i u aktu nepatvorene građanske socijalizacije autentično politički djelovati, ili će politika Hrvatske skončati u tihoj koaliciji dvaju klijentelističkih formacija, koje fingiraju nekakve protostranke, prve oblike političkog života kako ga je artikulirala starica Europa: jedni su Lijevo, drugi Desno, i to je to

Z. Mršić pripada tom istom liberalizmu kojeg prividno osuđuje, govori o nekom nacionalnom zajedništvu nasuprot soroševskom ' otvorenom društvu ', a negira da mora postojati u narodu, kao i u svakoj organizaciji, hijerarhija, i ako je ta hijerarhija mudra onda bi trebala onemogućiti širenje laži i zabluda koje se kontinuirano šire još od francuske revolucije o prethodnim vremenima i o kršćanstvu

Ovo je samo mali prilog čitanju ekpozea, prilog o " (neo) liberalizmu " u društvu u kojem je raskorak između potreba takvog " tržišta " i mogućnosti društva svakim danom sve veći, do mjere da i mladi studenti apstraktnih disciplina jako dobro znaju da ni u teoriji to ne mogu isfinancirati, taj partijski " neoliberalizam " podobnih, da su već sada čvrsto namjenjeni za " smeće " koje nema šanse nahraniti potrebe od uništvanja milijardi podbuhlih akademika (Kincla, Jure Radića, Barbića, Josipovića...) i beskrajnih partijsko-avangardnih snaga, koje se puno više od njih mobiliziraju za odlučno osvajanje svega što se da osvojiti.

Začetnicima pokreta, biskupu Mahniću i njegovom najbližem suradniku, mladom svećeniku Ivanu Butkoviću već od početka bila je jasna važnost tiska i pisane riječi, koji će s jedne strane širiti ideje obrane i širenja kršćanskog nazora na svijet u otporu prema liberalizmu, a s druge strane povezivati u zajedništvo sve one koji se okupljaju oko tih ideja i žele ih živjeti i promicati.

Autori skloni teološkom liberalizmu datiraju ih, doduše, nešto kasnije, ali ni oni ih ne mogu smjestiti bitno iza godine 85, što je i dalje svega nekoliko desetljeća iza Kristove smrti, u vrijeme dok postoje mnogi živući svjedoci koji bi lako osporili svaki pokušaj laganja.