kriteriji koji se navode za bivšeg dona su moralnost, poštenje, pamet, kao da je to jedini čovjek u gradu koji je zamislite školovan, pošten i tobož moralan; u pitanju je izbor za gradonačelnika, a ne kandidatura za nobelovu nagradu ili plavu vrpcu vijesnika. posao koji traži neke prizemne poslove, zavrnuti rukave i malo gaziti u mulju, a ne beskrajno vrtiti klasični set grubišićevskih pseudoreligijsko-socioloških kontemplacija. ili je on paravan za neke igrače iz sjene koji koriste politički vakuum u koji su doveli pregaoci dviju velikih stranaka. ukratko, blefer, koji će iskoristiti klasičnu političku njihalo-poziciju, nakon nepismenog idemo sa prepametnim, možda upali. splitu bi trebao prizemni čovjek poput recimo, ževrnje, koji je urbanizirao dugopoljsku pustopoljinu, a ne umorni don kihot hipertrofiranog ega koji bi oko sebe okupio čopor likova, koji kao da su izašli iz neke borghesove fantastične novele. u slučaju najluđeg grada na svitu ne sumnjamo u nadrealno rješenje.