je samo da ti dunav ne zade u krevet... kako pada moglo bi biti svasta... i ne naginji se kroz prozor... to je jako opasno... mogla bi vidjeti golle plivace... a onda nemoj nas zvati upomoc.... (piramidask 17.06.2008., 22:52:50)

Tema gastarbajterstva kasnije je još moćnije obrađivana u filmovima Ne naginji se van i Rani snijeg u Münchenu.

Srićo moja, samo se ne naginji kroz prozor.

Scena 1. Desnim obrazom trljam čađavi prozor vagona dok mi se nokti lome po onom Ne Naginji Se...

Vidjeli su se triput u životu - priča Tonka o djevojci kojoj je pjesnik 1949. ponio kofere na sarajevskom novom kolodvoru, kazavši joj na odlasku poznate riječi Selma, ne naginji se kroz prozor.

P riča je dala sasvim novo značenje tada uobičajenim ugraviranim pločicama na okvirima prozora u vagonima vlakova: NE NAGINJI SE KROZ PROZOR

Ne " ne naginji se van ", nego " ne naginji se unutra ".

KRUNO (odlazeći): Pazi, ne naginji se van.

Komentar: Sedam godina nakon filma Ne naginji se van, Bogdan Žižić ponovo se posvetio temi gastarbajterstva, stavljajući ovaj put u središte generacijski jaz roditelja i djece.

I da, neoprostivo sam kriva, jer oduvijek sam se najviše pravila važna onim riječima koje nikad nisam posve zauzela, koje nisam odživjela jer naravno da nisam zaćorila i naravno da to nije bio ni bold ni underline, nego italica, ja u stvari ni prije ni poslije, nikad nisam na terenu saznala što to točno znači " prespavati zvonjavu ", ja o cijeloj toj stvari i danas imam jedino nejasnu slutnju i naučeno znanje bez iskustva, ali eto kažem već u najranijem djetinstvu pravila sam se važna kurzivom i bježala iz kreveta prije svih budilica, a dok bih prisilno mirovala u mraku, jer me mama odlučno ostavljala u režimu bez svjetla i lampica u nadi da ću ipak nekako uloviti kompoziciju snova koja bi mi pred jutro izmakla i koja je i otkloparala u ritmu zdravog hrkanja ostalih ukućana - ja sam se svojski trudila zaboraviti čitav jedan jezik, a to nije lako kažem, zaborav se ne da prizvati kao sjećanje, ali ja sam tako odlučila... sjećam se čak noći te svoje velike Zaboravit ću te odluke, i uspjela sam - jer meni nemoguće nikad nije bilo opcija, uspjela sam prvi, ali i zadnji put u životu svjesno zaboraviti ono što više nisam voljela, baš sve riječi koje sam jednom imala i koje su bile moje... baš sve osim onog - Ja se zovem Suzana, i putovala sam Suzi na pruzi onda godinama posve zatravljena daljinom nedogleda u kojem su se spajale paralelne tračnice, ali ipak uvijek sam to svoje sjeverno ljetovanje doživljavala kao povratak, a ne kao odlazak, jer iako je čitav moj život bio negdje drugdje, intenzivan i lijep, svejedno - tamo na drugom kraju 3 D filma koji se vrtio, i u koji sam s gornjeg ležaja preko spuštenog stakla isturala glavu, ignorirajući i mamino i ugravirano Ne naginji se kroz prozor, pa lovila svijet licem, kapcima, kosom... tamo na drugom kraju vrpce ostalo je moje najranije, moje iskonsko, moje prvo puzanje, koraci, riječi... uspomene.

I molim te " Selma " stavi kondom.. i ne naginji se kroz prozor... ako te tko naguzi, mogla bi pasti na glavu, a to bi bila neprocjenjiva šteta: D

Kako izbjeci nezgodu prilikom ukemija (pada) kad si nage: Nakon što baciš partnera ostani uspravan i centriran. Ne naginji se prednjim dijelom tijela naprijed, nego malo savini koljena i pokušaj ostati stabilan.

Scena 2. Laka srca ustuknuh udesno te se još malo stisnem uz čađ i Ne Naginji Se...

Putuj Selma... i molim te ne naginji se kroz prozor. " ne da smo nas dvije krepavale,, nego krepale totalno,, a još to bila žena za volanom, ako se ne varam u benđoli.. ma ludnica je počela... i tako,, mic po mic, preko Pelješca stigosmo do Orebića... putem preko Pelješca, javljali smo se, tj. trubili svim babama i đedovima koje smo putem sreli. i tako... došli do Orebića, kupovanje karte,, blabla.. ulazak na trajekt.. kako je vani jako puhalo, odlučile smo ostati u autu tih 20 ak min... da ne zaboravim.. Cedevta bomboni su fakat zakon i probajte pojest samojedan... vjerujte, ne može se... barem ja.. ili sam zbilja ovisna o njima.. tih 20 min u autu je bilo na granici živaca, jer neki starčeki su se očigledno napalili na našu corsicu (sorry mucek, smatram je našom.... znaš zašto.. zbog ulja)... ovaj jedan svako malo luta nogom u gumu, drugi je zagradio prolaz, pa je lik što je prolazio odvalio rerovizor.. (ne mora nitko znat da je već bio na pola odvaljen)... e da, negdje još pri dolasku u Orebić, pitam mucekića moga, što se rekli njeni kad su čuli da ja stižem.. a ona meni da neznaju.. ja ostala paf.. došla odma knegla u grlo.. al prošla je onakon po minute.. a kad sam fina.. pri tome još i sramežljiva.... da se sad vratim na priču... iskrcaj iz trajekta... stigosmo na Korčulu.. još 7 - 8 min vožnje i eto nas pred kućom.. olalalala... konačno... vadimo njene kofere, čizme (3 para), laptop, putem je mucek kupio mušula i kamenica, pa sve to nosimo u kuću, skupa sa mojoj Kesićkom i ruksakom.. naravno, kuća otključana,,, zna se da je netko doma... kad ono, niđe nikoga, samo jedan dio spava na kauču.. šuljale se mi tako kroz kuću i ravno nakon minut i po izletile iz nje.. idemo dalje tražit članove familije.. e tad je krenulo moje upoznavanje sa svim tim dragim ljudima.. iskreno rečeno samo sam 5 - 6 imena zapamtila, nadam se da se ne ljute,,, slabo pamtim imena.. al face su mi ostale u pameti.. bar kojih 20 ak dana.. nakon prve ture upoznavanja.. vratili se u kuću.. tamo malo pojele juhe i lešade.. i onda sam postala ubojica mekog srca.. dakle... mucekićin tata me odabrao kako asistenticu pri klanju kuneja.. znam da vam zvuči očajno i tužno, i pitate se kako sam mogla.. al eto... sad konačno znate s kim imate posla.. prvo sam pola viđet kuneje,,, odabrane su dvije žrtve.. i tako... samo da znate, nisam nikoga priklala, niti malo krvi nije bilo na meni,, samo sam držala šape, dok je mucekićin tata gulio kožu sa kunejića... za sav taj silni trud, dobila sam repić od kuneja za sreću.. hvala... sad se bavim mišlju kako da to koristim kao privjesak za ključe.. al sredit ću ja sve to.. svestrano sam ja dijete.. mucekić moj za to je vrijeme patinala čizme i kibicala nas što činimo.. a sve ko neće još tako malo zujale okolo po kući i došlo vrijeme večere, opet se najele, valjda zbog klimatske promjene, pa onda sve nekako bolje paše.. da sad oopet ne idem u detalje.. u 21.15 smo bile u krevetu,, ravno nakon Miljunaša.. jer naravno, sa subote na nedjelju se loše spavalo, svaka po kojih par sasti,, pa onda još vožnja.. ubilo nas male sve to, pa pa kako i neće.. o tako.pošle spat.. naravno, opet je pala mala čakula u krevetu prije spavanjca.. neznam zaspale smo.. ko bebe, nakon kojih 15 - 20 min.. ujutro je mucekić naručen u zubara u 8.30 pa da ne ide sama.. trebam i ja ić s njom da joj držim ruku.. ma vraga.. velika je više ona.. i tako, ujutro je njome alarm počeo zvoniti neđe oko 7 i nešto sitno, čula sam to u polusnu,, svako malo drnda.. al ne smeta meni,, navikla sam nakon 3 puta.. 8 manje 10, pita me ona jesam li budna, ja šnjuham da jesam, a nisam i tako,, ona nije mogla vjerovat da tako funkcioniram rano ujutro.. dobro aj, nije toliko rano, koliko sam bila nenaspavana i falilo mi sna.. bila mi napeta subota.. i tako marendale nabrzaka, put pod noge, krećemo nabijanje cvika na oči, iako je bilo oblačno i krenule u zubara.. eto nas za kojih 10 ak min kod njega čekajući nju da to obavi listala sam časopis More (još uvijek se pitam, zašto privatni zubari u čekaoni imaju časopis More i Gloriju).. mucek to brzo obavio.. i odsmo na kavu u grad (Korčulu) parking nismo platile, jer kad smo pitale lika da li fakat treba platit, reko je: " ma aj ".. i tako, pije se kava, nije bogzna što bila,, al eto, navodno je u tom kafiću najbolja ona je opet slijedilo upoznavanje.. ako se dobro sjećam,, malo po malo popunio se naš stol i oko nas je bilo 5 muškića.. ala da.. opet neznam imena,, al nije bitno, zar ne?

Samo - ne naginji se kroz prozor (anter 09.09.2008., 17:12:11)

BUDUĆI AKADEMSKI GRAĐANI POZORNO ME SLUŠAJTE: dobro, neće vi bit akademski građani... ali ono... 20 % njih oće... dakle.. prvo ispraznit torbu od knjiga, bilježnica, kajdanki i ostalih nametnutih pizdarija... naoružat se alkoholom, travicom, lsd-om, ekstazijem, acidom, eterom, skankom, krekom, hašišem, žutim, bijelim pa može i narančastim ako se pronađe... nikome nije u cilju da se svoje norijade sječa... sječanje je za štrebere i pedere... u školi se usvinjit da boli glava.. doslovno, nakon nekoliko tisuća psovki upućenih " nadređenima "... dolazimo do obližnjeg tramvaja... oduvijek mi je bio dječački san vidjet natpis " ne naginji se kroz prozor " zaljepljenog na čelu konduktera ili dragog nam šofera... više vas je jači ste nemože vam niko ništa... dakle.. totalni mi ja apsurd imat nešto što je prozirno a da ipak smeta.. nadam se da ste me razumjeli... uglavnom, ne vidim svrhu prozora ako se svejedno može gledat kroz to... ima ga koda ga ni nema, vi se potrudite da ga više nema. prozori se razbijaju bocama, štakama šokiranih penzionera... dajte mašti na volju... isto tako... ona malena sjatka pjastična kutijica... narančasta, što kad ubaciš komadić nekakvog papira čuješ ščkrljk piiiiiiiiiiiiiiiiiip i nalazi se u svakom busu ili tramvaju, zar vi ne želite da se to nađe i u vašoj sobi????? znam da želite, meni osobno je jako žao što nemam taku kutijicu kod kuće... i ja bi htio tu i tamo ubacit komad papirića da čujem čkrljk piiiiiiiiiiiiiiiiiip...

Taj uspjeh, kao prvi redatelj sa svoja prva dva djela, ponavlja i " gastarbajterskom dramom " Ne naginji se van (1977).

Dokumentarni i kratki igrani filmovi: Poplava 1964, Maturanti 1965, Jasenovac 1966, Pohvala ruci 1967, S onu stranu mora 1967, Otkopčati dugme 1967, Stećci 1969, Jutro čistog tijela 1969, Madeleine mon amour 1970, Moji dragi susjedi 1971, Putovanje 1971, Very Funny 1972, Živjeti 1972, Nož 1973, Posljednja utrka 1975, Gastarbeiter 1977, Ivana 1981, Presa 1982, Sajmište 1983, Jedan život 1984, Ekspresionizam u hrvatskom slikarstvu 1986, Emanuel Vidović 1989, Goli otok 1994, Dugometražni igrani filmovi: Kuća 1974, Ne naginji se van 1977, Daj što daš 1980, Rani snijeg u Muenchenu 1984, Cijena života 1992. Zagreb.

Premda ponešto opterećen stereotipovima o gastarbajterskoj ' boli u tuđini ', opor realistički ugođaj i izvrsni glumački nastupi (debitantski nastup Ive Gregurevića koji je odmah navijestio velik potencijal) svrstavaju Ne naginji se van u gornji dio hrvatske produkcije sedamdesetih.

Za filmove Kuća (1975) i Ne naginji se van (1977) osvaja Velike zlatne Arene.

Naginji se unaprijed koliko ti zadnja loža dopusti, ali ne ispod vodoravnog položaja u odnosu na tlo.

Sad ovako naspavana, gledala sam kroz prozor (ne naginji se kroz prozor, jel) u sunčane zrake jutra koje je budilo oranice otapajući polako njihov pokrivač od mraza i šume u magličastoj svili zore iz kojih su na doručak izlazile pomalo ohrabrene srne.

Ne naginji se van, filmski debi Ive Gregurevića i Rani snijeg u Münchenu sa sjajnim Pavlom Vuisićem, pričaju opore priče o ekonomskoj emigraciji koje su vam očito bile inspirativne.

Lagana mantra, bescujna vrtila se u mojoj glavi nije strasno, nije.. ti to mozes.. ne naginji se suprotno od onog kako treba.. ti to mozes, nije strasno..

Kako se naučiti rastajati a od toga ne praviti dramu, kako ležerno, s osmijehom, molim te, ne naginji se kroz prozor, otpratiti Danija na fakultet; Kako opet zaviri u njegovu sobu i vidjeti prazan krevet, njegov kompjutor, psa.

a lijepo sam napisao ne naginji se van, maznuo sam iz vlaka

Sjećam se iz djetinjstava ukrcavanja u vagone kroz prozore da bi uhvatili mjesta, natpisa uz rub prozora Ne naginji se kroz prozor zbog iskri koje je izbacivala parna lokomotiva, spavanja u mreži za prtljagu iznad sjedala, vonja neopranih nogu, pohanih pilića, jeftinih salama, lizola za dezinfekciju WC-a, duhanskog dima, plinske rasvjete u kupeima koju je, kod pojave prvog sumraka, palio kondukter.

Btw. 0 Nak, za istač?))) - buhahhahha.. Ne naginji se kroz prozor

Sudjeluju: Bogdan Žižić, Nenad Popović, Gorka Ostojić Cvajner U tek tiskanoj knjizi memoarske proze filmskoga redatelja Bogdana Žižića (dobitnik dviju Velikih zlatnih Arena za filmove Kuća i Ne naginji se van, a ove godine i nagrade za životno djelo " Vladimir Nazor ") Pula ima dvojaku ulogu, mjesto (Muzil) odsluženja vojnog roka (daleke 1957/58) i Festival jugoslavenskog igranog filma.

»Ne naginji se kroz prozor« - natpis na prozoru vagona.