evo mene opet.. nisam pisao.. he.. i kak ste mi? ja sam, pa ok.. i tako, vec je utorak.. jucer je bilo, pa, khm, zanimljivo..:))) malo sam doma zujao, malo i radio.. a onda dosao na onaj prokleti MSN:).. i tamo, moj drug Lasta, srce od covjeka.. nema kaj.. i pita on mene, da kak sam ovo ono, pa kaj nebi malo tugu ubili u alkoholu i to.. a ja, ono, bi, nebi, bi nebi.. ajd, dodem.. tak i tak smo se morali dogovorit za cetvrtak.. i dobro je pocelo (mislim kasnio sam cuku vremena, al nis novog za mene).. dosao do scouta, tam je bil i komrad Grubac.. odletili do Vungrija na bajsovima da vidimo di ce svirat.. i tako, Majstor Od Basa, otisao je kuci, dok smo mi produzili natrag do najjaceg birca u gradu.. i pocele su price.. prvo je sve bilo cist ok, ali znate da su kolicina alkohola i dar govora u proporcionalnom odnosu.. i tak, u jednom trenutku se prelomilo, i dosli smo do teme koja je trenutno aktualna u mom zivotu.. i tu je puklo,.. Lasta je odlucio i ja nisam mogao vise nista protiv toga.. Tu nam je pomogao i Miro, neobicno iskren decko, stvarno, nema ih puno takvih.. i poceli su se redat pelin i pivo.. jedno za drugim.. i negdje oko 2 - 3 runde dolazi Trdi, Trpimir, decko kojem je vokabular nevjerojatnih prporcija, ali, covjek ne bljuje bezveze (ok, mislim bljuje), nego svaka rijec tocno sjeda u pravom trenutku u pravo mjesto.. i tako dolazismo do dvije, zapravo tri stvari koje su tu pred nama, ali nismo ih skuzili svih ovih, kolko, neznam, 50 000 godina pa recimo to tako, covjecanstva..