- Svi se mi ponekad naljutimo, ali tu ljutnju treba kanalizirati i usmjeriti na drugu stranu: sport, kulturne radionice, bilo koji sadržaj koji nam ispunjava život, smiruje nas i koji nam može poslužiti za oslobađanje nakupljene negativne energije, a to nikako nije tučnjava.

Posvađamo se sa kolegom, kažemo u facu šefu što ga ide, naljutimo se na dečka, ženu ili prijatelja.... i onda je teško vratiti se na staro, tj. da se već za 5 minuta s tom istom osobom smijemo, radimo normalno dalje, pregovaramo u poslu, komuniciramo opušteno... Točno?

Mi općenito pretpostavljamo da se naljutimo kao odgovor na susret s nekim koga ne volimo, ali uistinu je situacija često upravo obrnuta: ljutnja unutar nas pretvara osobu koju sretnemo u zamišljenog neprijatelja.

Ne na trajno stanje koje bi bilo uronjeno isključivo i prvenstveno u bivanje, već prepoznavanje činjenice da je bivanje uvijek tu, čak i u situacijama kad nam netko u busu stane na nogu i pri tom se naljutimo na tog nekog.

Umorni od njihova dozivanja, kojim stalno provjeravaju jesmo li im na raspolaganju, ponekad se i naljutimo na njih.

Spremni smo preko njih prijeći i govorimo sami sebi da trebamo nešto veće da se naljutimo ili prekinemo.

Isto tako kad se i mi naljutimo ili uplašimo, nadbubrežna žlijezda proradi punom parom i izlučuje više adrenalina u krv, zavisno o stupnju srdžbe odnosno straha.

Prirodno je da se naljutimo kad netko odbija naše zahtjeve.

I u svakidašnjem življenju, onoga trenutka kada se naljutimo mi smo poraženi, mi priznajemo pad, slabost jer ne možemo odgovoriti izazovu.

Tako su povezani glad i bijes: kad smo gladni lako se i naljutimo, jer mozgu nedostaje ponajprije glukoza, a tijelu tvari poput masti i proteina, kako bi se svi procesi skladno odvijali.

Kad smo umorni lako se naljutimo i sve nas smeta.

Tada se katkad i jako naljutimo na vas zato što odbacujete život.

U stanju svjedoka ne može nam se, na primjer, nikada dogoditi da ubijemo čovjeka u afektu pa čak ni da se uvrijedimo ili naljutimo.

Kad god se na nekoga naljutimo, kad god samo na nekog ljubomorni, zavidni

Često se naljutimo jer smo pogrešno shvatili namjeru ili riječi druge osobe. 7) Učite razgovarati o svojim osjećajima.

Koliko puta se naljutimo sami na sebe i na svoje gluposti koji činimo ili smo ih kazali.

Čamcu istrune dno, a meni se otparaju rubovi i tako jedno i drugo završe na dnu nečega.. Čamac na dnu mora, a moja nada na podu.. Ali opet mislim dok je i na podu postoji nada da je pokupim, da je podignem, da je uzdignem i poletim u ispunjenje zajedno s njom.. I tako lutam ja.. Luta moja nada.. Naljutimo se jedna na drugu.. Ona na mene jer povremeno osjeti moje kolebanje.. Ja na nju jer mi se čini da me napušta.. Svima treba ključ za dalje.. Svima treba tračak nade..

Ispricavam se i Losoviusu sto burno reagiram nekad i sto se naljutim na nesto, ali dobro ajde, valjda je to tako normalno za nas sve Dalmatince sta se nekad naljutimo na glupossti, a nekad nam nista ne smeta, a i taj Hajduk.. uvijek sve pocne od njega i zavrsi na njemu.

Kako se lako uvrijedimo, naljutimo, budemo povrijeđeni i tužni, kako lako grabimo za sebe ono što mislimo da nam pripada, uključujući i ljude.

Knjiga poučava što trebamo činiti da ne naljutimo melatonin i mehanizme koje reguliraju on i ostali hormoni te kako da si, poštujući prirodu, možemo poboljšati život. " Melatonin, u medicinskim istraživanjima poznat već pedesetak godina, ključni je razlog da je ono što smo nekoć nazivali bioritmom, pučkom zabavom uz bok horoskopima ili tarotu, područjem u domeni alternativne medicine, preraslo u priznatu znanost, kronobiologiju i poslije kronomedicinu.

Krotost je smireno raspoloženje duha sjedinjeno sa oprezom da nikoga ne naljutimo i da se ni zbog čega ne ljutimo.

Na ovakve ljude se naljutimo jer se osjećamo prevarenima.

Naljutimo li se odmah na nekoga ako nas pokušava opomenuti ili reći što trebamo činiti, jer smo uvijek u pravu?

Sa svih strana....................................................................................................................... definitivno se slazem.Ali da se zaustavi samo na pola sata, dok se strasti smire i svi odu da zapale cigaru ili popiju kafu ili pivce za zivce i u medjuvremenu se sjete da smo civilizirani ljdi i da raspravu treba da vodimo argumentima a ne vjerskim i nacinalistckim uvredama, pa da nastavimo mirnije.Previse smo mi balakanci pristrasni i nervozni i lako se naljutimo i to svi narodi ovdje jednako.

Možda se nekad malo i naljutimo jedni na druge, ali na kraju krajeva i to je dio prijateljstva.

Katkada se naljutimo jedno na dugog, pa ne razgovaramo, a onda sjednemo i raspravimo sve.

ustanimo u nedjelju ili taj dan kada smo slobodni... nesto kasnije... budimo odmorni... popijmo kavu, caj, sok... ako imamo obitelj popijmo je u miru sa obitelji, djecom... uz osmijeh... pitajmo se medjusobno kakav nam je bio tjedan, jesmo li uspijeli sve obveze napraviti ili imamo li neki problem bilo koje prirode skriven koji nas tisti.... razgovarajmo i pomazimo se medjusobno... iskreno... mozda ce netko nekome reci nesto sto mu ne odgovara, sto ce mozda povrijediti nekoga ali prije nego se naljutimo, ustanemo i izadjemo iz prostorije promislimo sto nam je receno i s kojom namjerom.... kada smo rijesili prosli tjedan skupa.... predjimo polako na Rijec.... neka svatko procita par recenica, vremenom svatko ce imati i najomiljeniji dio iz Biblije ili neke druge svete knjige.... ima ih.... i onda popricajmo o tome sto smo procitali... recimo sto smo shvatili... a onda ostavimo knjigu i zivimo procitano... igrajmo se... pravimo kolace svi skupa.. ne izostavimo rijec SKUPA, mi obitelj, mogu doci i prijatelji djece, ili nasi... samo nek je skupa...

S vremena na vrijeme svi se naljutimo i to pokazujemo na ovaj ili onaj način.

Ali, umjesto da se bavim trkeljanjima u ovom topicu, sugerirao bih " cijenjenom " auditoriju da, umjesto da se zamara beskorisnim pitanjima, zapita o mehanizmu kojem uopće " donosimo odluke ", i to ne " samo " odluke " u onom klasičnom smislu dileme ili-ili, nego i kako donosimo " odluku " da se naljutimo npr., ili da se osjetimo inferiorno/superiorno u nekoj situaciji.

Kako je velika Njegova Ljubav kada je daje i onda kada ne mislimo na Njega, kada se naljutimo na Njega, kada se udaljimo od Njega....