strah da ne razočaramo ili razljutimo druge ljude

Nije to ni Brazil na oproštaju " vatrenih ", nije ni Engleska usred kolovoza kad sve vrije od turista: bit će iduća kad bude, kad nam se smiluju, ako ih ne razljutimo opet kakvim skandiranjem, transparentom, bit će ako Zagreb dopusti i ne bude nezajažljiv...

Svakodnevno iskustvo nas uči da se, iako u razgovoru koristimo neki pojam za koji mislimo da je jednoznačno određen i svima razumljiv, iznenadimo i razljutimo kad nas drugi ne razumiju.

Kada nam ljudi ne vjeruju to je nepravda ali tu ništa ne možeš učiniti, a mi se razljutimo jer osjećamo da to nije fer.

Samo ako odmah ne popizdimo, razljutimo moderatore, i onda 3 dana gledamo mrtav forum.

Mnogi od nas od djetinjstva su učeni kako nemaju pravo biti ljuti, da je ljutnja loš osjećaj i da je naša krivnja ako se razljutimo.

I, kada korak po korak, svo smeće bacimo van - pritom se isplačemo, iskreno razljutimo za sve što nismo kada je bio trenutak te oprostimo sebi i drugima - pred nama se otvara veliki prostor, čist podrum za nova, mudrija pohranjivanja sadržaja.

Ili bolje rečeno savjetuje da takve ljude ne razljutimo?

Drugi dan ovu pjenidbu i pravedan gnjev prenose i ostali mediji s ciljem da se svi mi razljutimo na protivnički tabor koji tako neshvatljivo denuncira pitajući za legalne dokumente.

Kad imamo kruta očekivanja i stroga pravila (od sebe ili drugih) uglavnom se i više razljutimo kad se stvari ne odvijaju kako mislimo da bi trebale.

Svi se ponekad razljutimo, to je ljudski.

A vrlo se lako može dogoditi da se razljutimo zbog sitnica.

Od nas očekuješ da branimo hrvatske interese i da time razljutimo naše šefove, a pogledaj kako Predsjednik (Mesić) brani " nacionalne interese i na to se nitko ne ljuti.

Najčešće se, čini mi se, ionako razljutimo zato što smo u tom trenutku upravo mi loše volje, pa reagiramo burno na ono na što inače ne bismo tako intenzivno reagirali.

Npr. razljutimo se na šefa, a izgalamimo se na dijete jer ga nismo dobro razumjeli.

Teško je živjeti s depresivnom osobom, razumjeti što se s njom događa, a da se ponekad ne razljutimo i ne krivimo je za stanje u kojem se nalazi.

Nama se na prvom mjestu ne sviđa da budemo stari, tako da nam ne treba puno da se razljutimo.

Sigurno vas razljutimo, ali morate priznati i da Vas nasmijemo i oraspoložimo?

O da, zakačimo se tako svi jednom.. za nekoga posebnoga, važnoga, nama bitnoga.. pa ga gledamo kroz prizmu ljubavi, pa ga gledamo kroz ružičaste naočale.. a sve to nema nikakve veze sa realnošću jer je slika kriva, obojana, zakrivljena, nejasna pa se razljutimo, pa opravdavamo, pa se razočaramo, pa nađemo uvijek neki - ali.. pa smo plemeniti, pa razumijemo, a sve na štetu sebe a onda spašavamo, kroz optužbe.. spašavamo kroz suze.. sebe.. njega.. sebe uz njega spašavamo svoju sliku, svoju iluziju spašavamo sebe od njega.. a sve je pomaknuto i naravno to nije to.. ali nedostaje, sve to vrijeme nedostaje, nešto bitno možda njegova stvarna želja da bude spašen?

Svi smo mi sami odgovorni ako se razljutimo.

Ništa bolji nisu ni moj brat i mama, pa kad se udružimo, još nije narasla takva kvrga da je ne možemo u cugu satrati kad se razljutimo.

I što onda učiniti kad se razljutimo na sebe zato što smo nehotice nešto razbili ili oštetili, ili zato što se zbog našeg " krivog " postupka nešto odigralo kako se odigralo?

I treba mu pomoći da promjeni mišljenje ako je tako kako ti misliš, a ne da ga vrijeđanjem razljutimo i ostavimo psa " samog " s njim

Kad se razljutimo ili uplasimo, pa nam sikne adrenalin u krv, nasa reakcija je udri, bori se ili bjezi, pa ako i kada podlegnemo tom primitivnom porivu, oslobodili smo se negitivnog osjecaja agresije, i osjecamo se bolje