ja sam svojevremeno razbijao jednim slicnim pitanjem glavu kao sto ti sad razbijas svoju glavu pitanjem o bitku... to pitanje glasi ovako: kako nesto sto je vjecno: a to je covjekova dusa moze nastati u vremenu, naime, ako je vjecno nije ograniceno vremeno-prostorom i ne moze nastati, a ipak izgleda da je nastala (dusa) posto je stvorena, a mi smo stvorenja, jer da nismo onda bi bili bogovi, a oni koji zele svemiru pripisati atribut vjecnosti zele ustvari materiju lisiti svoje efemerne materijalnosti sto je zaista umobolno... dakle, imamo vjecnu dusu, ali je ta vjecna dusa ipak nastala, to je paradoks na koji je tesko odgovoriti, odnosno razjasniti ga jer se naizgled radi o umu nerazmrsivom zadatku, ali eto ocito da nesto sto je vjecno ipak moze i nastati pa da tek onda dobije svoju vjecnost u posjed kao dar od strane onog koji ga je stvorio i koji posjeduje moc da iz svog BITKA daruje bitak drugim entitetima koji su upravo po tom daru (ne samo po tom) Njemu nalik... i sjecam se sto je meni kao u kakvom mistickom iskustvu pomoglo da prestanem grcevito gristi i okretati se oko ovakvih enigmatskih mamaca ko pomahnitala zivotinja namamljena u stupicu, a radi se o odgovoru jednog mog profesora kojem sam ja postavio upravo naprijed spomenuto pitanje... covjek je s velikom mirnocom rekao da je on jednostavno davno shvatio da ga razbijanje glave s MISTERIJIMA (tako je on nazvao tu " stvar ") nikud ne vodi i samo ga ispunjava nepotrebnom nervozom te mu oduzima dragocjeno vrijeme koje bi mogao potrositi na neka konstruktivnija mozganja, ako je vec rijec o mozganju i potrebi da se takvom vrstom intelektualnog rada zadovolji unutrasnja potreba za samoostvarenjem nase duse i duha... eto to je ono sto ti dragi Servantesu pokusavam cijelo vrijeme reci, ali ti jednostavno jos uvijek ne obradujes tu moju informaciju na nacin kako bi ja kao zakleti milicioner zeleo da je ti pojmis... uf, moracu da razmislim o upotrebi svog osnovnog sredstva za rad, a to je naravno PENDREK