Poslije Napoleonovog osvajanja Venecije 1797. karneval je nakratko bio zabranjen, jer je veliki vojskovođa bio šokiran ekscesima kojima je ovaj događaj pod maskambio prepun.

Na proslavi naslova " Pašmanski tjesnac iz Napoleonovog atlasa " i proslave 200. obljetnice općina Pašman i Biograd nazočne je pozdravio sam organizator Branislav Mađerić recitirajući pjesmu posvećenu moru, ribaru i težaku.

Od kneza Domagoja koji se borio s Francima kod grada Barija, Tridesetogodišnjeg rata, Napoleonovog pohoda na carsku Rusiju, pa sve do današnjih dana kada hrvatski vojnici sudjeluju u brojnim misijama NATO-a i UN-a, da spomenemo samo neke.

Nakon Napoleonovog osvajanja, Francuzi su ga pretvorili u konjušnicu i skladište streljiva, a nakon Drugog svjetskog rata pretvoren je u restoran i ljetno kino.

Sapun koji priča priču Ilirskih vremena Petrinje, pod vlasti francuskog generala Marmonta, najbližeg Napoleonovog suradnika.

Gradić Hrvatska Kostajnica, na granici sa Bosnom, tada ima funkciju najvažnije istočne carinske ispostave Napoleonovog carstva jer preko njega ide trgovina sa istokom i prevoze se egzotične robe poput devine dlake, nojevog perja, začina, ulja i svile.

Za burne povijesti, na ovom području se dodirivalo i sukobljavalo mnoštvo suvereniteta i pomorskih sila: Bizanta, Saracena, Hrvata, Normana, Venecije, malih kneževina i kraljevina, pa ugarsko-hrvatske države i preko nje rimsko-njemačkog carstva, osmanlijskog, habsburškog i Napoleonovog carstva.Na takvoj razmeđi mali grad poput Dubrovnika uspio je političkom umješnošću izboriti potpuni oblik samouprave tako da je stoljećima djelovao kao samostalna država, Dubrovačka Republika.

I prije 1813., nezavisno od Napoleonovog poraza, crnogorske postrojbe su zauzimale Boku.

Padom Napoleonovog carstva nakon francusko pruskog rata, nestalo je i zlatno doba kurtizana.

Prvim organizacijskim dekretom od 25. prosinca 1809. u sastav Ilirskih Pokrajina ulaze austrijski Lienz i Sillian, te dijelovi Hrvatske koji su se do tada nalazili u sastavu Napoleonovog Kraljevstva Italije (kao posljedica mira u Bratislavi, sklopljenog između Francuske i Austrije 26. XII.1805.), tj. nekadašnja mletačka Istra, Dalmacija s otocima, Boka kotorska i područje Dubrovačke Republike ukinute 1808. Ilirske Pokrajine uređene su tada u deset intendanci (upravnih područja).

Libreto je napisan prema drami romantičnog pjesnika Körnera koji je tematikom otpora hrvatskog bana prema turskom osvajaču želio potaknuti svoje suvremenike na borbu protiv Napoleonovog pokoravanja Europe.

Njegova gradnja vezana je uz maršala Marmonta, Napoleonovog upravitelja Ilirskih provincija.

Prilikom radova na rekonstrukciji stare tvrđave, koje su izvodili pripadnici Napoleonovog ekspedicionog korpusa (spremajući se za napad Britanskih i Turskih snaga) u tom području, kapetan Pierre Bouchard vidio je crnu bazaltnu ploču.

Dovoljno je sjetiti se otkrića o trovanju Napoleona Bonapartea iz 50 - ih godina, kad je Sten Forshufvud preko dnevnika Napoleonovog posilnog Louisa Marchanda, koji je opisivao Napoleonovo zdravlje mjesecima prije nego što je umro na Svetoj Heleni, otkrio kako Napoleon nije umro od raka želuca što je bila prvotna dijagnoza britanskih liječnika iz 1821. godine, već da je ubijen postepenim trovanjem arsenom, što je i potvrđeno toksikološkim istraživanjem iz 2007. godine.

Valja kazati kako nije potrebno idealizirati tadašnje razdoblje i događaje s periferije Napoleonovog imperijalnog sustava.

Suvremena vojno-diplomatska praksa javlja se u Napoleonovoj Francuskoj, kad se vojni časnici počinju upućivati na razne dužnosti u veleposlanstva, vezane uz zadaće vojne naravi (nastanak suvremene vojne diplomacije veže se uz Napoleonovog satnika De Lagerangea koji je sa zadaćama vojne naravi upućen za drugog sekretara u francusko veleposlanstvo u Beč 1806. godine, a ubrzo nakon njega Francuska, Engleska, Austrija i Rusija akreditiraju svoje vojno-diplomatske predstavnike u većinu europskih država).

Za pripadnike elite je u ponudi također bila masonska mistika, još od Napoleonovog doba dosta raširena među građanstvom.

Nakon Napoleonovog ultimatuma Franjo II. se odrekao titule Cara i proglasio rasformiranje Svetog rimskog carstva.

Rajnska je Konfederacija kolabirala 1813. godine nakon propalog Napoleonovog pohoda na Rusiju.

Carlo Rossi je 1820. postavio spomen ruskim herojima Napoleonovog napada na Rusiju - ovdje su časnici tadašnje ruske vojske.

Sledi period vladavine ugarskih kraljeva i hrvatskih banova do 1526. godine, iako Dubrovčani plaćaju harač, danak mira, već od 1458. i, fajnali, pusto tursko od 1526. godine do Napoleonovog uspešnog vaćarenja, u stilu neću ti ništa, samo glavić da stavim.

Kolonijalna povezanost bila je u stvari prekinuta već 1808. kada je nakon Napoleonovog upada u Portugal prijestolnica portugalskog kraljevstva preseljena iz Lisabona u Rio de Janeiro. [ 8 ] Nezavisnost od Portugala ostvarena je 1822. Isprva nezavisan kao Brazilsko carstvo, Brazil je od 1889. republika, premda dvodomni parlament, danas zvan kongres, datira iz 1824. kada je usvojen prvi ustav. [ 8 ] Današnji ustav, Brazil definira kao saveznu republiku [ 9 ] federalnog distrikta, 26 država i 5564 gradova. [ 9 ] [ 10 ]

Usput recimo da pokušaji nasilnog ujedinjenja, Napoleonovog i Hitlerovog, nisu uspjeli, a da kojim slučajem i jesu, takva zajednica sigurno ne bi dugo trajala zbog velikog broja nezadovoljnih.

Nakon Napoleonovog zauzimanja Dubrovnika i njegovog poraza Dubrovnik je zauzela Austrija koja više nije željela obnovu njegove samostalnosti.

Nakon Napoleonovog pada i ukidanja Svetog Rimskog Carstva je postao dio Pruske.

Francuske trupe zauzele s u Dalmaciju sredinom 1806. godine i ostale u njoj do Napoleonovog sloma 1813. Pod francuskom vlašću Dalmacija je prošla kroz dvije faze svoga državnog razvitka.

Tako već prije četiri tisuće godina na ovim prostorima borave Iliri, a u 2. stoljeću prije Krista Rimljani, nakon kojih se ovdje kroz stoljeća izmjenjivala vlast raznih sila, od Istočnih Gota, Bizanta, Slavena i Avara, Venecije, ugarsko-hrvatskog kraljevstva, rimsko-njemačkog carstva, te Osmanskog, Habsburškog i Napoleonovog carstva.

Modernizacija je mogla početi tek poslije bečkoga kongresa, a c. k. uprava je provodila modernizaciju postupno i promišljeno, što je ostavljalo dojam sporosti i oklijevanja.29 C. k. uprava je ipak uvela suvremeno sudstvo, upravu, zemljišnik i katastar.30 Almerigo Appollonio opisao je, kao i mnogi drugi pisci, demokratizaciju Istre, ali ne baš kao zaslugu Francuza, stupanje na snagu Napoleonovog kodeksa 1806., propadanje bratovština kao preživjelih institucija, svećenike koji postaju učitelji u školama, rušenje feudalizma, ali ne ukidanje crkvenih prava, Talijane koji se javljaju kao dragovoljci, a onda su razočarani željeznom stegom u vojsci.

Autor pred osobnim i vojnim, jasnu prednost daje političkim aspektima Napoleonovog života i time pruža prvu veliku interpretaciju vječne teme njegovog dvjestogodišnjeg utjecaja na svjetsku povijest.

Bernard Ducamin, svojedobno jedan od generalnih tajnika CE, s pravom je ukazao na poteškoću donošenja bilo kakvog suda o savjetodavnoj (konzultativnoj) ulozi te institucije bez podsjećanja da se u njenom slučaju ' ' ne radi o a priornoj invenciji, već povijesnom procesu s dubokim korijenima i rezultatu praktično svih režima koje je Francuska poznavala, a njih je svakako mnogo ' '. 2) Državni savjet kao savjetodavno tijelo postoji još od XIV. stoljeća, a kao konstitucionalizirana institucija postoji od Napoleonovog Ustava od 22. prosinca 1799. godine (Ustav godine VIII, 22. Frimaire An 1799).