Ove reljefne slike, ali i povremeno napornu moralističku upitanost junakinje koja jedina vidi (patetično potresena ubojstvom zlikovca koje je počinila, kao da taj čin nije bio izraz samoobrane i počinjen za dobro svih zatočenika izvan uzurpatorske grupe, ili njezine zdvojne tvrdnje kako bi se bolje osjećala da je i sama slijepa, čime, usput rečeno, kao da priziva krasnu H. G.