U svojim filmovima prepoznatljiv je po svojoj specifičnoj naraciji koja nalikuje tijeku svijesti kaotičnog uma u kojem se isprepliću stvarnost, svijet snova i podsvijesti.

Pozornost je privukao i sljedećim filmovima Crvena vjeverica (La ardilla roja, 1993) i Zemlja (Tierra, 1996) te napose romantičarskim ljubavnim filmom Ljubavnici iz polarnog kruga (Los amantes del círculo polar, 1998), u kojem je do vrhunca doveo sklonost cirkularnoj naraciji, kao i dramaturgiji slučajnosti.

stoga i filmski kod mora biti pojednostavljen na osnovne poruke svakog pojedinog izrazajnog elementa u filmu, tezi se kinesteticnosti, jednostavnoj naraciji, i efektnim podrazajima, dopadljivosti, na stetu stvaranja i razvijanja novih pitanja, pa i o nama samima. bez ikakve muke i napora osjetila su nam nadrazena za malu cijenu, katarza postaje jednostavna psihosomatska manipulacija, zelja da prepoznamo pitanja uspavana je odgovorima.

I tematki njegove slike imaju poveznicu s ilustracijom Srdarev ima afinitet prema naraciji, njegovi slikarski radovi pričaju priče, što se često naslućuje iz naslova.

Roman kao estetsku tvorevinu pomno je analizirao Đuro Vidmarović, govoreći o kompoziciji, jeziku, stilu, filozofiji i naraciji koja je obogaćena velikim rasterom autoričina poznavanja sveukupne kulturne baštine.

Ona će se sastojati od teorijskog dijela s predavanjem o tehničkim dijelovima i mogućnostima kamere, kompoziciji i naraciji kadra, tonu i njegovom snimanju te praktičnog.

Ovo dvoje aktivista sudbina je spojila u velikoj naraciji o smislu i ulozi umjetnosti koja je obilježila kulturu XX stoljeća.

Što, vjerujem, ne poriče postojanje niza redatelja koji su svoje ime izgradili upravo dajući prednost slikovnoj naraciji radije nego dijalozima.

Ponekad su vrednosne i psihološke projekcije u naraciji vrlo ironične i imaju parodijski prizvuk, a nekad čežnjiv i idiličan infantilan oblik.

Istodobno, nikada ne možemo vidjeti V. - jeva usta kako se pomiču iza maske i njegova izgovaranja, često ispunjena književnim aluzijama, razrađenim metaforama, pretjerano uljudnom dikcijom iz proteklih stoljeća i čestim ponavljanjima, kao da ne dolaze niotkuda s platna; više je nalik voice-over naraciji bez strasti.

Nasuprot ovim prigovorima, blistavo je potpoglavlje o francuskoj avangardi 1920 - ih, a ne zaostaje ni ono o sovjetskom revolucionarnom filmu istog razdoblja, što se od autora najpoznatijeg po silnoj sklonosti klasičnoj naraciji možda i nije očekivalo.

Za Povratak u budućnost i Jurski park podići ćemo Telltaleovu stručnost u naraciji i dizajnu video igara kako bismo ponudili jedinstvene elemente svakog serijala, s ciljem da stvorimo neodoljive filmske avanture koje odaju počast svakoj franšizi. ", izjavio je izvršni direktor Telltalea Dan Connors.

Naime, kontigencija događaja kakav je Crveni Peristil (ne mislim reći niti Grupa niti članovi, akteri prebojavanja Peristila u crveno one fatalne splitske noći buntovne 68.) malo bi što značila odnosno malo kome bi to značenje i značaj toga do 80 - ih, 90 - ih bio uopće dostupan, prezentan, poznat, moguć da upravo Vladimir Dodig Trokut nije bio živi protagonist, sakupljač, arhivar, čuvar famoznog korpusa i njegova pred-kipkeovskog Dossiera C. P., u koji je uključen bitan interpretativan, hermeneutički, medijatorski pa i mitopoetički, re-prezentatorski, retro-prosprektivan, dekonstruktivan, naravno ergo: atributivno-participativan i kreativan doprinos cijeloj toj velikoj naraciji.

To odgajanje utemeljeno je u velikoj naraciji, tj. u romanesknoj makrostrukturi uz potpunu očuvanost svih funkcija i postupaka klasičnog realističkog romana.

Odupiranjem naraciji, preeksponiranim osvjetljenjem te, najviše od svega, uzvraćanjem vlastitog pogleda u kameru, Sabine Marte krši klasična filmska pravila te tako uskrsava čudovišta i monstrume američkih B-filmova koji su zbog svojih transgresivnih obilježja oduvijek označavala sve ono što je iz straight perspektive bilo nekomformističko, devijantno, transgresivno i queer.

Live action role play svojim igračima omogućuje sudjelovanje u naraciji kao i razvoju svih događaja u igri.

Veliku je afirmaciju stekao 2000. Oscarom nagrađenim scenarijem Soderberghova filma Traffic, kad mu je iskustvo ogledanja u mozaičnoj naraciji s mnoštvom likova, očišta i linija radnje, koje je stekao radeći s Bochoom, bilo od znatne koristi (jednako kao i Haggisu u Fatalnoj nesreći).

Kroz te se priče najbolje može vidjeti autorovo napredovanje i meandriranje u crtežu, naraciji i umijeću pisanja.

U već klasičnoj horror-naraciji takovrsnog predloška, protagonistov usud biti će fatalan poput onoga Al Kaponea iz Povratka.

Osim autoru, zasluga pripada i prevoditeljici, gospođi Sanji Širec Rovis, mladoj književnici koja se hrabro prihvatila zahtjevne zadaće prevođenja jednoga književnoga djela čije su vrijednosti prvenstveno u jeziku, u jezičnom izrazu, u čudesnoj naraciji kojom ove priče čitatelja naprosto plijene i u slovenskom originalu i u hrvatskome prijevodu.

U osebujnoj naraciji, inače Anni Thew mnogo bliskijoj od gore spomenutih formalnih eksperimenata, autorica svojim nagim tijelom aludira na doba u kojemu je zbilja smrti bila manje skrivena.

Ponajprije je riječ o maštovitom zapletu i dinamičnoj naraciji, o mnoštvu zanimljivih i slikovitih likova, obilju (crnog) humora, efektnom umetanju tjeskobnih egzistencijalnih detalja te izvrsnoj hrvatskoj nasinkronizaciji.

Od Joela i Ethana Coena naučio sam kako se koristi kamera, od Stevena Soderbergha naučio sam mnogo o nelineranoj naraciji.

U svom stvaralaštvu okušao se i kao pop artist, no ono što se provlači kroz sve vrijeme je sklonost ka figuraciji, naraciji.

Potonji je, istina, bezočno zakasnio ali svejedno sklonost kompliciranoj, eliptičnoj naraciji, metaforici i redateljskim paradama ni u nas nisu aduti kojima se privlači gledatelje.

U tom smislu Postanak se nadovezuje na Psalme 89 i 74. Cijeli proces na djelu u naraciji o stvaranju povezuje arhaični oblik mita s poviješču spasenja specifičnu za hebrejski teološki svijet. (4) Usp. von Rad, The Problem of the Hexateuch and Other Essays, Edinbourg-London 1965, str. 138.

Riječ je o povijesnoj naraciji koja se tiče nacije, naroda, gdje se iznosi priča ukorijenjena u jeziku, naslijeđu i važnim događajima.

Otud i fragmentarna forma, diskontuitet u naraciji: Kundera svjesno razbija narativnu iluziju, obnažuje vlastiti književni postupak, izravno se obraća čitatelju, nudi mu kulturološke i filozofske eksplikacije kojima temu svojega romana situira u širi kontekst tradicije europske umjetnosti i filozofske misli.

Ta dojmljiva struktura, moderna dakle i po akronološkoj naraciji i po bavljenju fenomenom vremena i mogućnostima pripovijedanja, nosi i za Mimicu tipičan revolucionarni patos: gotovo nezapažena ostaje činjenica da je protagonist sada silno umoran od Velike Povijesti retrospektivno bio u pravu; on se naime vraća na otok koji ne samo da ima struju koju je on tako prometejski želio nego odsjeda u hotelu i, po svemu sudeći, Viševica je tipičan turistički dalmatinski otok u gospodarskom usponu.

U većini kompozicija čudni događaji se odigravaju: junak (poput pokretača zbivanja u naraciji) zaviruje u ladicu, baca zvrk; likovi razgledaju i sudjeluju u fantastičnom svijetu ispunjenom iracionalnom aktivnošću.