Nakon Drvarske bitke, u kojoj se dokazalo da su njemački osvajači definitivno nemoćni u slamanju Narodnooslobodilačkog pokreta, cilj je partizana bio prije Amerikanaca i Britanaca ući u Trst, kao stratešku točku u reintegraciji teritorija koji je Londonskim i Rapalskim ugovorom pripao Italiji.

Poslije okupacije zemlje Baće je jedan od istaknutih organizatora narodnooslobodilačkog pokreta i partizanskih jedinica u Dalmaciji.

Na čelu tog antiokupacijskog Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) bio je Josip Broz Tito, koji je i sam bio Hrvat jugoslavenske i internacionalističke orijentacije.

Zadnja zamjena se dogodila oko deset minuta prije kraja utakmice kada je Sammira zamjenio Pamić, ono što se najviše istaknulo pri toj zamjeni jest negodovanje tribina sa svih strana, dok su se jedni sjetili izbornika Štimca, drugi su se sjetili narodnooslobodilačkog pokreta od prije više od pola stoljeća.

U svom referatu drug Tito je izložio karakteristike razvitka narodnooslobodilačkog pokreta i ističući njegove vojne i političke pobjede založio se za stvaranje najvišeg predstavničkog i zakonodavnog tijela i njegovog izvršnog organa, koji će preuzeti zakonodavnu i izvršnu vlast za vrijeme narodnooslobodilačkog rata i koji će predstavljati narode Jugoslavije prema inozemstvu. 29. studeni slavio se kao Dan Republike i bio je praznik u bivšoj SFRJ.

I u Sloveniji se potezao isti argument: " Svaki je takav pokušaj odmah ocijenjen kao pokušaj diskreditiranja narodnooslobodilačkog pokreta, koji je prije svega bio oslobodilački, i koji nam je donio nacionalnu suverenost, tako da smo 1991. godine mogli ostvariti vlastitu državu. " Rasprava o Dachauskim procesima i staljinskim skretanjima u Partiji, koja se u slovenskom tisku povremeno vodila već osamdesetih godina (Mladina, Nova revija), samo je prividno bila rasprava o srži problema.

Druga skupina odnosi se na njegov revolucionarni rad u okviru komunističkog pokreta, djelovanja u sindikalnom pokretu te ponajviše u pokretanju i organiziranju Narodnooslobodilačkog pokreta i ustanka u okrugu Karlovac, gdje je prerano i poginuo na ulici.

NOB hrvatskog, slovenskog i srpskog naroda i ostalih širom Hrvatske i Slovenije iz dana u dan dobivala je općenarodni karakter i pokazala svu širinu, snagu i jedinstvo stvorenog narodnooslobodilačkog pokreta i punu njegovu Širinu djelovanja.

Ovaj prizor posmatrali su zatočeni pripadnici Narodnooslobodilačkog pokreta, koji su upamtili pojedine likove zatočenika, kao i to da su kolonu predvodila dva muškarca; oni su jasnim i lepim glasovima pevali neku, njima nepoznatu pesmu.

Rodoljubni i domoljubni zov nisu mogli prečuti mnogi od glazbara pa su nse na poziv Narodnooslobodilačkog pokreta stavili na raspolaganje domovini.

O antifašističkoj Hrvatskoj i o oružanim snagama Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP-a) u Hrvatskoj napisano je dosta povijesnih radova: najviše članaka, zatim povijesnih monografija o partizanskim odredima, brigadama, divizijama i korpusima NOV Hrvatske te regionalnih povijesnih monografija Narodnooslobodilačkog rata (NOR-a) u Hrvatskoj.

Poseban će naglasak staviti na jačanje veze s kontekstom, na ispreplitanje uporabne i simboličke vrijednosti spomenika, na interese lokalnih zajednica (na tragu emancipatorske uloge narodnooslobodilačkog pokreta pri uspostavi njihove samouprave) te na ulogu arhitekta u oživljavanju i obnovi spomenika NOB-a.

Zbog svojih historiografskih interpretacija kojima je dokazivao neravnopravnost hrv. naroda u Jugoslaviji, podcjenjivanje uloge narodnooslobodilačkog pokreta u Hrvatskoj, manipulacije brojem žrtava ustaškog terora, oštro se sukobljava sa zagovornicima velikosrp. i integralističkih koncepcija u historiografiji.

Za II. svjetskog rata bavio se ilegalnim radom u korist Narodnooslobodilačkog pokreta, a poslije oslobođenja počinje pisati u sindikalnim listovima.

Kad su počele pripreme za ustanak, kao član KPJ bio je jedan od najaktivnijih organizatora narodnooslobodilačkog pokreta na Kozari.

U skladu s tim, eksponati na izložbi upravo su prema svojoj provenijenciji grupirani u sljedeće cjeline: propaganda Narodnooslobodilačkog pokreta, nacistička propaganda, propaganda NDH, kolaboracionistički tisak i mađarska okupacijska propaganda.

Stvaratelj djeluje za vrijeme Drugog svjetskog rata u kontekstu formiranja organa vlasti unutar Narodnooslobodilačkog pokreta, koji su već prema ratnim okolnostima djelovali ilegalno i polulegalno na okupiranom području ili otvoreno kao jedina tijela uprave na slobodnom području.

Logor Jasenovac bio je višenamjenski koncentracijski logor, istovremeno i sabirni (u njemu su bili muškarci, žene i djeca iz svih krajeva NDH), prolazni (iz njega je dio zatočenika/ca upućivan na prisilni rad u Treći Reich), radni, kažnjenički (u njega se dolazilo i po presudi zbog izvršenog kaznenog djela), zarobljenički (zarobljeni partizani i pripadnici narodnooslobodilačkog pokreta, kao i domobrani i četnici), ali prije svega bio je logor smrti.

U ono vrijeme ", prije dvadesetak ili više godina, u gradu Brodu su postajala dva uzorita stalna muzejska postava, jedan u Muzeju brodskog Posavlja i drugi pri Muzeju radničkog i narodnooslobodilačkog pokreta.

Povod je bila nizozemska vojna intervencija u Indoneziji koncem 1948., s ciljem uništavanja narodnooslobodilačkog pokreta koji je proklamirao samostalnost Indonezije još 1945. nakon japanske predaje.

Zavodi, prije rata često nazivani po stvarnim ili fiktivnim pokroviteljima - pripadnicima talijanskog vladarskog doma Savoia, dobivaju sada imena lokalnih heroja narodnooslobodilačkog pokreta.

U razdoblju od rujna 1943, a osobitno od početka 1944. godine, na području nadležnosti stvaratelja kao civilna pozadinska tijela narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) započinju ilegalno djelovati narodnooslobodilački odbori.

U siječnju 1944. Farolfi i Ivo Krbek po ovlaštenju Košutića, u ime HSS-a vode pregovore sa predstavnicima Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP-a) u Zagrebu o mogućnostima suradnje i zajedničkog djelovanja.

Međutim, njemačke snage, vezujući se uz pomoć četničkih snaga protiv narodnooslobodilačkog pokreta, imale su jasne spoznaje o krajnjim ciljevima četničkog pokreta te su imale na umu da ga koriste samo do tada dok on služi ostvarivanju njemačkih vojnih i strategijskih ciljeva.

Najbrojniji zatočenici bili su pripadnici Narodnooslobodilačkog pokreta i organizacije Draže Mihailovića, kao i sumnjivi za saradnju sa njima.

Zahvaljujući njegovom neumornom radu, samoprijegoru i borbenosti, u Zemunu se, i u uvjetima okupacije, sve više počeo osjećati rad komunista stvoreni su dobri temelji za djelovanje narodnooslobodilačkog pokreta.

Učinio je još mnogo drugih stvari za uspješan razvoj narodnooslobodilačkog pokreta u okupiranom Beogradu.

Zadnjih dana Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj, koja je cijela bila podijeljena na one koji su bili na strani ustaša i na one koji su bili na strani Narodnooslobodilačkog pokreta, osjećao se skori dolazak kraja rata.

Kao deklarirani antifašist bio je simpatizer narodnooslobodilačkog pokreta, a nakon prestanka njemačke okupacije isticao se u organizaciji i radu mjesne organizacije narodne fronte.

Bio je neumoran u tom radu, i vrlo zaslužan za razvoj narodnooslobodilačkog pokreta u selima oko Zagreba.