Taj značaj je proizlazio iz nezaustavljivog jačanja partizanskih postrojbi i snaga NOP-a, koji su onemogućavali neophodnu privrednu eksploataciju najznačajnijih ruda i sirovina, te radi mogućnosti savezničke invazije poglavito na susjednu hrvatsku jadransku obalu, koja je nakon kapitulacije Italije, u rujnu 1943. postala sve aktualnija.

Zato je njemačka Vrhovna komada nastojala s velikim vojnima snagama, u kordinaciji s talijanskim i četničkim snagama te oružanim snagama NDH, pod svaku cijenu nastojala uništiti snaga NOP-a i zaposjesti obalni prostor i onaj u njegovom zaleđu, te osigurati prometnice i eksploataciju najvažnijih strateških sirovina iz BiH za svoju privredu.

Pored Junga, dužnosti logorskih lekara su vršili i dr. Velizar Pijade (zatvoren kao Jevrej), dr. Žarko Fogaraš (zatvoren kao pristalica NOP-a).

- Zločini počinjeni na Križnome putu ili Maršu smrti ne mogu se pripisivati svim hrvatskim antifašističkim borcima, vojnicima NOV i PO Hrvatske, sudionicima NOP-a, NOR-a, te članovima KPH, iako su te zločine počinili pojedinci i skupine iz njihovih redova;

" Poznat je pokušaj da se Slobodan Jovanović od suradnika okupatora pretvori u demokratskog mislioca, ili, slično tome, rehabilitacija Stepinca koji je u ratu radio protiv NOP-a i poslije rata svim silama radio na rušenju sistema. " Oslobođenje, 18. siječnja 1986 " Za razliku od mnogih u Jugoslaviji koji tvrde da je avnojevska Jugoslavija mrtva, mi obećavamo da ćemo se boriti za daljnji razvoj Jugoslavije na avnojevskim temeljima. " Vjesnik, 1990 " Boreći se za komunističko jugoslavenstvo, komunisti su se istodobno borili za nacionalni identitet i slobodu svoga naroda, za bratstvo i jedinstvo, pa su zato i uspjeli u revoluciji angažirati široke narodne mase na programu politike bratstva i jedinstva i nacionalne ravnopravnosti.

Nakon razotkrivanja organizacije NOP-a Pazinštine u lipnju 1943. s ocem je pobjegla u Brinje, gdje je pohađala skojevski tečaj.

Gathore, direktor GfK NOP-a u V.

Tamo se povezao s rukovodstvom NOP - a u Šibeniku i uključio u rad na pripremi oružanog ustanka. [ 1 ]

Prvo, antifašistički borci, vojnici i drugi sudionici NOP-a i NOR-a te antifašisti Republike Hrvatske općenito smatraju da je krajnje vrijeme da se o završetku II. svjetskoga rata u Hrvatskoj i, s tim u vezi, o slomu nacifašističke kvislinške vojske i stradanjima civila na Križnome putu ili Maršu smrti na povratku puta kroz Sloveniju i druge krajeve tadašnje Jugoslavije, pristupi na znanstveni način i time objektivno prikaže što više činjenica, jer je samo tako moguće doći do objektivne spoznaje o tim događanjima ma kakva ona bila.

Kasnije su pored Jevreja, u logoru bili zatočeni i taoci, antifašisti, pristalice NOP-a.

Glava prva - obuhvaća početak ustanka i osnivanje prvih partizanskih odreda u Hrvatskoj, a to je razdoblje od kraja lipnja do kraja prosinca 1941. Glava druga - rat u Hrvatskoj i oružane snage NOP-a u Hrvatskoj od kraja 1941. do formiranja prvih divizija i korpusa NOV Hrvatske, što traje od siječnja do studenoga 1942. godine.

Nostro Giornale, Il, partiz. novine na tal. jeziku namijenjene organizacijama NOP-a Istre i tal. antifašistima Istre i Rijeke.

GŠ NOVH i CK KPH nisu se s tim složili uz objašnjenje da " rukovodstvo NOP-a Hrvatske smatra da je preuranjeno da se ukinu nacionalna obilježja vojske i da bi to pravilo teškoće u Hrvatskoj... ".

Sadržaj monografije na prvom mjestu determiniran je vremenom osnivanja ustaničkih jedinica NOP-a Hrvatske i završetkom rata, a to je razdoblje od kraja lipnja 1941. do kraja rata u Hrvatskoj 10. svibnja 1945.

I ustaše i četnici surađivali su sa Silama osovine i borili se protiv NOP-a.

Hebrang je 1948. isključen iz KPJ i uhićen pod iskonstruiranom optužbom da je još 1942. u istrazi surađivao s ustašama i time počinio djela protiv interesa NOP-a.

Je li Hebrang dolaskom na čelo hrvatskoga NOP-a smanjio ili povećao teritorij NOP-a?

O antifašističkoj Hrvatskoj i o oružanim snagama Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP-a) u Hrvatskoj napisano je dosta povijesnih radova: najviše članaka, zatim povijesnih monografija o partizanskim odredima, brigadama, divizijama i korpusima NOV Hrvatske te regionalnih povijesnih monografija Narodnooslobodilačkog rata (NOR-a) u Hrvatskoj.

Međutim, još do sada povijest u Hrvata nije dobila cjeloviti prikaz, nema povijesti antifašističke Hrvatske, o nastanku i razvoju oružanih snaga NOP-a u Hrvatskoj.

I na kraju, Goldstein pretjeruje u naglašavanju posebnosti NOP-a u Hrvatskoj.

Ovo nije prvi put da se ova spomen-ploča oštećuje iako su na ploči imena tridesetak Pakoštanaca koji su poginuli kao žrtve fašističkog terora i sudionici NOP-a.

Organizacija je u Istri djelovala od 1942. Članovi su prenosili tisak, brošure i druge materijale NOP-a, izvodili diverzije (npr. piljenje telefonskih stupova 31. VIII.1943), novačili članove SKOJ-a i borce NOV-a te za njih prikupljali pomoć.

U sastavu NOV Jugoslavije, odmah početkom oružanog ustanka 1941. godine, kao izraz potreba u višenacionalnoj zajednici kakva je bila Jugoslavija, radi rješenja nacionalnog pitanja, nacionalne ravnopravnosti i nacionalne afirmacije - formirane su oružane snage NOP-a u svim budućim federalnim jedinicama i pokrajinama, s rukovodećim i zapovjednim organima - GLAVNIM ŠTABOVIMA.

NOV i PO Jugoslavije je bila jedinstvena vojna snaga NOP-a Jugoslavije, a sastojala se od Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda pojedinih dijelova oružane sile koji su nosili svoja teritorijalna i nacionalna obilježja, stoje imalo veliko povijesno značenje i doprinos pobjedi u NOR-u, a od naroda prihvaćeno i ostalo u sjećanju do današnjih dana.

Grad je oslobođen i djelovanjem antifašista i drugih pripadnika NOP-a u samom gradu.

Govoreći u ovoj knjizi pod NARODNOOSLOBODILAČKOM VOJSKOM HRVATSKE podrazumijevam cjelovito i znanstveno oblikovanje nastanka i razvoja oružanih snaga NOP-a u Hrvatskoj u NOR-u koji se vodio u Hrvatskoj od kraja lipnja 1941. do 10. svibnja 1945. godine, kada je završen Drugi svjetski rat u Hrvatskoj.

u toku NOR-a bio je jedan od rikovodilaca NOP-a na jugu Srbije.

U Pazinu je 18. srpnja 1945. godine održan sastanak svećenika, na kojem je Ivan Motika izvijestio nazočne svećenike o sporazumu NOP-a i Milanovića.

Gradiška, za razliku od one u Jasenovcu, je po tome što su u njoj bili zatočeni mnogi antifašisti, komunisi, SKOJ-evci, članovi NOP-a iz svih krajeva NDH, kao i velik broj žena; Srpkinja, Hrvatica, Židovki, a od kraja 1942. godine i djeca, uglavnom srpske nacionalnosti.

Rijeka je bila puna vojske i agenata, tako da neke veće akcije NOP-a nisu bile izvedive.