... i nastanka jugoslavenskoga partizanskog pokreta, a opet dovoljno velik da iza njegovih pleća ostanu sakriveni komunistički moćnici hrvatskoga podrijetla, koji su to Tuđmanovo hrvanje poticali i sokolili,...

Nije moguće ovdje potanje obraditi ni eventualne pravne posljedice koje je s vremenom dobivalo organiziranje partizanskog pokreta pod vodstvom Komunističke partije Jugoslavije, iako su sva ta pitanja pravnopolitički i historiografski iznimno zanimljiva i važna.

Govoreći o tome kako je KPJ i vodstvo partizanskog pokreta, na putu prema vlasti, unaprijed planiralo obračun sa svim političkim neistomišljenicima, Đonlić naglašava: Na putu do realizacije zacrtanih ciljeva komunisti su se nastojali obračunati sa svim svojim političkim neistomišljenicima.

Ali ona još uvek nema tačnih obaveštenja o obimu i prirodi partizanskog pokreta.

JOAKIM RAKOVAC (Rahovci, 1914 Červari, 1945) Hrvatski antifašist i istaknuti organizator partizanskog pokreta.

Suprotno uobičajenom poslijeratnom etiketiranju NDH kao »marionetske tvorevine« čiji je jedini politički nositelj vlasti sustav koji se tada pejorativno nazivao »ustaški režim«, ratni dokumenti Titovog (partizanskog) pokreta svjedoče kakav je bio stvarni karakter NDH iz partizanskog kuta gledanja.

U tom smislu održan je i sastanak u Trstu 16. srpnja 1945. predstavnika partizanskog pokreta Dušana Diminića i Ivana Motike s Božom Milanovićem.

U tim trenucima počinje organizacija partizanskog pokreta koji je imao za cilj izbaciti američku vojsku s poluotoka i ponovno ujediniti Koreju.

Boz obzira na osobne obiteljske tragedije spomenutog perioda zainteresiranih sudionika rasprave, gledano ukupno; to je najveća tragedija hrvatskog naroda a odgovornost vrha partizanskog pokreta, tj.

Analizirajući spomenute zapise nastale u doba rata (i poraća), može se zaključiti kako je unutar Titovog partizanskog pokreta (kao i unutar same Kominterne) NDH bila nedvojbeno doživljavana kao hrvatska država.

Tako Bosna i Hercegovina postaje ne samo središte partizanskog pokreta, nego i područje najžešćeg građanskog rata i žarište buduče Jugoslavije.

Doživotni predsjednik blagopreminule Jugoslavije i vođa partizanskog pokreta Josip Broz Tito i nadalje u Hrvata izaziva oprečne emocije te je i toliko godina nakon smrti glavna vijest svih naših medija.

Četnici su se obvezali sudjelovati zajedno s talijanskom vojskom u borbi protiv partizanskog pokreta, a zatim su trebali biti važan čimbenik s pomoću kojeg bi se dezintegrirao teritorij NDH na području druge i treće talijanske okupacijske zone i na taj način proširili imperijalni zahtjevi fašističke Italije prema hrvatskim teritorijima.

Bit toga procesa bilo je stvaranje zajedništva u borbi protiv partizanskog pokreta jer je taj protivnik bio skupno i pojedinačno svima njima glavni protivnik.

Strategija je podrazumijevala omasovljenje partizanskog pokreta.

Pozvao je na preispitivanje ocjena zasluga Crvene armije u Rusiji, kao i partizanskog pokreta u Jugoslaviji, a istaknuo je također potrebu boljeg predstavljanja hrvatske historiografije u inozemstvu kako bi postala prepoznatljiva i u Rusiji, ali i drugdje u svijetu.

pola-pola: > Teze i protuteze o kaznenom progonu počinitelja ratnih i poratnih zločina sa strane komunističkog partizanskog pokreta i komunističkog režima. gle tu je rječ o nečem drugom. autor također gosp.

" Dokaz da ovaj logor nije odgovor na partizanske akcije ili zločine nego istrebljenje leži u tome što je Jadovno formirano puna dva mjeseca prije partizanskog pokreta ", zaključio je Goldstein, ne pojašnjavakjući pri tome zbog čega se protivi orvaranju tih grobnica, eshumiranju žrtava, identifikaciji i izradi poimeničnog popisa.

Komunisti su bili na čelu antifašističkog pokreta, i to im nitko ne može oduzeti kao i činjenicu da bez NOB-a i partizanskog pokreta ne bi bilo HR kakvu poznajemo.

Druga riječ iz naslova (antifašistički) također ima manipulativnu ulogu ", jer antifašizam je bio tek jedna, ne i jedina i nipošto ne najvažnija odlika partizanskog pokreta.

Vođa komunističkog i partizanskog pokreta te višedesetljetni predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito prvu je zatvorsku kaznu dobio 1927. od suda u Ogulinu, gdje je zbog komunističke propagande i djelovanja osuđen na sedam mjeseci robije, uvjetno na četiri mjeseca.

Sin jednog od ključnih ljudi partizanskog pokreta tamo je govorio prije dvije godine i prošao je bez ikakavih verbalnih ogrebotina, iako je spominjao i nevine žrtve Jasenovca.

Rinom Smajlom iz Muntića, osamdesetgodišnjakinjom koja je kao sudionik partizanskog pokreta završila u koncentracijskom logoru Bergen Belsen, i njezin posjet Strukovnoj školi u Puli u svibnju 2007. gdje je ispričala svoju priču učenicima te škole.

Ogorčen tim napadima, početkom 1981. poslao je pisma na osamnaest adresa, uglednim polit. i javnim djelatnicima, između ostalih i Krleži, objašnjavajući polit. pozadinu napada u medijima te argumentirajući vlastite teze o snazi hrv. partizanskog pokreta i o realnom broju žrtava ustaškog terora.

Još tijekom 1942., u vrijeme jačanja partizanskog pokreta na podrzučju Gacke doline, širile su se informacije o njegovoj netrpeljivosti prema vjeri, posebno prema njenom katoličkom institucionalnom izrazu.

U tim primjedbama K. mu prijateljski savjetuje kako organizirati vlastitu obranu, potvrđujući da drži njegove istupe utemeljenima, te da dijeli njegove historiografske koncepcije koje se odnose na međuratnu povijest Jugoslavije i ulogu hrv. partizanskog pokreta.

Sadržaj: Stari komunist Josip Crnković zvan Oblak, nekadašnji španjolski borac i sudionik jugoslavenskog partizanskog pokreta, dolazi u sukob s razmaženom nogometnom zvijezdom Slikom i njegovim menadžerom.

Nakon toga Skorzenyju je povjereno organiziranje hvatanja Josipa Broza Tita i uništenje vrhovnog zapovjedništva partizanskog pokreta otpora u Jugoslaviji.

5. JOSIP BROZ TITO (1892. - 1980.): Bravar, vođa partizanskog pokreta.

Istina je, u 1990 - im u Hrvatskoj su srušeni mnogi spomenici koji simboliziraju povijesne događaje i osobe iz NOB-a ", odnosno spomenici podignuti pripadnicima partizanskog pokreta i komunističke partije iz Drugog svjetskog rata (prema procjenama Saveza antifašističkih boraca takvih spomenika u Hrvatskoj bilo je oko 6000).