U tako širokom luku razastrtoj mreži osebujnog zemljovida čuli smo lirske uratke nastale pod uljenicom matere Slavka Govorčina, nostalgični žal za ljepotom otočnih, barguljskih djetinstava Ante Šarunića, razapetost između rodnog otoka i civilizacijskog usuda na kopnu Tomislava Meštrića, lirsku prozaiku odumiranja otoka po Toniju Valčiću s najmanjeg naseljenog jadranskog otoka Ošljaka, lamentacije i brojanice žene u otočnoj svakodnevici po iški Ane Trninić i luški Divne Škara, nepopravljiva raspjevanost Zvone Sutlovića i Atilija Orovića nadahnuta krajolicima okruženim morem, istu zadojenost takvim otočnim mlijekom podržale su i mlađe snage utjelovljene u Zaglavcu Robertu Špralji.