skupština je završila, kerum je postavia svoje odane ljude, i čvrsto ide putem koji je sebi zacrtao. to je put, koji je sve ono protiv čega se Torcida bori, to je put, koji neminovno vodi ka tome, da Hajduk, izgubi sve ono što su generacije gradile gotovo stoljeće unazad. od samih početaka Hajduka, kao nogometnog kluba, koji je slavu Splita i Dalmacije pronosio, po svim kontinentima, imali smo igračke i ljudske gigante i legende, koji su časno i pošteno nosili bili dres, po suncu i kiši, u radosnim i u tužnim vrimenima. u doba kada je europa grcala pod naci-fašističkom čizmon, čulo se za jedan klub, klub slobodnih ljudi, klub na strani pravde, da, to je bia Hajduk iz Splita. sve te prošle generacije su svojon igrom, ponašanjem, srčanošću, ljubavlju prema klubu, učinile su da Hajduk iz Splita poštivaju i oni koji ga ne vole, i da nam se potajno dive. sad kada je jedan čovjek došao na čelo kluba sa svojon bratijom, čovjek, koji je veća opasnost za Hajduk, nego što su to bili musolini, hitler i II svjetski rat, ili tuđman, sa svojin besomučnim favoriziranjem croatiehaškgrađanskidynama. posli ove skupštine triba svima da bude jasno, da sa njima ne smi biti kompromisa, jer pitanje nije: ONI ili MI, već je pitanje: oni ili HAJDUK...