- Važi, šefe - odgovori on sretno se iscerivši i prilazi mi, pa se naslanjam na njegovo rame i uz njegovu pomoć šepam prema liftu, uz bol koja postaje sve jača i jača.

Sjedeći na obali noge su mi polu skrčene i ramenima se naslanjam na koljena.

Ovako umoran od posla, kao što sam danas... ma samo glavu da mi je naslonit na njih... preporodio bih se... i činim to... evo.. uvećavam sliku i naslanjam glavu na ekran, a ako mi žena uđe u sobicu reć ću da slušam ekran.. nešto zuji... 50 hertza... neka interferencija s ovih mojih 48... valjda...

Vjerovati znači da je nisam sam sebi dostatan, već se naslanjam na Gospodina.

Nakon male igre, dlanovima se naslanjam na guzove, širim ih i otvaram put« njemu »da može ući.

Pozdravljamo se pakistanski, naslanjam se desnim ramenom na njegovo desno rame uz zagrljaj.

Jednu nogu joj dižem i naslanjam na poklopac zahodske školjke.

Naslanjam se na drvo pored tebe.

Polako, krajnje oprezno, ne želim joj poremetiti san, naslanjam se na lijevi lakat i u tom joj položaju promatram lice.

Češalj držim s obje ruke i naslanjam se na konja svojim tijelom kako bih održavala snagu.

Svaku noc mi seta pred prozorom mameci me, izazivajuci moju zelju, troseci moj brane.. zna da ga vidim.. izlazi iz sjene i sjeda na klupu.. moj nepoznati ljubavnik i ja.. vec nocima vodimo ovu igru pogleda i zara cigarete.. vec nocima mu svojim pogledima odajem tajne za koje se nisam usudila niti pomisliti da bi mogla prostrti tako lako.. prica mi sapatom ruku tvoreci slike pred mojim prozorom.. nocas se pomicu granice otvara mi svoj svijet besramno me izazivajuci da ucinim isto.. ni noc nije saveznik vise.. tjera sjene daleko otkrivajuci plava ogledala sto pucaju pod snagom doba.. naslanjam se na staklo i pjevusim jednu dugu staru pricu,, plesem po davnom vremenu.. zar je stoljece tako dugo?..

Dolazim do površine, naslanjam se na bovu, nekoliko kratkih udaha i pravilan oporavak.

Vraćam se opet natrag cijela u vodu na bok, naslanjam glavu na spužvu na rubu, žmirim i provodim tako neko vrijeme u tim mislima.

Okrećem se na leđa i naslanjam glavu suprugu na ruku i rame.

Misleći na ženski rod, odižem i wc dasku i naslanjam je na poklopac od školjke, ali daska se polaaako vraća i udari od školjku.

Naginjem se preko ruke ti, zapravo me ne zanima, tek, lijevi bok naslanjam na o č vrslu oblinu stražnjice ti, o č vrslu od eksplozije energije dodira sasvim bezazlenog, neprimjetnog, nestrpljivog, pobjeglog.

Leđa naslanjam na MOJA topla vrata.

Naslanjam se na šank i pijem duplu kavu: osjećam kako mi crna tekućina vraća snagu.

Stojim pokraj kreveta jer mi je to lakše od ležanja, a u trudu se naslanjam na muža - sestra mi kaže da izdržim tako barem deset trudova, ali već nakon četiri-pet više ne mogu ni stajati.

A ja bih sanjala kako topla od želje naslanjam glavu na tvoja ramena i klizim prstima po tvojoj kosi, i samo na trenutak, dotaknem te usnama.

Naslanjam se na tu liniju i napravio sam rekonstrukciju kroz akciju tri njegova rada koji su me osobno dirnuli.

Na početku dana lijenim kretnjama naslanjam se na noć koja odlazi.

- Stela zabacuje glavu i isteže vrat, Ivan dodaje: - Ljubim ti rame, lice naslanjam uz vrat.

mislima ti milujem dan naslanjam se na još jedan san usnama na usnama ostavljam trag toplinom sunca putujem tijelom nedam da rječima srušiš još jedan san obavijena ljubav čipkom tkanom zlatnom mjesečinom posuta cvjeta i blješti mirisima okupana toplina tvojih ruku usana dodir blag pogled što mi je drag donosi mi tebe i svu moju sreću svakim danom sve veću i veću jesi ljubav i budi ljubav

- Onda neka budem pekmez - kažem i naslanjam glavu na njen ravni i napet trbuh.

Šapat tvoj nosim u san, jer nemam više skuta na koji obraz mogu da naslanjam..

Neka danom mojim šara, ako klonem da se na nju naslanjam. (bar prividno)

U mislima naslanjam se na kamen bijeli..

Kako sam u kulturno-umjetničkom društvu, tamo su uključena sva djeca, a koje opet naslanjam na župu.

Naslanjam obraz na koru i osjećam miris stabla.