U pokušaju da se izmaknem iz njegovih ogromnih kliješta, naslonim se rukom na stolić i pogodim točno širinom šake čašu na stalku.

Naslonim glavu na željezo iznad sjedala, kosa mi je skupljena u grudu i služi mjesto jastuka.

Na petom spratu naslonim čelo na ledenu kvaku, skanjivam se i ležim do zore poput pseta na kamenu.

I na čije rame ja sad da naslonim glavu dok samnom gleda Juliu u Zgodnoj ženi?

Dobila sam tvoje pismo Miriše na oceane i mora Kada ga naslonim na uho Čujem šum mora i valova Čujem priče mornara Znam.. ti ploviš Oceanima svemira Plavim dubokim morima neba Odlučila sam..

A ipak, kada navečer legnem pored njega i naslonim glavu na njegovo rame, želim znati da smo jedno s drugim podijelili svoje brige i strahove, te im tako oduzeli snagu.

Klima je crkla, noc je sparna, a mi znojni nakon sexa.Bilo je dobro, dobro, bilo je odlicno.I zbog toga je izgleda odlucila da me zajebava.Ko u reklami o caju i Antoniju, ona je zedna.Ali joj se ne seta po pice.Pa sam kavalirski otisao meni po pivo, njoj po vino.I jos sam ga lipo stavio u posudu punu leda.Vratim se u sobu, ona se mota po krevetu.Natocim joj casu vina, donio sam joj i casu.Stavim tri jastuka na hrpu, naslonim se na njih, pijem pivo i tako pozelim cigaretu.Ne fali mi uz kavu, no fali mi poslije seve.Tako ja vise sjedim no lezim, zatvorenih ociju mislim na pusenje.Ona se mota po krevetu, cujem kako led pucketa.Sparno je.Priblizava mi se, znaci i po ovoj vrucini bi se mazila poslije.Koza jedna, ledom mi prelazi po prsima.Hm, lize vodu koja se cijedi, sise mi bradavice.Vec mi se dize, a voda se strateski tamo cijediti.Dobro je ako nastavi lizati.Bit ce pusenja.

bio sam sad za vikend u rijeci sa sestrom na vikendu kod sestrične. ionak nemam kaj raditi, pa rekoh što ne bi. kao prvo, sestra vozi novi C3. okej autić, al ono, i nije neki sex. kao drugo, neko joj je ulje iscurilo iz kotača, pa nije smjela vozit više od stodvajst. kao treće, prvo mi nije dala da ja vozim, al mi je onda dala kad smo se vraćali i kad je bila umorna. skoro sam reko da sad baš neću. al nisam ju više mogo gledat kak se vucara po cesti, pa sam pristao na tu žrtvu zaljepila mi se leđa za sic jebote kolko je bilo vruće. a ova se razvalila po sicu i spava onak s otvorenim ustima - umro sam od smjeha: D ko baba neka i ja se malo nagnem napred i onak se ljepo naslonim s bradom na volan. kad odjednom, niodkuda, začu se glas: ' pa ti nisi normalan ' okej. a sad mi reci koji ti je kurac kaj se dereš da kak sam mogo držat volan s bradom na autoputu, da kaj je meni, da u etijopiji djeca gladuju, da nam se ozon sjebo a ja pušim, da autoput blablablaaaaaa... skoro sam ju deknuo šakom kak me prepala zbog glupostoće. al nisam. nego sam joj dodao kolu i reko: daj pliz otvori mi bojim se sam, jer sam na fakin autoputu hehehe e onda ju je bacila iza na sic, pa sam skužio da bolje da se ne zajebavam. al onda nije htjela više pričat zmenom. a nismo se cijeli vikend svađali. skoro. jesmo se jednom kad nije htjela ić više pit s ekipom nego je htjela ić doma. onda sam morao i ja. mislim, nisam morao. i ne bi me to tolko razjebalo da nije kad smo došli doma pričala ko navijena. hi hi ha ha bla bla.. a sestrična i ja pripiti i taman već legli spavat a ova sere. kokoš. je mi sister al je kokoš. valjda je stari čuvao svu dobru municiju da ju ispuca kad je mene radio: D pijem ko smuk. iz dosade. onda se obično dogodi da više nemam s kim pit. to me rastuži pun kurac. a ne volim nagovarat ljude. mada, trebao bi. jer iovako ispadam uvijek ja kriv za sve - bio ili ne. pa onda kaj? oću nekog ko će pit samnom. oću da ne moram pit. živjeli.

Pronašao sam mjesto na kojem ću pisati pjesme naslonio laktove na nj i zaključio kao ono Bog kad je završio sa stvaranjem A to me je uvijek zbunjivalo to kako su neka mjesta mekša od drugih za laktove i ovo drugo kako je svršilo stvaranje samo tako odjednom gotovo naprasito kao da je Bog pronašao idealno mjesto za svoje laktove i odlučio da više ne želi tražiti ni raditi A ja još uvijek tražim I kad mi se nosnice nadraže od šarenih mirisa svih mjesta i ljudi na kojima tražim onda zastanem i promotrim tragove na laktovima udubine i utisnuća što podsjećaju na zemlju prašinu ili umotana lica i tada poželim dotaknuti nešto bezbojno i moje Tada naslonim laktove na bijelo na zid na hladan stol i priberem se sakupim pljuvačku i snažno se otisnem od ruba prema podu dolje gdje već leže moje riječi gdje ću samo jednim udarcem glavom nokautirati tlo i izmaknuti ga uspavanom Bogu ispod laktova

Naslonim glavu na krzno njenog bogatog ogrtača i čujem kako i njojzi srce burno, ludo kuca.

Guzu još više izbočim, a laktovima se naslonim na umivaonik.

no znači, dok ga istjeravaš iz glave slušaš Majke sa albuma Razdor, stvar je Želim da te vidim. vidiš kak su oni to lijepo napravili. ma nisu mislili na plitka kurvanja, nego im je glazba išla iz Srca, a onda te prije ili kasnije prava Nefertiti jednostavno sama poželi, a to je roba. kujice koje bih morao smirivat samo zato što ih je pičon odnosno hormon zasvrbio, eh - pa onda bi jebo ko šašav dvadeset puta dnevno, a nisam budaletina sluganska od pičona, nego svoj gazda. osim ako plati, da je izglancam. same ste nas tak naučile, da je sve iz koristi. samo da se naslonim na drocu, 2000 eura, molim. nisam blesav. puse.

Naslonim se na umivaonik i umorno kimnem glavom.

I ja želim spavat na trbuhu, i spavam bez jastuka (sve to zbog kičme), al nemrem nikak tak zaspat. il me boli vrat ako okrenem glavu na stranu, ili nemrem disat ako se naslonim na facu...: mad:

Da naslonim glavu na njegovo rame.

Ako se na te riječi, koje zvuče najvećom istinitošću i čistoćom, naslonim, vjerujem da ću još moći slikati...

Tu se naslonim na lanternu i gledan svitla Grme i Graca, gledan oblake nad Grabovicom i igru šparića na morskomu dnu.

U smislu da osjetim da mi nije dobro, da mi se manta, kao da propadam kroz pod, moram da sjednem-legnem, ili ako sam vani da sjednem negdje i naslonim glavu negdje.

ah, nista:) idem si ja u krevetac, moj ljubljeni krevetac. jedva cekam da se legnem i ususkam u dekicu i sklupcam pa rastegnem, pa naslonim glavicu na jastucic:))) joooj, kak ce mi biti lijepo:) onda ce mi jos radio nesto lijepo svirati i mjauica ce polako utonuti u san... kao anđelak:)))

dobro jutro Herkule... moram ga tako pozdraviti.opet sam mu zaboravila ime... ma, nije ni to važno... važno je da s njim imam ispunjene noći. ispunjenje je maximalno... u tome bezgranično uživam. a kako i ne bi? lijena sam naći drugog... ovaj je kako bi se reklo.. idealan.zna radnju, u jutro skuha kavu i nestane. obožavam svoj mir (bar u jutro) jer poslije podne tek ozbiljno progledam i krećem u lov... sad ne moram loviti jer sam i sama lovina.trenutno mi to odgovara. kako i ne bi..... čim me ugleda, nabaci osmijeh, nikad ne zaboravi poljubac... nježno me miluje već prvim dodirom pri slučajnom susretu. pogledom svojim izaziva u meni bujicu strasti.jedva dočekam njegovo pitanje " želiš li me? " ja ne znam za sebe, koljena klecaju, glas mi izdajnički podrhtava... i nježno u uho mu šapnem... " želim " uzima me za ruku, ljubi me iza uha, po vratu...... ludilo.... ne mogu hodati... njegovi prstići šaraju mojim tijelom.... njegov dah, šaputanja... ja sam u ekstazi i prije nego on to i nasluti... neumoran je u nježnostima... na ulici naslonim ruke na fasadu, s leđa me ljubi po potiljku, njegove šake ne ispuštaju moje ruke... želim... želim ga... muči me poljupcima žudnje i želje.... lagano jednu ruku spušta do mog koljena... miluje unutrašnju stranu mog bedra... lagano podiže ruku... kako nježno klizi i ostavlja vatru za sobom... ja gorim, gorim, nestajem..

Naslonim se, zatvorim oči, dok naučnik Stipe šef upravo obrađuje glavu poznatije osobe, započinje s poslom

Naslonim glavu na njega, u krilo.

- siđem do plaže, skinem sandale, sjednem - jedno stopalo uronim u plavo i mokro - drugo naslonim na sivo i suho, tvrdo - okrenem se prema usijanom i žutom na nebu - skinem šešir da mi kroz kosu protrči vjetar

JA TI GA DAO NE BIH NIKADA, TI MENI MORAŠ MILIJUN EURA DAT DA TI SE NA RAME NASLONIM, ŠLAMPO, JER TI NI KURAC POPUŠIT NE ZNAŠ KAKO TREBA. težak vam je bio krešo ovih mjeseci jer istinu govori. nije čudo da je se bojite, jer jasno je od kojeg dolazite i kamo idete. tako i prolazite. zar to još niste skužili? (B, nisi ništ rekla).

a Ivana je Žena, nježna. sad, recimo, ako ti je jedan od kafića Moon River... samo ime je neka misteriozna aluzija... staviš gore stropnu fresku ili platno stropno i stvoriš si u kafiću nebo-Tanga odnosno " Pejzaž sa izlaskom sunca i kraljicom Vaidehi u meditaciji ", ta je freska original iz japanskog tang razdoblja, 7. stoljeće, jer to je jedna od prvih i najboljih artistički mjesečevih rijeka. to si pogledaj. vi ostali koji imate kafiće po rh jednostavno učite iz ovog o estetici interijera, što drugo, ne? kao što ste o varijaciji okusa na pizzama. prostor možeš hermetizirat i pastelizirat u sorbetne boje, tako da ti pretežu zelene, oker, naranđasta, bjelokost, tikovina, siva, smeđa i ljubičaste nijanse. detalji ti tada mogu biti kobalt plavi. moja nećakinjica Tončica voli smeđe i crno nosit, super joj stoji, he-hi, pa da bude u skladu, hui-hai. svi okviri slika su ti u takvom interijeru zlatna boja, jer ti srebro previše hladi prostor kao i bijeli zidovi ili ako su toaleti previše svijetli, imaš osjećaj da si u nečijoj kuhinju, a ne u kafiću, što nije dobro. cure su ti u crvenom, sve nijanse, ili crveno-crno, crna-smeđa-siva-žuta. ako daješ prostoru dubinu, slike su ti zagasite, poput crnih ljiljana Maxa Beckmanna ili imaju svoju spiku unutra, " u zid ", kao " Les Amoureux " Marc Chagalla. ako ideš na salvadora dalia, a već si išla krasno na portalu vani, sjajno... to je dosta zahtjevno jer ti cijeli kafić mora biti nuklearno-kritička-surreal-metoda, a onda bi bilo ok da i koktele tome prilagodiš, čaše i ostalo. ali ja bih tu napravio inverziju, kompletnu. dakle, čajeve i kavicu poslužuješ u vrčevima koji su kao " imari ", japanski, okovano replikama nizozemske mjedi, kako i maš iz razdoblja Edo. na taj način pobuđuješ duh gostiju, za ono što imaju u interijeru. ako je kafić odličan, postaje razvikan, naravno. to ti je cilj. to je ono što barem nekad akademija u gundulićevoj nije znala pratiti, jer nisu svoje bijelo i sterilno znali pokrit za dosta dobre glazbe. nije dakle bilo ugođaja. sad moraš rulji ugođaj dat, da ti ostavljaju lovu. kak bi recimo. meni sve dala, samo da se malo naslonim na nju, ali mene se novcem nemre kupit, a i bojim se da mi praseća pamet ne pokvari kontemplaciju koja je sva Majesty. slatkiše, čokoladice za kavu, sladila, držiš na šanku u ukrasnim kutijicama, lakirana pozlata na drvu i slično. intarzirane. u moon river ti na zid zapravo najbolje idu stvari sa kojima dalia presjećeš, ali univerzalno. pogledaš si na netu Muzej za istočno-azijsku umjetnost u Koelnu, kad sam ga već spomeuo, a tamo kutiju za pisaći pribor s motivom trave i cvijeća, razdoblje Edo. dakle, opet tikovina boja, zlatna-crna, pozlata na drvu, intarzije. sve u tom stilu " odijevaš " iznutra. to prate i novi mirisi. nove kave, super-mješavine. ako ti u šalici nije jaka, gusta, a kristalna, nije prava. mora imat onu nocturnal-illuminaciju-kristalizaciju, kak bi t williams pisal u tramvaju zvanom čežnja, o imaginaciji čistoj u djevojčica čistih. i uvedi na normativ kava-kremu. kratki hladni voćni deserti. sorbeti sa likerima voća, breskva, mandarina, naranća. bečki sladoledni kup. rum-čokolada-kava. ili poires Helene - čoko-kruška sa sladoledom vanilije. dama koja ti dođe to jede i gleda onu stropnu sliku - vjeruj, vratiti će se. posebno ako ti stignu za Legendu o Picoku. (a roosteri su dobri ševci, gazde, to se zna, kokice ih vole). onda recimo cerises a la dijonaise, verzija za piće odnosno mali biskvit sa strane. probaj u zdravljaku radit male voćne kupove u želatini, na biskvitu, odlično, jednostavna priprema. u bečkom kupu svakako gledaj da se vanilla OSJETI, DA JE BUDE. i cigaretna vanilija, prirodna, ako treba, dekorativno. mandarines givrees, sladoled mandarine, punjena eko-kora i mandarina, sa marcipanom, paše ti se na opći ugođaj prostora, ako usput gledaju dekorirane vaze s biljnim motivima u ulaznom prostoru, vidi za to zbirku Munsterberg, new paltz, new york. deserti hladni od maciranih jagoda, u vinjacima, ili melona, recimo - Melone Majestic, punjena sladoledom, garnirana brandy-jagodama ili bananama i čoko-cigaretom. praline svakakve da imaš za kavu, dodat. trešnje Van Dyck, poširane u šećeru vanilije, složene na vanilla-ice, napirano sa " engleskom kremom " kojoj si dodala nešto arraka. charlotten, ne zaboravi, kreme sa biskvitima. ide ti i za klince u školi. sve reklame i normative printaš u foto papiru, posebno dizajnirano, sa specijalnim fontom, da im bude lijepo. eto tak. puse. cure, krasne ste.

Ako ga samo naslonim licem u jastuk?

Zapalim cigaretu, naslonim bradu u ruku i buljim u prazno.

Naslonim glavu na krilo samoći I slušam zvižduk vlakova u noći. O, gdje si sada, gdje si, Bezimena?

Uglavnom vidim ja zvijezde, ali i vozim auto, vidim ne može to dvoje zajedno, stanem ja lijepo sa strane, ugasim svjetla (čak i svjetla od auta jako smanjuju doživljaj) naslonim se na auto i promatram tu nebesku divotu.

Ponekad pričam sa zvijezdama Ispod ulične lampe Poput pijane skitnice naslonim se samo Započnem priču bez početka i kraja Bez zareza, točke, bez praznina Toliko bola u tome ima I osmijeha skrivenih u bori koja titra iznad gornje usne I pustim da me vode zvjezdane ruke I prašina sitna da mi osvijetli lice Možda i zaplačem Možda se stisnem Ponekad vrisnem Zagrlim sjenu koja čuči pored mene I govorim joj riječi nikad prije izrečene Zvijezde me tako nebeskim svodom u šetnju vode Ne govoreći ništa Znajući da nema smisla U tišini sjaje satkane od priča Zvijezde su tu korak od besmisla.