Sve je to nastalo tijekom stoljeca podosta nakon inicijalne faze sirenja krscanstva nakon Golgote. medjutim, i prije Golgote i poslije Golgote moze se pratiti izvjesna ' nit ', kontinuitet onoga sto se moze oznaciti ' krscanstvom '. npr. filmovi poput Zeitgeista eksploatiraju tu cinjenicu, pa mogu zbuniti one koji misle da je krscanstvo nastalo nesto kao novi i originalni izum Crkve. ustvari, oficijelne Crkve samo su nastvak ili ostatak onih struja koje su bile dovoljno jake da potisnu sve druge struje i oblike vjere, ali i opcenito religijskog zivota koji je prethodio sirenju Crkve. valja imati na umu da je u prvim stoljecima, u doba Konstantina, provodjeno sistematsko zatiranje svim ' nepocudnih ' oblika religije na sirokim podrucjima danasnje Europe (sto je podrazumjevalo unistavanje brojnih hramova tj. ogromnih kulturnih blaga kao i ljudi), a kasnije se to nastavilo i zatiranjem svih neprihvatljivih oblika vjere i u samoj Crkvi. tako su npr. nastradali Katari, Manihejci, Templari itd. postavlja se opravdano pitanje: da li se kroz ovaj oblik dominatne religije koju nazivamo Crkva prenijela bit krscanstva ili je ona mozda zatrta po putu, odnosno tijekom ' destiliranja ' svih onih drugih? dublja analiza moze pokazati da je Crkva, izmedju ostalog, postigla to da se ona dozivljava kao ' ovlasteni nositelj ' ili nasljednik Kristovog puta, dok su svi drugi na stranputici, a poglavito se to odnosi na sve oblike ' poganstva '. tako su se recimo, citava nasljedja tzv. ezoterijskih tradicja nasla na listi nepocudnih te ih se nastoji prikazati kao nuspojave ili zastranjenja od ispravnog oblika duhovnog zivota kakvog nudi jedino Crkva. medjutim, upravo suprotno je istina.