U svojemu milosrđu izlijevam na vas svoje milosti, tako da vas NATJERAM da shvatite tko je Bog koji donosi slobodu

Boze kolko nas imaa:), procitao sam vecinu postova i mogu vam reci da sam se pronsao u nekim stvarima, meni je inace najveci problem da se tresem u ovakim situacijama i sav treperim od nekog uzbudzenja, ja bih volio da mi neko napise kako da natjeram um da razmisljam o pozitivnim stvarima u tom trenutko... pozz

S prijateljima s kojima se dugo nisam vidjela, jedva se natjeram da se barem čujemo, čak mi se više ni na kave ne da ići...

Ali sam imao samopouzdanja i drskosti da pokazem da mi najljepsa nije interesantna te da ju natjeram da ona pocne da se interesuje za mene.

Energična sam i glasna, polaznike potičem i ne dam im da odustanu, već ih natjeram da polako pomiču svoje granice izdržljivosti.

- Nije to bilo lijepo ćuti, no ja sam izbornik i na meni je da ih natjeram dobrim igrama reprezentacije da počnu navijati - rekao je Goluža.

Taktiku prije borbe ima vecina boraca, a tako i ja, a to je da u borbu udem smireno i natjeram protivnika da se prilagodi meni.

Ukoliko već imate zaposlenike ili ste u potrazi za novima ili niste zadovoljni sa ovima koji trenutno rade i najčešće si postavljate pitanje: Kako da natjeram svoje cure da rade ono što želim? Odgovor glasi: Nikako

Uzeo sam si taj mob samo iz razloga da se natjeram nauciti vise o linuxu.

Router: Canyon CN-WF514 PCI wireless kartica: CN-WF511 bez enkripcije, connect on demand. spojim se ja s kompjuterom na router, ali ne znam kako da natjeram njega da mi se spoji na net:)

Čašu ako uzme sa stola odnese je da pere auta, tako da to nije uspješno: D Učenje svega novog, osim pravljenja novih problema mu je šok tako da trenutno samo pokušavam da ga natjeram da priča.

Nikako da se natjeram da nesto na brzinu smrmosim o toj temi.

Iako studiram na fakultetu gdje je samo seminarska nastava obvezna, stanujem u Splitu tijekom akademske godine i svako jutro, ako legnem uvečer kasno, probudim se s pitanjem: Ustat il odustat? Ipak, natjeram se jer, kvragu, ne plaćam zaludu stanovanje ovdje i jer idem na fakultet naučiti nešto.

podsjetilo me sve to skupa na moju skoro pa opsesivnu potrebu da zapisujem stvari koje se dogadjaju i koje su mi bitne - jer ne vjerujem toliko u sebe da bih vjerovala uspomenama u glavi i da se nesto dogodilo tako kao sto je zapamceno i ako sam jako lose mogu se cak uvjeriti da sam ja krivo shvatila ili osjetila ili zapamtila.. ili bilo sto.. ali ako je zapisano, bez obzira na to sto ne postoji dobar nacin za rijecima opisati dosta toga (papir, post ili hrpa skoro pa besmislenih recenica bez glave i repa u nekom formatu - i mobitel zna sasvim dobro posluziti), stvari su drugacije. rekla bih stvarnije makar je to krivo i vjerojatno nefer prema drugima, jer, pa naravno da su stvarne, mislim, sto bi drugo bile ako su se dogodile.. ali tako _ostaju_ stvarne za mene i teze je onom negativnom dijelu u meni ubaciti sumnju o tome sto je bilo i da sam zapravo krivo shvatila stvari i prilagodila ih onome sto zelim da jesu.. i znam se prisiliti, onda kad postane lose, da ponavljam recenice i rekonstruiram stvari u glavi i natjeram se sjetiti svega - mjesta, vremena, dodira, boje, okusa, mirisa, osjecaja, svjetla, misli, pjesme koja je svirala.. ne znam zasto je potrebno rijeci, misli, dogadjaje pretvoriti u nesto kao sto je linija na papiru ili ekranu, nesto sto mogu vidjeti, potvrdu da je stvarno bilo, da se dogodilo - ali je potrebno. ocajnicki. koliko god besmisleno u tom formatu izgledalo. ili smijesno. ili glupo. i uvijek nedovoljno dobro, jer nisam toliko dobra s rijecima. mozda cak nitko nije. ali mi treba da su tu, kakve god bile. crno na bijelom (ili ovisno o settingu) da je _nekako_, kao suprotnost tome kako sam navikla da stvari idu, onda sve bilo (ne) stvarno stvarno

Od rodjenja je jako tvrdoglava sto se dojenje tice i doji samo kad ona hoce, nema teorije da je natjeram.

I na žalost, ne postoji način da se natjeram navijati na njih (njih, a ne nas).

2 kore od banane, " kantica " od chokoladnog puddinga iz menze i kutija od slanih shtapicha bacih, a ono shto su kore i kutije sadrzavale bila je moja cijelokupna danashnja prehrana. dobro da mi doma ne znaju za blog... al, stvarno, zadnja 3 dana UOPCHE nisam gladna. ono, nit se ne sjetim jesti, tj. nemam niti potebu. ono, sad mi je palo na pamet da sam danas stvarno jela samo ta sranja, al, evo, 8 navecher, i nisam gladna. jel ima neki doktor tamo u ovom web space-u? ono, stvarno me to brine. ali, opet se natjeram i nashopam se jednim toplim obrokom dnevno... sad cu si nabacit pashtu s tunom neku, jucher - pilechi file u pingvinu... bljaaaa... 3 trule breskve koje sam zaboravila u bespuchima nashe dvokvadratne kuhinje: (ono, kupim to voche i onda ga pustim u vrechici i zaboravim i 2 dana poslije breskve se pretvore u malo dlakavo chudovishte. al najgroznije shto sam ikad vidjela od tih _uplijeshnjenih_ je bila jedna malancana na jednom daaavnom kampiranju. izgledala je k ' o gremlin really, ono, kad smo nabasali na nju u mraku, u malom shatoru kao u nekom horroru smo se osjechali:) signaturice iz NSBa koje sam morala ponijeti doma jer su bile inkriminirajuchi dokazi. ja nisam chlan NSBa nego mi je frendica posudila iskaznicu shto je multipliciralo moje strahove od knjizica tj. ljudi koji rade u njima. ono, ja stvarno ne kuzim taj sistem. ipak USPJELA SAM POSUDITI KNJIGU:) uglavnom, morala sam prvo ispunit ono ime, prezime, adresa, telefon, potpis... i uvijek zaboravim da ja vishe nisam ja nego moja frendica, tako da sam PRVI put napisala odmah krivo svoje ime, drugi put sam bila pazljivija pa sam fulala tek kod potpisa. a telefon sam po skrivechki prepisivala iz mobitela jerbo ga ne znam napamet (nije mi toliko dobra frendicaa:). ne znam dal su se pravili da nish ne kuze ili ipak nisu toliko strogi kao shto ih glas bije (dal se to tako kaze?) kutija od fax helizima koja je prazna stajala nam kod mashine pa jedno par tjedana i evo, danas ju bacih. da vam pravo kazem, i ne bi ju bila bacila vjerojatno da nema ovog bloga, al ovako, poshto nemam shta pisat onda trazim po kuchi takve stvari koje su davno trebale zavrshit u smechu. i onda je i cimerica sretna i stan izgleda vechi:) uglavnom, ta mashina nam ne radi. tj. radi al samo bijelo pere, ostalo bash i ne. a NE ZNAMO U CEMU JE PROBLEM. opet jedan apel u web space - jel ima koji chiko shta popravlja mashine out there? u proshlom stanu su nam isto 2 puta popravljali mashinu, a trechi put nam je bilo bad pitat gazde, al, kao, mislili smo - mashina je kriva. al ovo je too much, di god dodjemo mashina rikne.aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa o, i da, zlobnicima - vesh sad perem kod brata: P bdw. ego (aka kostur aka pola blog.hra) pink za par dana vas informiram o mojem tochnom studentskom statusu. za sad sam samo na drugoj godini ekonomije s danim uvjetom za trechu (a moram se pohvalit:) al ovih dana se nadam postat dupli student. so, stay tuned:)

.. Više mi je bio cilj da jednostavnim tekstom natjeram ljude da malo počnu proučavati mogućnosti svojih uređaja - backup i pažljivo čitanje foruma jedino šta može spriječiti neželjene posljedice prčkanja po softveru:). Članak je na početku pisan polako i sve pojednostavljeno a na kraju već pomalo ubrzan i pun linkova xD.. ali odličan u svakom slučaju, za početnike pravi orijentir.

Dok sam s druge strane poprilično lijena, npr. u zadnje se vrijeme teško natjeram učiti, a kad i uspijem sjesti za knjigu onda zaspim.

Natjeram ih da udu proderavsi se " ma udite, unutra toce besplatni alkohol, sta ne bi mogli i vi piti? ".

I taj Jankov odgovor, kao i mnogi drugi, opet te vrate na konja, znaš gdje si zeznuo i kako to popraviti i zato imaš individualni trening (koji ja isto obožavam jer nekim svojim psihološkim trikovima se natjeram da otrčim i više nego što bih trebala) da se skockaš do slijedeće kontrole na zajedničkom treningu.

sva sreca muz je spretniji od mene inace bi se nacekali da ja zgotovim zid LOL, ja obicno zapocnem i tak natjeram muza da zavrsi inace bi se nacekala da on nekaj napravi doma jednom je popizdil kad je mene u 23 h navecer uhvatilo da idem farbati jedan zid dnevnog boravka u bordo LOL...

drugo što je bilo očajno jest činjenica da zna kako moj mali slabo jede kašice (uglavnom je na sisi, ali ima već godinu dana i red bi bio da malo više jede normalnu hranu)... i tako mu ja napravim meso i povrće i jedva ga natjeram da pojede par žlica... a ona uporno za njim i gura mu pizzu u usta. ja joj velim: " pa dajte nemojte mu sad to davati mora pojest ovo. " ona se pravi blentava ko da me ne čuje i dalje po svom.: confused: i ja pokupila malog i zdjelicu i pobjegla s njim u drugu sobu da ga nahranim u miru.

Jedino što želim napraviti to je da se natjeram prisjetiti koje su mi stvari u životu bitne.

Hm tražim termin kojim bih formulirao prvi, koji mi je i najvažniji s coworkingom se natjeram da izađem iz stana lansiranje, to je dobra riječ

game of throne sam pogledala 1 sezonu i pocela drugu ali nikako da se natjeram gledati dalje isto tako i sa true blood. za dextera sam cula od vise ljudi pa bi valjda i njega trebala stavit na listu za gledanje

Čak se natjeram i na vježbanje, no sav učinak poništim prejedanjem.

U tom filmu on kaže: " Svakog dana sjednem i natjeram se na pisanje. " On je genije, ali ja to ne mogu, ja moram prvo čuti zvuk pjesme u svojoj glavi.

Što vi mislite o tome? kako da ju natjeram da shvati da je naporna s tim i da prestane, a da joj nemoram reč drito u facu kaj mislim o njoj?

Ono što molim je bilo kakav savjet kako da se natjeram maknuti se od njega, kako da ga zaboravim, kako da prestanem misliti na njega stalno...?