Već 28. II.1991. iz ZIN-a je dostavljeno Trezoru NBJ završeno idejno rješenje novčanice, kojim je definiran format novčanice 167 x 80 mm te paleta zelenih boja kao temeljnog kolorita koji će taj, do tada najveći apoen, izdvojiti tj. razlikovati od ostalih do tada izrađenih novčanica iste serije.

Direkcija trezora NBJ obavijestila je 8. III.1991. ZIN kako je Uprava NBJ prihvatila prijedlog idejnog rješenja, uz napomenu da će se definitivni tonovi boja utvrditi naknadno, kada bude izrađen probni otisak.

Problemom deviznih sredstava NBJ bivše SFRJ deponiranih kod mješovitih banaka bio je i glavni razlog, kaže nam Rogić, zbog kojeg Republika Hrvatska sve do ožujka 2004. godine nije ratificirala Ugovor o pitanjima sukcesije, ali je HDZ na kraju popustio i dopustio ratifikaciju.

Na prvom neformalnom sastanku Odbora održanom 25. i 26. rujna 2001. u Beogradu primljeno je izvješće o stvarnom iznosu deviznih sredstava NBJ bivše SFRJ kod mješovitih banaka.

Na svim tim sastancima izaslanstvo Srbije uporno je odbijalo prijedlog izaslanstava ostalih država sljednica bivše SFRJ da se osnuje radna skupina kojoj bi se pružio uvid u relevantnu dokumentaciju vezanu uz knjiženja na računima NBJ bivše SFRJ kod mješovitih banaka - kaže nam Rogić, inače jedan od najuglednijih hrvatskih financijskih i ekonomskih stručnjaka s dugogodišnjim stažem u HNB-u.

U svjetlu spomenutih okolnosti, tadašnja Direkcija za poslove trezora NBJ, u čijoj su nadležnosti bili poslovi u svezi s izdavanjem novca, uputila je 26. XII.1990. godine nalog Zavodu za izradu novčanica i kovanog novca Topčider, nalog da pripremi idejno rješenje za novčanicu od 5000 dinara. (4) U nalogu je predloženo da na licu novčanice bude portret književnika i nobelovca Iva Andrića, a na naličju motiv Višegrada i čuvenog mosta na Drini.

Da je NBJ i seriju novčanica kojima je zamijenila spomenike smatrala samo prelaznim rješenjem potvrđuje i konkurs za likovno grafičko oblikovanje nove, nikada realizirane, serije od sedam novčanica koji je NBJ objavila 4.8.1990, a trebao je da traje do 1 5. 1991, dakle u periodu kada je navodno izdata novcanica P101A, kao i 106 A, 107 A i 107 B.

Očito je da kontributor Pickovom katalogu ove podatke nije znao, kao što ni autori i proizvođaci ove novčanice nisu znali da je Ksente Bogoev, čiji su potpis stavili na ovu novčanicu napustio guvernersko mjesto u NBJ desetak godina ranije, ili su možda svi to znali ali je dobro došlo da se pribavi kataloška potvrda za prevaru vrijednu 1250 američkih dolara.

Da kontributor ovome katalogu pokazuje kontinuirano nepoznavanje problematike najbolje pokazuje da je on još u izdanju kataloga od 1990. godine najavio da očekuje nova izdanja expected new issue u seriji spomenici od 1.1.1990. godine i to: 2, 5, 10, 100, 500 i 1000 dinara, da je čitao konkurse NBJ sigurno bi očekivao nešto drugo.

Zašto tada nije očekivao novčanicu od 1 dinara umjesto one od 2. Naravno, kako sada vidimo, njegova očekivanja su se i ispunila, ali ne 1990. nego desetak godina kasnije i to sa novčanicama koje je potpisao guverner kojeg već od 25.12.1981. niste mogli naći u uredu guvernera u zgradi NBJ, jer je već slijedećeg dana Radovan Makić preuzeo tu dužnost.

U dostupnoj dokumentaciji NBJ stoji napomena su se u tom vremenu, uslijed dinamike novonastalih okolnosti, nalozi između NBJ i ZIN-a izdavali usmenim putem te o njima ne postoji pisani trag.

Inače je RH nakon uvođenja HD trebala sve dinare vratiti NBJ.

Samo to je plaćeno time što je RH u sukcesijskoj masi izgubila 3 % prava, jer je imala pravo na 27 %, a radi toga što nije vratila dinare NBJ, pravo joj je smanjeno na 24 %.

Tako se iz dokumenata vidi da je postojala stalna komunikacija između AY Bank Limited i NBJ u Beogradu, da su depoziti bili korišteni za otpis kredita jugoslavenskim, tj. srpskim bankama i poduzećima, i to po nalogu NBJ.

Treće, zanimljivo je da je sve kod vas formalno od " trojki ", svojevrsnih prijekih sudova, koje su vršljale i ubijale pretežno Srbe, ali i nepočudne Hrvate i druge, preko paravojnih formacija (posebno HOS, ali i ZNG) koje su napadale jedinu legalnu oružanu silu u zemlji, pa do toga da Hrvatska posluje sa svijetom preko NBJ do 31. 12. 1991. ili da do istog roka isplaćuje plaću i Mili Martiću.

Ugovorom o sukcesiji, odnosno njegovim Aneksom C, države sljednice bivše Jugoslavije obvezale su se da će bez odgode ispregovarati pitanje devizne štednje u poslovnim bankama za koju je jamčila SFRJ ili NBJ te da će pritom u obzir uzeti " potrebu zaštite devizne štednje pojedinaca ".

Koristeći sve moguće metode istraživanja, glede istine o sudbini depozita NBJ u mješovitim bankama, ipak se došlo do nekih parcijalnih spoznaja pomoću kojih smo složili suvislu hipotezu i sad ju pokušavamo dokazati.

Hoće li biti još tužbi protiv nekih institucija? Kako je LHB banka Zajedničkom odboru za financije poput gotovo svih ostalih mješovitih banaka odbila podnijeti uredan izvještaj o promjenama u određenom razdoblju na računu NBJ s odgovarajućom dokumentacijom, što ocjenjujemo grubom povredom prava nasljednika na uvid u stanje imovine bivše države, to pravo nastojat ćemo ostvariti tužbom preko suda.

Između ostaloga NBJ predano je zlato u polugama i prahu, različiti zlatnici, predmeti od zlata, brilijanata i dijamanata, odlikovanja, numizmatički novac, devize

- Likvidatori AY Bank Limited potvrdili su da se na računu NBJ bivše SFRJ nalazi tri milijuna USD, dok je na pregovorima u Beču prilikom potpisivanja Ugovora o pitanjima sukcesije, prezentiran iznos od 35 milijuna USD

Do kraja 1991. RH posluje sa svijetom putem NBJ.

Iznad državnog grba SFRJ naziv NBJ ispisan je ovim redom, odozgo prema dole: " NARODNA BANKA JUGOSLAVIJE ", srpski (ćirilicom), ispod njega " NARODNA BANKA JUGOSLAVIJE na hrvatskom i slovenskom (latinicom), i NARODNA BANKA NA JUGOSLAVIJA ", na makedonskom (ćirilicom).

U Arhivu Jugoslavije u Beogradu postoji oko pet kilometara dokumenata koje su vlasti u Srbiji, nakon što je NBJ prestala postojati, a naslijedila ju je Narodna banka Srbije, pohranili u golemim arhivima.

Monetarno osamostaljivanje Hrvatske počelo je već u srpnju 1991. odlukama Vlade Republike Hrvatske kojima se Hrvatska pokušala zaštititi od negativnih posljedica koje su proizlazile iz odluke Savjeta guvernera Narodna banke Jugoslavije od 27. lipnja 1991. godine tom su odlukom banke iz Republike Hrvatske i Slovenije i njihove narodne banke bile isključene iz primarne emisije NBJ.

Međutim, nekoliko mjeseci nakon potpisivanja sporazuma, Zajednički odbor za financijsku aktivu i pasivu, koji je utemeljen sporazumom kao zajedničko tijelo svih država sljednica za provedbu financijskog dijela sporazuma, ustvrdio je nakon izvještavanja svih mješovitih banaka da se na njihovim računima NBJ nalazi samo oko 50 milijuna dolara, dakle gotovo 600 milijuna manje nego što je upisano u potpisani sporazum.

Kako je hrvatska Vlada reagirala na tu spoznaju? Vlada Republike Hrvatske, nakon što je upoznata sa stvarnim stanjem računa NBJ u mješovitim bankama, obustavila je proces ratifikacije sporazuma koji je započet odmah nakon potpisivanja i naredila svojoj delegaciji da se ispitaju sve relevantne okolnosti kako je došlo do toga da se izvješće koje je ušlo u sporazum tako razlikuje od stvarnog stanja i da se daju odgovori na pitanja tko je odgovoran za trošenje zajedničkoga novca koji je po rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a morao biti zamrznut dok sporazum ne stupi na snagu, na koji način su izvedene novčane transakcije te u čiju korist.

Hitno se ukazala potreba za višim apoenima pa su na brzinu štampane tehnikom litografije i izdate novčanice od 500.000 i 2.000.000 dinara sa potpisima Mitje Gasparija i Dušana Vlatkovića (P98 i 100), tako da je podkraj turističke sezone Jugoslavija dobila novčanice koje su vrijedile oko 33 odnosno 130 DM, pa strani turisti više nisu morali nositi vreće pune novca po izlasku iz mjenjačnica, odnosno primati nekakve čekove u izdanju NBJ.

Što se tiče količine novčanica ove serije koje su preživjele uništavanje, možemo je rekostruirati na osnovu slijedećih podataka: 1000 uzoraka specimena svakog apoena je bilo upućeno 7.11.1944. godine delegatu Kraljevskog jugoslavenskog ministarstva financija, 6 kompleta specimena je došlo do trezora NBJ, a ne više od 20 kompleta novčanica sa redovnim serijskim brojem su sebi uzeli članovi komisije za uništenje.

Predpostavljam da je tada, poslije Titove smrti, došlo do izvjesnog, tajnog olakšavanja trezora NBJ i ZIN, tih godina su se IB novčanice pojavile također kod jednog, sada već pokojnog, sarajevskog numizmatičara.

Da se tiskanju tih novčanica zapravo pristupilo odmah nakon 25. VI.1991. tj. hitne modifikacije tiskarskih matrica, govori podatak kako je početak isporuke novčanica za izvanredne potrebe zemlje prema trezoru NBJ započeo 1. VIII.1991. novčanicom od 500 dinara 1991. (prva naklada), nastavljen več 13. IX.1991. novčanicom od 5000 dinara 1991., zatim 24. IX.1991. novčanicom od 100 dinara 1991., nadalje 26. IX.1991. novčanicom 1000 dinara 1991., te konačno 14. X. 1991. novčanicom 500 dinara 1991. (druga naklada). (8)