Eto ljudi.... nisam znao dali cu ovo ikad dozivjet ali ostavila me.... nemogu vjerovat... tolike lazi... govorila mi je u oci da me voli... da joj nedostajem... da ce se vjencat samnom... da zeli imat djeci... to me je jako cudilo... neznam kako to nisam mogao prije skuzit... umirem od tuge i ocaja... tresem se od zivaca i jedva pisem... samo zelim sa nekime podijelit svoju tugu... zelim da netko bude uz mene... ne kuzim... zasto su cure takve prema meni.. ja sam joj sve pruzio... sto god je htjela dobila je od mene da bi ona na kraju rekla da oprostim ali da je jucer skuzila da joj fali sloboda.... ovo me zbilja izbacilo iz takta... Boze zasto mi to radis??? zasto me mucis??? Ti si zivot dao zasto mi ga ne i uzmes??? zasto si me uopce i stvorio??? jel imam neki poseban razlog da zivim??? jel imas neki plan za mene??? mrznja me preuzela cijelog... ne znam kako netko moze biti tako okrutan.... nekako me privlaci ovaj noz koji sam kupio prije 3 mjeseca... stavio sam ga pokraj monitora i jako me privlaci... nekoc sam se rezao da bih zaboravio curu ali sad nije ni to dovoljno... nitko me nemoze niti hoce razumjeti.... ja sam kao ptica Phoenix... sada sam ziv i sretno letim i cim prode malo vremena ja sam mrtav... neznam dali je to meni tako sudeno ili ja nemam ocito srece...

- Nemoj mi reći - rekao sam odmah - kako ti nedostajem.

Ima jedan tip koji mi se stalno javlja, blebne koju o našoj zajedničkoj prošlosti (isto 3 mjeseca) i budućnosti, jako mu nedostajem, nitko kao ja, bla bla, potom nestane na par mjeseci... i tako već pet godina

jasno je meni sve to... i znam sad sve tako dobro.. smirila sam se dovoljno.. on meni i sad se javlja ne znam kolko je to dobro.. ali mi je rekao da su mu njegovi zabranili da bude sa mnom i tek sinoc mi je to reko, kao nije mogo ranije, i da mu je sad pretesko jer mu previse nedostajem a ona ne moze da me zamjeni nikako, a njemu su njegovi rekli kad smo se posvadjali idi iz kuce ako se pomiris s njom.. ja ne znam koliko tu ima istine.. al par dana prije nego smo raskinuli isla sam na kafu s njegovom mamom koja mi je rekla da razmislim o toj nasoj vezi...

Vidim da vam nedostajem, a možda su neki i ljubomorni kaj sam još u Umagu, pak bi me na silu šteli stirati doma

efo efo javljam se vidim zaboravili ste me niko ne dolazi priznam sama sam si kriva šta nisam prije u internet caffe otišla eto sunčam se (neuspješno) kupam se (uspješno) i uživam uskoro ću kući vrijeme mi je polako već su me i dečki s posla počeli zvati nedostajem im nemaju kog zajebavat a falim im i da ih ja zajebavam u subotu ću natrag jer ipak njegovi dolaze sutra a ne ostaje mi se sa svekrvom i svekrom nije da su oni grozni ali ipak...... nego da tu je sunčano malo pre sunčano nekako nisam izgorila ove godine hah znaći 1:0 za mene hihi več je i vrijeme bilo da ne izgorim jednu godinu ali nisam ni pocrnila to mi nikako neide onak nimalo se nebrinem za višak mase na mom tijelu jer kad se skinem u badić odbljesak sa mog bijelog tena zaslijepi sve oko mene pa se bezbrižno kupam hihi nemogu se sjetit lozinke za photobucket tako da će sa_mar kasnije stavit sličicu kave heh a odoh vas ja čitat jer mi vrijeme istjeće još 15 minuta kissssaaaa

Znam koliko ti nedostajem, i kako me zamišljaš sretnu, dok plešem u sutonu sa strijelama na leđima, po ona dva tri uboda žudnje u rebra, koja me još bole tamo gdje bio si slab, gdje se nisi znao boriti i ne dozvoliti mi uzmicanje.

Reci kako ti nedostajem, pričaj kako su ti sati dugi bez mene, a dani ko godina.

Ali ja nikome ne nedostajem, rekla sam sama sebi.

Zato sineneretve nema na portalu... vjerovatno nikome niti ne nedostajem... ali... naprosto ima puno bitnijih i ljepših stvari u životu od sidenja isprid ekrana i čitanja piz darija koje pojedinci tako zdušno prosipaju ovdje...

Očigledno je da nedostajem Našicama i ako se uskoro ne vratim, umjesto hrvatskog jezika, zateći ću haiku poeziju.

Ali ne znam, ništa ne znam, kao obično, i poći ću leći sam, komponirajući neku novu molitvu za tebe; nedostajem li ti bar nekad, kad se zrak zgusne, a misli rasplinu poput krhotina sna; zaplačeš li ili se nasmiješ kad čuješ moje ime;

Vidim kako me niste učinili najpoznatijim blogerom svijeta a vaše srcedrapajuće komentare kako vam nedostajem nigdje nisam pronašao.

Hvala na brizi, svima kojima nedostajem, samo da javim da sam ne samo živ već i živahan.

Kako nedostajem ja njima, tako i meni nedostaje aktivno čitanje meni omiljenog dnevnog lista koji ima 24 strane tj. 12 listova (samo?).

Znam da ti nedostajem, ali ja nisam ona stara.

Mene moj bivši zove i govori mi da me voli i da mu nedostajem.

Nedostajem i sebi od kad smo sazvežđe podelili pa svako gospodari svojom samoćom...

Ali upravo mi je poslao poruku da mu nedostajem. " Rekla sam.

Na spomenutoj fotografiji ja sigurno ne nedostajem, niti bi to i objektivno bilo moguće.

Drago mi je vidit da nekom nedostajem:))) Nije me bilo neko vrijeme, Magi, ne, nisam bila na moru, ali posložile su se neke stvari, a blogam na poslu (ups, nemojte nikom kas ti), i tako.

viđam se s jednim dečkom par mjeseci, ja sam zaljubljena u njega, on u mene čini mi se manje.čudan je.ne javlja se po tjedan dana pa se onda ni ja ne javim da ne ispadam luzer a onda se on javi kak mu nedostajem što mi nije jasno jer smo se mogli vidjeti da je htio. s jedne strane mi se čini hladan i nezainteresiran a onda napravi nešt ko da je ludo zaljubljen. pokušavam ne pizdit oko nejavljanja i bit kul ali sam nesigurna, jel moguće da mu se sviđam ali je jednostavno takav da se ne javlja po tjedan dana???? da i kad se nalazimo uvijek kasni i tipka po mobitelu cijelu vecer - sve mi govori da me zavlači a opet ne želim ujebat nešt dobro zbog nesigurnosti

Mislim da to što mu nedostajem može u njemu stvoriti neki nemir, čežnju, neravnotežu, a ta neravnoteža će ga spasiti briljantnosti.

cesto ne mogu nekad ne zelim gotovo uvijek odustanem od toga jer lakse je lakse pustiti se da voda nosi sve i samo gledati kako dani prolaze nego zbilja poduzeti nesto ustati i reci dosta je pitam se kud bas ja cemu sad i onda osmijeh cujem opet iznova sve ono sto ponovio si milijun puta zasto zasto zaboravim zasto nije to uvijek tu da me podsjeca toliko zelim slusati taj glas u sebi taj dio koji me uvijek podsjeca da mogu taj glas koji mi govori koliko me zelis uz sebe koliko to nedostajem koliko me volis i zasto pitam se zasto ga utisam zasto mu dozvolim da prestane smeta me smeta to sto izgubljena u svemu dozvoljavam samoj sebi da zaboravim da smetnem sve sastrane i analiziram umjesto da uzivam u pjesmi koju slusam svaki put kad mi pricas i onda skuzim da je u meni nemir i da se borim sama sa sobom i svime oko sebe jer kao da sam u klopci i zelim izaci i trgam se borim a, nista ne pomaze kao da sam u kavezu i sto vise zelim van to sam u sve tjesnjoj sobi i gusim se jer ja se borim s tim sto mi nedostajes umjesto da sretna sam sto taj osjecaj postoji umjesto da uzivam u svako trenutku koji bih zeljela podijeliti s tobom ja samo zalim i mrzim vrijeme i prostor sto nisi tu umjesto da volim ja ljuta sam i bijesna umjesto sretna sto bez obzira na kilometre imam te pored sebe tratim energiju na sasvim krive stvari jer jedan dio mene sve zna i zeli biti sretan i radostan za svaki sat svaki dan svako jutro i svaku noc sto imam te a, drugi dio je ljut tuzan i bolesno zivcan jer te nema bas sad tu da gledam te kako budis se pored mene da gledam kako smijes se a, znam ti osmijeh znam tvoje budenje no, nije dovoljno znas i sam da uvijek trazim vise znas i sam da sam neutaziva i to ti je slatko no, oboje znamo da je naporno zelim samo reci nadahnjujes me motiviras i da te nema bilo bi puno teze nositi se sa svime s daljinom i svim ostalim sitnicama koje more moju glavu zelim ti reci hvala hvala na podrsci na ljubavi i svakoj toploj rijeci svim pjesmicama saputanjima hvala ti sto koracas uz mene svaki dan dan

Taj nedostajući Fragment Života moga To Veliko Slovo naše Sreće Je " ono " što me motivira, " ono " što me pokreće I tek sa tim Fragmentom ćemo uspjeti biti Jedno A naša Ljubav, nešto neprocjenjivo Vrijedno I nek zna da nije mi svejedno Kad ustvrdi da joj nedostajem Jer iskreno želim, u cijelosti da joj se podajem Ali, Ona to već zna, Ona je ta, što me stalno regenerira Jutrom mi Sunčanim Zracima Poljupce servira

Pored toga, iskreno mislim da je puno lakše odgajati više djece nego jedno, zato što djeca uče jedno od drugoga, nikad nisu sama pa im tako i ja manje nedostajem.

Moj muž se probudio. Je li ti dobro? upitao me. Nedostajem Bogu, rekla sam. Sve ove subote koje sam izostala, Bog me je subotom tražio u svojoj crkvi.

Ali, u kojem svi znaju moje ime i nikom ne nedostajem.

.. mrak... tisina me okruzuje... ja u tisini svoje sobe... osluskujem kapi kise koje padaju na moje prozore... ostavljaju za sobom trag.. pozelim da sam vani... da padaju na mene.. da ne budem sama.. neznam ni sama koliko sam vremena provela razmisljajuci o tome kako je zivot nekada tezak, a ljubav bolna... kako i same uspomne bole.. ono sto cuvas duboko u sebi, skriveno u dubini duse, u najskrivenijem kutku srca.. zasticeno.. ono sto te uveseljavalo, sto te cinilo sretnom.. sada je dio proslosti, razlog tuge.. razmisljam... o tvojim rijecima.. dal da vjerujem?? bojim se pitanja, bojim se odgovora.. bojim se boli.. pitam se gdje si mi, s kim si.. znam da si s njom.. nema veze.. pitam se nedostajem li ti, mislis li na mene.. na nas.. na one noci koje smo proveli skupa.. sate.. dane.. mislis li na mene, na moje gluposti, moja smijanja?? pamtim tvoje rijeci.. ono sto si mi rekao.. zelim vjerovati u to.. strah me.. najteze je sto moram sutjeti... bilo je.. ostalo je zakljucano na mjestu gdje smo postojali.. gdje sam te imala.. i gdje si ti imao mene.. najteze je sto nesmijem spominjati.. radi sebe.. sto neznaju meni bitniji ljudi.. tesko je skupiti dovoljno snage i sama prijeci preko necega sto titra u nama samima.. tesko je smijati se, a biti tuzan.. koliko je zapravo jak covjek da bi se smijao i dok mu je najteze?? znam to.. zelim izaci van.. na kisu... dok nebo place da placem i ja... ali ostajem u tisini svoje sobe.. sama.. mraku... i dok kapi kise klize nis staklo, dok nebo dijeli svoju tugu, placem i ja.. suze klize nis dubinu moje duse, kraj moga srca, zaboravljenoga.. za njih idu vjetrovi srece toliko lazni, a opet uvjerljivi... zatomljujem tugu, cuvam uspomenu, dizem glavu... i smijem se...

Što kažeš da ti nedostajem, A ja ni otišao nisam.