Ali mu je prije svega stalo da ge neki uspaljeni tip s obiljem nehrvatske krvi, a sve glumeći arijevca, ne proziva, vrijeđa, omalovažava samo zato što je Srbin.

Protiv Ilićeva su se hrvatskog državljanstva na osobit način ujedinili ius sanguinis i ius soli: oba su mu roditelja nehrvatske etničnosti, a mjesto rođenja mu je izvan teritorija današnje Republike Hrvatske.

Busanje u junačka prsa hrvatska i pozivanje na hrvatstvo, te denunciranje jugonostalgičara, komunjara, srba, židova i sve ostale nehrvatske bagre služi jedno i isključivo neometanom punjenju vlastitih džepova.

Osim toga valja imati na umu činjenicu da nije malen broj osoba koje su rođene u braku pripadnika/pripadnice hrvatskog naroda s osobom nehrvatske narodnosti.

Odrasla osoba treba imati pravo odlučiti o pripadnosti hrvatskom narodu ili narodu roditelja nehrvatske etničke pripadnosti.

Ma nije moguće da su bili iste, naravno nehrvatske nacije.

Tvrdi kako je ta serbokroatistička protukultura imala i do danas ima među političarima, filolozima, književnicima, publicistima i drugim pojedincima u Hrvatskoj uz nehrvatske, posebice srpske pristaše, također odnarođene hrvatske privrženike čiji je određeni dio jezičnopolitičkih pogleda dosta utjecajan.

No sa dolaskom nehrvatske nenarodne jugosrpske vlade one vise nisu nevlladine nego su vladine partiske udruge.

Unatoč lijepim obećanjima danim EU, hrvatsko pravosuđe i Sanaderova Vlada i dalje vode diskriminirajuću politiku prema imovinskim i statusnim pravima građana nehrvatske nacionalnosti.

Većina Hrvatskih političara čine zlo iz ideoloških uvjerenja, interesa i to sasvim svjesno, problem je u tome, što su toliko ograničeni da ne vide, da netko drugi, koristi njihovu plitkoću i koristi ih za svoje interese, neHrvatske.

Iako u Prijedlogu Zakona Hrvatskih laburista prevladavaju pozitivne strane, kako napominje, taj prijedlog nepotrebno zadire u pitanje prevođenja kazališnih predstava i u postojeće, već službene nehrvatske nazive poduzeća i trgovina, a ujedno ništa ne kaže primjerice o statusu službenih imena hrvatskih naselja.

Ovo je samo dosoljavanje rane poniženin građanima grada heroja, koji svakodnevno doživljavaju pljuvanje, kako od abolirani i puštenih zločinaca po gradu, tako i od ove nehrvatske Vlade.

Drastični primjeri kršenja ljudskih prava predstavljali su otkazi (tada: rješenja o prestanku radnog odnosa) iz navodno gospodarskih razloga (tzv. tehnološki višak) koji su mahom donošeni u bankama, upravi, HPT-u u odnosu na radnike nehrvatske nacionalnosti.

Kao nehrvatske primjere " filma samoviktimizacije " navodite kosovsku " Anatemu " i bosanski " Go West ", potonji i uz ikonografski arsenal " filma samobalkanizacije ".

" Neće ovi koji sada sjede u Saboru mašinerijom svojih ruku moći izglasovati kojekakve neprirodne i nehrvatske zakone, počevši od neprirodnih brakova, koje sada spominju i neprirodnih oblika oplodnje gdje bi žena koja nije ni pokušala spavati s muškarcem mogla dobiti o državni trošak mogućnost da ima dijete, kazao je Kujundžić.

Tony - nisan ni ja neki starac ako te interesira, ali bi mora znat ili da ti neko pripovida ko zna, ti ipak ziviš u Hrvatskoj i nemaš ništa sa srpskin mentalitetom, bar mislim, i ti " narodnjaci " nemaju nikakve povezanosti s hrvatskim folklorom.Ti pisme su ubačene u Hrvatsku samo da naprave bevandu i da se mogu nadat još nekon zajedništvu.S tin pismama Srbi su upućivali tenkove u Hrvatsku, a možda je i ta Ceca stavljala garifule na tenkove za " dobar put ". Baš zato šta si mlad nemoj da te nehrvatske pisme vesele.Ma di ima lipšeg nego lipo slušat klape šta su svjetski brend, Ma ko može zaminit Cocu, Grdovića, Stipanićeva - " Paškin sin ". Ma sav je ježin kad san to sluša i niko me nemore uvirit ćak i da pomislin na komparaciju tih pisama sa onim Cecinim.Tony moj, malo razmisli, pročakulaj sa svojin, budi svoj i nedaj našu Dalmaciju da nam niko ne ubaciva ništa šta nije od ovog neba.Draži mi je ovi kamen, more, svaka sika, svaki škoj, moji su, naši su i ne želin ih s nikin dilit, a ako dođu u nekin " narodnjacima " to više nije ništa isto.Puno ih je tvojih godina otišlo za uvik jer su nas " narodnjaci " tukli.Pročitaj malo " Na omiškoj stini " i ona će ti sve reć.A sve ove šta si nabrojia, oni su uvik bili tu, dija Dalmacije, igrali briškulu i trešet, pili bevandu i normalno da ih prihvaćamo, a virujen da ni oni nisu " zagrijani " za Cecu.Adio moj Tony.

Nadam se jedino kako ce revizija Braniteljskog statusa biti prva u nizu revizija za kojima ova drzava vapi (revizija abolicija agresorima na RH 1991 - 1995, revizija privatizacije, revizija invalidskih mirovina iz rada, revizija komunisticke povijesti - lustracija, revizija davanja Katolickoj Crkvi i SVIM ostalim reigijskim zajednicama i SVIM nevladinim organizacijama, revizija zaposlenika u drzavnim sluzbama i sluzbamalokalne samouprave, revizija clanova nadzornih odbora radi stranacke pripadnosti a koji primaju naknadu, revizija obnovljenih stambenih jedinica stanovnicima RH nehrvatske nacionalnosti koji te stambene jedinice ne koriste nego su lazno, radi obnove vikendicu prijavili kao prebivaliste...).

Kolika je sličnost između objelodanjivanja popisa 800 ovdašnjih homoseksualaca, koji ovih dana kruži Internetom, i tiskanja liste " izdajica " - građana nehrvatske nacionalnosti - u ratnom ST-u Marinka Božića?

U ratnim vremenima za pojedine građane RH nehrvatske nacionalnosti biti na famoznoj listi moglo je značiti smrt, a tko zna koliko ih je i stradalo zbog takve novinarske " investigacije "?

Može li na tu hrvatsku riječ kralj odgovoriti kroz nehrvatske vitnike?

Hrvatska politika ubija prave nacionalne kulturne potencijale, a iskupljuje se krivom brigom ne za baštinjenu kulturu, nego za kulturnu baštinu, pod kojom se najčešće podrazumijevaju materijalni objekti koji su slabo ili nikako zaštićeni (dvorac Erdödy u Klanjcu), ostatci klasične nehrvatske kulture (arena u Puli) ili materijalni ostatci prijepovijesnih razdoblja (Vukovarska golubica), kad Hrvata kao naroda nije ni bilo.

S jedne strane prijedlog Zakona nepotrebno zadire u postojeće, već službene nehrvatske nazive poduzeća i trgovina, a ujedno ništa ne kaže npr. o statusu službenih imena naselja na hrvatskom jeziku.

Kako drukčije tumačiti vrlo raširenu pojavu o zamjeni značenja pojedinih riječi, kad se je u želji da se jezik što više kroatizira naprosto izbacilo neke riječi kao nehrvatske a umjesto njih se počelo upotrebljavati tobože hrvatske riječi koje to, doduše, jesu ali imaju sasvim drugo značenje...

Povodom usklađenosti održavanja stalnog pritiska na nositelje promjena u Hrvatskoj (Šeksa, Merčepa, Vekića,..), trenutne nehrvatske vlasti Hrvatske i srpskog pravosuđa...

Trenutak u kojem su prosvjednici došli pred stan u kojoj živi i vikali ' Deložacija ' riječ s kojom je HDZ izbacivao iz stanova ljude nehrvatske nacionalnosti, uključujući one koji su živjeli u ' premijerkinom stanu ' i ' Ukrala si stan, tjerajte je van ' bio je trenutak političke katarze s kojim se mediji, naravno, nisu pozabavili.

U jednom drugom životu povjerovali bismo Karamarku, danas, i u ovom životu, samo naivci mogu u njemu vidjeti nadu za hrvatsku Hrvatsku umjesto Pusićkine nehrvatske Hrvatske.

Televizija CBS prikazala je kartu Hrvatske koja obuhvaća i nehrvatske dijelove Jugoslavije odgovorio je Petković, prema riječima navedenim u američkoj diplomatskoj bilješci.

@arowan Trebalo bi negdje oformiti portal na koji bi građani Hrvatske upisivali ovakve prijevare gdje Kraš, Podravka i druge firme posuđuju brend za nehrvatske proizvode ili poznate i manje poznate firme NEPOTREBNO uvoze..

Teško je razbacivati se postotcima, no tko nije za hrvatsku samostalnost brzo je izašao iz hrvatskog nacionalnoga korpusa (Ivo Andrić), dok se u zadnjih petnaestak godina na prste rujku mogu pobrojati hrvatski kreativci koji bi bili za SDP - pada mi na pamet jedino liječnij Pećina, kao i uporište nehrvatske opcije, Filozofski fakultet u Zagrebu.

U međuvremenu Branko Matan, čovjek koji je zapravo kriv i za ovu Lasićevu knjigu poprimivši tako auru dobroga duha iz Lasićeve sjene u najboljem smislu ove riječi, objavljuje u Zarezu esej s anegdotom o Lasiću na Tuđmanovoj Cvjetnici 8. travnja 1990. i sasvim sigurno jednim od dojmljivijih i preciznijih priloga lasi ć oslovlju, dok na Radiju Slobodna Evropa Omer Karabeg napokon zaključuje igru pokvarenoga telefona u povodu one Lasićeve famozne bugarske a zapravo srpske, a zapravo bilo koje nehrvatske književnosti: Ja mislim da gospodin Stanko Lasić nije o bugarskoj književnosti govorio u pežorativnom smislu, to jest kao o manje vrednoj kulturi, nego je hteo da kaže da mu je srpska kultura podjednako strana kao i bugarska.