Nelipići su morali prodati utvrdu plemićima Midzentima, te su sagradili još jednu manju utvrdu pod istim imenom nedaleko Daruvarske kotline kojoj danas nema traga.

U svom predavanju Od knezova krbavskih do posljednjih Zrinskih Drago Hmelina proveo nas je kroz šest stoljeća hrvatske povijesti kada su velikaške porodice Gusići, Kurjakovići i Karlovići, Nelipići i Frankapani te Šubići i Zrinski pisale povijest i svojim djelovanjem utjecale na kasniji njen tijek.

Nisu li Nelipići u Cetini, ako uopće postoje.

Naime radi se o utvrdama koje pripadaju sustavu utvrda koje su podigli hrvatski knezovi i banovi Nelipići.

Bez obzira na neprijateljstva postojao je drveni most na drugu stranu Krke gdje su vladali Šubići Gospodari Nečvena Nelipići bili su na vrhuncu svoje moći nakon propasti Mladena Šubića II (1322. g.) kada se nametnuo kao glavna snaga u Južnoj Hrvatskoj vojvoda Nelipac.

Kasnije su u Kninu stolovali hrvatski velikaši Šubići Bribirski i Nelipići, da bi ga nakon dva stoljeća od turske vladavine oslobodili Mlečani 1688., koji su se ovdje zadržali sve do kraja 18. stoljeća.

U tim previranjima 1359. godine Nelipići su dobili u posjed Vrbaški grad.

No ne nalazimo da su Nelipići dugo bili gospodari Vrbaškoga grada.

Ko Ivan i Ivaniš iz Podbile i Nelipići iz Cetine.

Sinj je bio i sjedište kraljevskog župana Cetinske županije, a od 21. studenoga 1345. godine Sinj postaje grad cetinskih knezova od kojih su najpoznatiji Nelipići.

Time su Nelipići učvrstili svoju vlast na području Imotske krajine.

Nelipići su oko 1300. podigli samostan na izvoru rijeke Vrljike koji se 1343. prvi put spominje u dokumentima. " http://www.prolozac.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=842&Itemid=100007 (http://www.prolozac.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=842&Itemid=100007) Kako je tek ovdje u ovom citatu interpretirana zamjena Ivaniša (III.) Nelipića i Ludovika I. po (tobožnjoj?) listini Ludovika I. izdatoj u Požunu 9.10. 1372. " comes Iwan, filius condam Nelepech comitis de Cetinye, dilectus nobis et fidelis () du castra sua Wywar et Imota nuncupata, in terra nostra existencia " (Codex diplomaticus XIV., Zagreb 1916. str. 101.) Pa po toj " listini " Ivan-Ivaniš III.

Hrvata (posebno obrađena velikaška obitelj Nelipići njihove utvrde), pa do današnjih dana.

Rodovski ustroj bio je čvrst, a Zagoru je pretežno naseljavao rod Svačića, od kojeg je potekao i knez Domald, plemići Nelipići i brojno sitno plemstvo.

Time su Nelipići učvrstili svoju vlast na području Imotske krajine.

Nelipići su oko 1300. podigli samostan na izvoru rijeke Vrljike koji se 1343. prvi put spominje u dokumentima.

Hrvatska se 1102. g. povezala sa Ugarskom personalnom unijom, a Hrvatski velikaši Šubići, Bribirci (Pavao i Mladen), zatim Nelipići, kao i bosanski vladari (1380. - 1393.) koristeći dinastijske borbe u Ugarskoj državi, pretvaraju Knin u svoje bansko sjedište.

To je na području makarske biskupije naš najstariji samostan, a osnovali su ga oko 1300. g. hrvatski plemići Nelipići na izvoru rijeke Vrljiike u Prološcu.

Iz Kamička potječu i knezovi Nelipići potomci Svačićevih.

Pojedine su se obitelji, zahvaljujući donacijama, toliko osilile i na taj način uvažavale i jak politički utjecaj (krčki i blagajski knezovi, bribirski Šubići, cetinjski Nelipići, omiški Kačići, krbavski Kurjakovići)

Tu su knezovi Nelipići potukli vojsku Jurja Šubića Kliškog, a njega zarobili.

Hrvatska plemićka obitelj Nelipići (1373. godine) na ovom je mjestu podigla tvrđavu Čačvinu.

Šubića Bribirskog (oko 1270 - 1341. ili 1343.), tko su Nelipići?

Franjevačka " Bosanska vikarija " osnovana je 1340. Šta su je osnivali Nelipići s papom Benediktom XII. (1334 1342.)?

Upravo tu Nelipići (1373. godine) podigoše tvrđavu Čačvinu.

Domaldo je dobijo šìšku od Andrije, a Nelipići dvi šìške od Ludovika. 9. 5. 1358. je izvan dohvata Ivana Lučića, Tomka Mrnavića, Luke Vladimirovića, Šimuna Barskog Milinovića (Cetinski knez Domaldo.)

Ostaje joker i deus ex machina - Nelipići.

Gospodari Drežnik Grada bili su knezovi Nelipići, knezovi Gisingovi, knezovi Babonići, Subići a od 1323. godine njime gospodare Frankopani.

Odavde potječu i knezovi Nelipići, potomci obitelji Svačić.

Smatra se kako su Nelipići podigli Ključ u prvoj polovini 14. stoljeća kako bi mogli kontrolirati mletačku trgovinu iz Šibenika sa zaleđem i Bosnom.