Država ulaže novce, ali potrebe ovog grada su nenormalne, ni jednom Zagrebu ne bi bilo jednostavno srušiti pola Dubrave, na desetak godina smjestiti ljude nekamo, držati ih bez posla, sagraditi im nove zgrade, nove škole, novi život â i sve to, dodatno bez trauma takozvanog suživota, ili poštenije reći života u kojem je međusobno povjerenje, uzdanje u sustav, državu, u susjeda, poslodavca, pa čak i rođake nepoznat pojam.