Necu ti priznati ni sada dok me gledas da znam da cu sutra voljeti ovaj tvoj vrazji smijesak dok sam u tvojim ustima.

nedostajes mi. nedostaje mi tvoj pogled i tvoj smijesak. nedostaju mi tvoje ruke i milovanja. nedostaje mi tvoje miris... a cijela mi soba ispunjena njime.. iako nikad nisi nogom stupio u nju. podsjeca me na tebe. svuda me slijedi. samo da mi jos vise nedostajes. iscekujem tvoje dodire.. osjet tvojih usana na mojima, na mome tijelu. nedostajes mi.........

Katarina Rautek u emisiji je ispala JADNO, na njezinom licu prekrivenom lažnim smijeskom vidjelo se da nije znala sto odgovoriti Luki Omanu.Bila je vrlo nepristojna i uprono je upadala u rijec s svojim glupim i ne smislenim komentarima.uzasno je bilo gledat njezinu hladnokrvnost i retardirani smijesak na sliku pasa zatovrenih u kaveze, ali najgore je bilo kada je gospodin Luka pokazao sliku oguljene lisice a ona je izjavila da lijepo izgleda.

Dok ti tijelo zadrhti u ocima vidim smijesak.

Sobzirom da ce na proljece Vlaisavljevicka ostati bez posla, sada ona razmislja o svojoj kandidaturi za upraznjeno mjesto u Americi uz svoj " intelektualni " smijesak kako ce konacno ovladati engleskim jezikom.

Kad se sjetim kako si bacio onu casu i doso do mene, smijesak mi uvijek dodje na lice.

Mogla samo zamisljati taj prometni kolaps u hodniku dok se patuljci izuvaju: D Izmamila si mi smijesak;) (tratinchi (CHI) ca 20.11.2008., 21:01:19)

Meni slatki (Linicu kiseli) smijesak izaziva ovaj timing pred nogometno ludilo, iznudenu nuznost cijene nafte na svjetskom nivou, poslije izbora, usred tranzicije, usred bogohulnog trosenja svih mogucih vrsta resursa (pa i energije).

A novac i tako dalje, to nije bitno. (crveno srce, smijesak, zeleni balon, zuti puzic i zastava s hrv. grbom i sahovnicom)

Evo, to je sve od mene, a sada cu ti nacrtati nesto: (veliko srce: BEST WISHES, i u njemu knjiga book, smijesak, cvijet, olovka i jos jedno srce sa strelicom, I HOPE THAT YOU HAVE A NICE SCHOOL YEAR

uzivajte u suncu... proljecu.... cvijecu... ljubavi... njemu ili njoj. recite... bez ustrucavanja VOLIM TE.. izmamite smijesak voljenoj osobi.. to je najveca nagrada

Imala je onaj smijesak kao iz francuskih noir filmova, za ovu stvarnost i ovaj sugavi dom gotovo nerealnu vanzemaljsku ljepotu i zracenje.

" Karo sam ti staru majmune " - odgovori brko te ja zakljucim uz smijesak kako je bolje za brku da ne popizdim, a on mi nije ni primarna akcija.

opet mi se nista ne da. ccc imam potrebu pjevati. slusam si sandijevu malenu i novkovica koji nekoga ne bi mijenjao za cijeli svijet;) to je zapravo veoma lijepo.... o da i onda cu si pustiti malo nikotina preko nate od zanata s nikotinom. smijesak: - p kad me ulove neke pjesme, onda me ulove. oh, i zaboravih - to mi radi - ne moze ni jedan dan bez toga.

Ispupce trbusinu, dignu nos do nebesa, stave seretski smijesak na lice te onda stanu mahat rukama, glavom i nogama i davat mi naputke: sad desno, sad lijevo, sad vamo, sad tamo.

Bice i bureka i cevapa i strukli i ribe svih vrsta, samo da nam bude sto vise turista.: cool: Samo mi u Dalmaciji, da smanjimo cijene i nabacimo smijesak na lice, a vi kostim i naocale u torbu, pa put pod noge: cheer:: driver:: w

Nema vise mracine vec u 4. Kad dode proljece uvijek sam neopisivo vesela i entuzijasticna i smijesak mi se ne skida s lica.

Blagi, opaki smijesak na njenim poluotvorenim ustima odavao je njenu pozudu.

pa bosancima su vlasti vec 14 godina gledali kroz prste za sve racune pa i za hep-ove i sada kad treba platiti odma buna.bio sam svjedok kad je jedna zena rodjena knjinjanka pitala u komunalcu zasto nama dolaze toliki racuni a od ovih doseljenika niko nista neplaca, i uz smijesak onako ljubazan od strane radnice komunalca joj je receno PA MORA NEKO I ZA NJIH DA PLATI.e pa dosta je bilo, nismo ni mi koji smo se rodili u kninu majmuni ni ustanova za socijalnu skrb pa da pored svojih racuna placamo i za bosance, neka ih plati onaj ko ih je navikao na to.ovaj primjer iz komunalca nije jedini jer ste iste odgovore mogli dobiti i u hep-u.ILI NEKA SE NAVIKNU PLACAT SVOJE DA NEMORAJU OSTALI ZA NJIH ILI NEKA IDU ODAKLE SU DOSLI ovo nije samo moje osobno misljenje nego vecine knjinjana starosjedilaca kako srba tako i hrvata jos i vise

pa kad se popije koja, uf, a meni tek 28 jos uvijek mlad i nezreo, ma ne bi mi smetala ni od 16. 17, ni u kom slucaju, a vala ta sa 14, ma ne bi je kresno, moro bi biti fakat pijan, nekako volim djecu al ne u tom smislu. al 17 godina je trebica, koju bi mnogi kresnuli, ne dok pricaju o tome, vec kad se u krilce uvali i pocne da te ceska po kosi, a grudi zamirisu, a smijesak joj na licu, ma podero mi je ko leksikon.

EA, i bolje da ih nema na wii u, i ovo za zastarijeli hardwer, koji sam smijesak nabacio, pa to je kompanija koju treba bombardirati, neznam zasto sami ne naprave neki komad hardwera pa nek si nabijaju uvijete kakve god zele, BRAVO ZA NINTENDO, iako

Znam da ce netko reci, pa kako cu ja dati nekome smijesak, a gazda me ne placa ili me placa premalo.

Al ' ovako onim istim okom nekako se mi ugledali a u meni se probudio gejšin junak pa se razvezo i neki smijesak.. i bogami smijesak po smijesak, zaiskrilo se na tren, pa sto bi pravedni u stihovima reko skoro ja s pamecu postadoh razveden:) Medjutoa, otisla teta tok tok tok na svojim stiklicama iza vugleca, a nije da mi nije svasta palo a bogme se i diglo:) (adrenalin narafski)... (Živjele Tete (mlade i stare) 24.01.2008., 09:03:00)

i najvazniji moment od svih: u subotu se moj braco ozenio. a u pravom muzicarskom stilu, svirala sam mu s kvartetom na vjencanju. od Bacha, Schuberta, Mendelssohna, Mozarta... ne znam kako sam prezivjela tu kolicinu emocija. jer vec kad su ljudi poceli ulaziti u crkvu, a mlada dosla s autom ispred crkve, ja sam pocela plakati. bila je toliko lijepa, profinjena, a i privlacna, da su suze same krenule bez pitanja. moje babe su naravno iste sekunde napravile krug oko mene, zagrlile me i pocele govoriti " majta, fokus moras se smiriti i odraditi posao kak se spada ajde, izdrzi jos malo ". i malo me to smirilo. dok sam obred nije poceo. kako su oni izmjenili zavjete, tako sam ja pocela plakati. a trebam svirati Ave Mariu od Schuberta. svaki ton odijelilo je moje smrcanje. i tako do kraja mise. cijela crkva je to vidjela. ali znate sto? bas me briga. ne sramim se svojih osjecaja. nakon mise samo su roditelji imali pravo slikanja s mladencima. a ja sam stajala sa strane i dalje plakala. i zagrlila brata. i on i ja smo samo sutjeli, pustili da suze padaju po svecanoj odjeci i grlili se. a meni je kroz glavu prolazilo samo " zaboga, on je sada odrastao covjek. on se ozenio. odrasao je. i nasao je savrsenu zenu, lijepu, njeznu, divnu osobu. kako je samo to zasluzio nakon svih uzasa " jednostavno, rijecima tu nije bilo mjesta. zagrljaj i pogled uz smijesak i suze bili su i vise nego dovoljni da si kazemo sve sto smo htjeli. kao i kad sam zagrlila tada vec gdju Majtinog Brace. tako je malo potrebno... i po prvi puta sam se vozila u povorci naravno da je prvi komentar bio kako bi to izgledalo da je cijela povorka muzicarska. sigurno bi do odredista vec skuzili tko ima koji ton na trubi i odsvirali neku simfoniju. pa sam ja vozila gradom i stalno ponavljala ritam pocetka Beethovenove 5. simfonije. jest da su me malo cudno gledali, ali to je u redu.

Na lica oko njega navukao se smijesak.

Smijesak se pretvorio u smijeh, a smijeh u grotesknu iskrivljenu grimasu.

Dodje do treceg, ovaj ima smijesak, proviruju mu zubi... veli prof. - Oh gospon, vi svaka dva tjedna Tipu se na faci vidi da je pogodio i cijeli auditorij pljesak, cuje se tu i tamo " Bravo " Sljedeci ima osmijeh da mu se svi zubi vide i prof odmah: - Oh, pa vi svaki drugi dan... - i naravno pogodi

Sada se sve svelo na povremena vidjanja, po koja poruka i skriveni smijesak u javnosti.

stavila sam proslost iza sebe... rascistila sve sto je trebalo da bi mogla krenuti dalje.. prihvatila sam smijesak... prihvatila sam odlazak na kavu... uzivala sam, smijala se... jednostavno sam bila opustena, nakon puno vremena, osjecala sam se konacno sretnom... prihvatial sam i drugi odlazak an akvu... ovaj puta sam stvarno shavtila da je to sto zelim... zelim da mi pokaze kako on gleda na zivot kroz svoje postupke, kroz svoje rijeci... zelim s njim setati po prirodi, poljubiti ga u obraz... zelim s njim ono nesto... ono sto sam mislila da vise nikad necu s nikim zeljeti... ali... 87 km je jedina prepreka da uzivam svaki dan s njime.. ali eto ni to mi nije problem preci samo da uhvatim 2 - 3 sata s njime... a nasi dugi nocni razgovori jednostavno su mi najsladji.... idemo polako... i svidja mi se to... zudim za njegovim poljubcem... uff jedva cekam da ga opet vidim... osjecam se kao da imam 15 godina.. vidjeli smos e par puta, a jos se nismo poljubili.. hehe

Najljepsi smijesak svih vremena ostao je i danas.