Treba im reći: kad budete izlazili vidjet ćete već dobrano uništeno gospodarstvo, zatvorene velike i moćne firme, okupirane banke bez kapitala namijenjenog domaćem razvoju, prodano obiteljsko srebro naftonosnih polja Beničanaca, plinskih polja Jadranskog mora, strancima rasprodanu obalu, šapu stranaca na vodnim i vjetro-energentskim resursima, moralno razorene građane i obitelji, crkvu koja upozorava na grijehe struktura, uz istovremena preporuke da se za te iste struktura i dalje glasuje, nemoćne, razdrobljene i razjedinjene sindikate, kopače smeća i brižne majke koje sa završenim fakultetima prodaju igračke na tržnicama i za pola kune po boci skupljaju djeci za hranu, ogroman broj penzionera umirovljenih u valu pretvorbe i privatizacije kad je izbacivanjem radnika na burze stvoren krupni kapital u nekretninama (na svakog zaposlenog doći će uskoro dva umirovljenika), vojska domovinskih ratnika i invalida umirovljenih sa svojih dvadeset-trideset godina, neobrađena i minirana polja, skupa sindikalna košarica, brukanje pred svijetom radi kriminala i korupcije, oslobađajuće presude za velika kažnjiva djela zbog proceduralnih grešaka nevještih djelatnika, nevjerojatno skupe odvjetničke tarife zbog kojih se ljudi ne usude ni pomisliti koristiti odvjetnike, preskupe taxi usluge, namještanje broja glasača prijavom na stotine njih na istoj adresi, koliko kome i kada zatreba, prekapacitiran državni proračun koji se ne može puniti po planu, prevelik uvoz stranih roba, daleko veći od domaćeg izvoza, uvoz skupih roba koje doma kvalitetno proizvodimo, pretrpani zatvori, manje rođenih od umrlih osoba, diplomirane građane s kupljenim ispitima... i bezbroj drugih lijepih stvari koje se mogu i spominjati ali ne i mijenjati.