Poslednji primeri toga su današnji američki neokonzervativci, koji su u iznenađujuće velikom broju bili trockisti u mladosti.

Neokonzervativci u SAD-u dolaze prvo na politički istaknute pozicije kada su privezani uz Demokratku stranku - govorim o Irving Kristol, Richard Perle-u i drugima.

nije mi jasno zašto neokonzervativci idesničari svih vrsta u suradnji sa crkvom traže od države da ustavom dodatno štiti njihove kvazimoralne brakove, i to od države koja je tim istim ustavom ustrojena kao sekularna a ne crkvena, pa imaju svoje crkvene brakove u koje nitko ne dira, pa ne boje se valjda da će se homići sutra vjenčati u crkvi, crkvenim brakom su apsolutno zaštičeni jer žena kao glavna karika nema nikakva prava, dijete nije njezino nego božje i nemože odlučiti o pobačaju, kada ju bog jednom združi ni metak nemože razdružiti itd. ili možda ipak ima straha da jednog dana ne postane papa netko normalan koji bi rekao da se i homići iz redova crkvenih velikodostojnika mogu imati obitelj ili da u crkvi ima pedofilije

Ako neko vjeruje to je njegova licna stvar, ako je neko ateista, opet, to je njegov izbor Nerviraju me neokonzervativci oji su umislili da komuniciraju s bogom, a isto tako me nerviraju ljevicari koji su po definiciji ateisti.

Bili su to potpredsjednik Cheney i ministar obrane Donald Rumsfeld, istaknuti neokonzervativci koji su nakon terorističkog napada 11. rujna 2001. nagovarali predsjednika Busha da odbaci vanjsku politiku međunarodne suradnje i usuglašavanja među zapadnim zemljama koju su početkom 90 - ih formulirali njegov otac i potom Bill Clinton.

Američki imperijalisti, NECOM (neokonzervativci) idu dalje u ostvarenju svojega ludoga plana da osvoje cijeli Bliski Istok kako bi mogli gospodariti naftnim bogatstvima, a time i diktirati uvjete ostatku svijeta.

Najgore je u cijeloj priči to da se mnogim mojim istomišljenicima sve to smučilo, pa sada s cinizmom otpuhuju na spomen ljudskih prava i postaju neokonzervativci.

Danas, dominantna ideologija nalaže subverzivno delovanje, ne-revolucionarni politički angažman u okvirima demokratije koji onda, naknadno, postaje ulaznica za sam sistem: nisu li američki neokonzervativci nekada bili raspusna deca cveća " na travi i LSD-ju?

Neokonzervativci u Bushevoj administraciji željeli su svijetu pokazati američku moć na način da unište neprijatelja.

Neokonzervativci nakon debakla u Iraku negiraju krivnju za rat, sve su smišljeno prebacili na ekstremni ogranak PNAC.

Zanimljivo je kako se američki neokonzervativci, ili ekstremno desni kršćani tako dobro slažu sa zidovima.

PNAC su 1997. godine osnovali neokonzervativci William Kristol i Robert Kagan s ciljem da SAD stane na noge i oslobodi se opasnosti zlih režima u startu.

Jedan takav napad je, po mnogima, i rušenje kula STC-a u Njujorku.) Istu taktiku političkog obmanjivanja primenjuju današnji neokonzervativci (sledbenici cionista), koji se nazivaju Jevrejima, a zapravo su poreklom Hazari koji mrze Rusiju (koja se proširila na račun njihove uništene Hazarije).

Dok mnogi neokonzervativci ne žele činiti nepotreban pritisak na odanog saveznika, drugi računaju da će se bez velikih ustupaka Izraelaca na američku strategiju uvelike gledati kao na napad na islamski arapski svijet radi obrane cionističkog plana.

No javna stvar je mjesto obrazovanja pozornosti i brige, dakle žudnje kao ulaganja, što je financijalizacija koju su sproveli neokonzervativci ukinula.

- De facto smo neokonzervativci, a to u vrijednosnom sustavu hrvatskog društva znači oslanjanje na Domovinski rat, socijalni nauk Katoličke crkve i općeprihvaćene demokršćanske vrijednosti kojima kao stranka težimo.

Njima se mogu pridružiti neokonzervativci, no oni su ipak za niži stupanj integracije te se suprotstavljaju mogućoj federalizaciji Europske unije.

David Brooks koji nam je jednom rekao da neokonzervativci kao što je Perle nisu imali nikakve veze s predsjednikovom odlukom da napadne Irak mukotrpno se probija kroz esej Elie Kedourie iz 1970. o britanskoj okupaciji Mezopotamije dvadesetih godina 20. stoljeća.

Ali ono u čemu se slažu i češki kardinal i oni koje poštuje jer žive u skladu sa svojom vjerom poraženom pod Bečom, ono u čemu se slažu i američki neokonzervativci, populisti i europski desni tradicionalni regionalisti svih boja i nakaradnih odora svoga identiteta kad od turističke bizarnosti podrijetla postane pitanje nacionalne čistoće, jest strah od istinske i jedine kulture koja ne postoji samo na Zapadu, nego u svim modernim društvima bez obzira na stupanj ekonomskoga razvitka i političke demokracije.

Prigovarajući zbog terora liberalne političke korektnosti, neokonzervativci se prikazuju kao zaštitnici ugrožene manjine.

I onda su se pojavili neokonzervativci s rješenjem demokratizacije Bliskog istoka.

Neokonzervativci za rat u Iraku krive PNAC

Iako neki demokrati tvrde da republikanci Obami nikada ne odaju priznanje ni za što, Greenwald se s time ne slaže, govoreći o bezbrojnim primjerima u posljednje tri godine da su " ne samo republikanci, već i najradikalnije desni neokonzervativci i državni dužnosnici za nacionalnu sigurnost Busheve administracije obasipali predsjednika Obamu pohvalama " za njegove najkontroverznije poteze, što je po njemu odraz upravo tog konsenzusa o kojem govori Millerov tekst.

U New York Review of Books Elizabeth Drew objasnila je kako su »neokonzervativci u velikoj mjeri odgovorni za uvlačenje SAD-a u rat u Iraku«.

Takav je stav imao odjeka i u predsjedničkoj kampanji iz 2004. godine kada je demokratski kandidat Howard Dean optužio Bushevu administraciju stoga što su njome zavladali neokonzervativci. " [.... ]

Za razliku od " liberalnog intervencionizma " koji su promovirali Clintonovi demokrati (prilikom intervencije u Bosni i na Kosovu), Bushovi " neokonzervativci " ne skrivaju da su takve intervencije inspirirane širenjem " američkih vrijednosti " (a ne sloboda i pluralizma) posvuda po svijetu.

Strategija permanentnog rata započeta u Iraku, koju neokonzervativci i Vašington računaju da prošire na Iran i Siriju, samo je sredstvo za rešavanje monetarne i finansijske krize i za sprečavanje afirmacije nacionalnih suvereniteta.

Osamdesete godine dvadesetog stoljeća donijele su zaokret u obliku neoliberalne revolucije koju su provodili neokonzervativci britanska premijerka Margaret Thatcher i američki predsjednik Ronald Reagan.

Neokonzervativci su bili uvelike ostavljeni po strani za predsjednika Billa Clintona, no oni su svoje vrijeme provodili u raznim akademskim i istraživačkim institutima, razvijajući novi pristup velikim regionalnim krizama.

Ako baš pogledaš malo bolje političku scenu u svijetu gdje u SAD-a neokonzervativci ili republikanci koji su kršćanski nastrojeni i među njima se njih dosta predstavlja kao kreacionisti zagovaraju društveni i ekonomski socijalni darvinizam dok nasuprot tome u skandinavskim državama gdje skoro u prosjeku ima najviše ateista to su socijalno najosjetljivije države to jest najviše su protiv socijalnoga darvinizma.