Naposljetku ulazimo u grad i zapinjemo u krkljancu:

Ima tu jos mnogo detalja o kojima bi se dalo, uglavnom o tome kako biti efikasniji u zastiti nacionalnih interesa jednom kad postanemo dio EU, a prostora za to ima i te kako samo zapinjemo najprije u kadroviranju, kako ovo cemo svjedocimo nije ni mesiceva ni josipoviceva opcija nego tek jedna od opcija EU tehnokrata koji su postavili i jednog i drugog, a izbor pobjednicke opcije temeljili su na njihovim interesima sto jako malo do nimalo ovisi o nama samima...., ali mislim kako je ovo dovoljno za argumentirati stavove koje zastupam.

Hej, dečki, jel to neka šala? Da skočimo sa ISDN sistema na bežični? Ma dajte molim vas, bacite se malo i na drugu stranu Ogulina, što ćete s nama koji još uvijek pokrećemo internet na palentu.i to gustu, dodajte barem malo vode, da ne zapinjemo na svakoj stranici

Zapinjemo uz krčmu krajputašicu Mladena Sivrića Majoga, najstarijeg međugorskog ugostitelja, od 1973. godine ovdje se, na glavnoj cesti, vrte odojci i janjčići.

Da konačno prođemo poneko kolo u europskim natjecanjima a ne da zapinjemo odmah na prvoj prepreci - ustvrdio je Hajdukov trener Blaž Slišković jučer u Tučepima govoreći o potezima koje namjerava povući u zimskoj pauzi kad će osvježiti igrački kadar s pojekim pojačanjem a istodobno se zahvaliti nekolicini sadašnjih prvotimaca.

A sad malo off topic: Ma koliko mi govorili da je Hrvatska Liga losa i nije toliko (je nema tu pravog nogometa, treneri igraju na nabijanje) ali ono kao agregat se sece a mi zapinjemo na malima, mali se pale na nas, nije tocno, ja sam uvjeren da agregat nema vjetar u ledja (citaj SUDAC), da bi i on gubia male utakmice, da sudac pusta ostriju (jacu, musku) igru, da ne sudi svaki kontakt stadioni bi bili vise manje puni (sad to ne mogu tvrdit za agregata, i njegove pomocne motore (lokomotivu), dok ne maknu mamica, jer klub bez navijaca je klub bez duse).

Ako zapinjemo na ovako relativno lako dostupnom podatku, što je s ostatkom novinarskog istraživačkog svijeta ili smo uistinu u eri copy-paste novinarstva?

Kružni tokovi traže širok prostor i negdje zapinjemo s vlasništvom.

Put naravno ne prolazi bez problema, jer uskoro zapinjemo pred raskopanom cestom, gdje nam se radnik čudi što smo se odlučili voziti baš ovom ulicom, a sinoć su na televiziji rekli da neće biti moguće prometovanje njom.

A svijest o smrti smješta u šestu, sedmu godinu života, kada se subjekt ' postavio kompaktno kao ja. ' Onda gradimo, rastemo, zapinjemo iz petnih žila (ili ipak slabije), premda ćemo umrijeti.

Dino Dogan podsjetio je pak na zanimljivu činjenicu, a ta je da Hrvatska ima brojne uspješne pojedince, pogotovo u sportu, koji su ostvarili svjetski zavidne rezultate, dok kao zajednica zapinjemo u gotovo svim segmentima.

Zapinjemo u tupavo promatranje zaprašinjenih tragova bivših života.

Na toj skali događanja od stajanja do kretanja, od discipliniranog do delikventnog ponašanja, postoje neplanirani događaji kao i potpuno svjesne radnje: na ulici pjevamo, pišemo po nekom zidu, nešto razbijamo, zapinjemo, palimo vatru, glumimo, lovimo se, krademo, udaramo, bacamo smeće, plešemo, ležimo...

Kako nema nikakvog znaka koji bi nas uputio do tvrđave, pokušavamo na slijepo doć do nje, no zapinjemo u gradskoj gužvi pa odustajemo i vraćamo se na glavnu cestu.

Treba imati na umu da bit nauka o anđelima nije u stupnjevima niti se od nas traži da zapinjemo na tom poretku, nego da nas uvede i da nam posvijesti stvarnost prema kojoj ne možemo i ne smijemo biti indiferentni.

Uvek zelimo da svaki svoj dan, sat, minut najbolje moguce iskoristimo u zivotu.Na pocetku su to nase zelje koje zelimo ostvariti ako je moguce, kasnije pokusavamo relizovati nase snove na ovaj, ili onaj nacin, a tek mozda u nekim zrelim godinama shvatimo da nam izmice iz ruku sve cega god se latimo uz osecaj nedostatka vremena, jer Boze moj, pa vec smo toliko i toliko godina, dok sve to u mladosti drugacije izgleda, ono kao ceo zivot je pred nama mozemo jos sebi dopustiti neki laganiji tempo.Medjutim to je samo nase poimanje vremena u zavisnosti od toga koliko smo uspeli osvestiti apsolut u sebi.A koliko nam je to uspelo mozemo da vidimo po tome kako se mi osecamo, da li smo u raskoraku sa vremenom u odnosu na to sto bi zeleli proziveti, ili smo zadovoljni trenutnim bez obzira na to sta nam se desava.Sve to mozemo jednostavno proveriti pomocu dva parametra, a to su prihvatanje i duboka predaja.Poistovetimo se sa tim osecajem, stanjem, duboke predaje, i prihvatanja naizmenicno u odnosu na to sto zelimo preispitati i odmah ce nam biti jasno, gde se trenutno nalazimo na svom " putu ", koliko se lazemo, ili slazemo.Koliko uspevamo duboko da se predamo tom necemu i to da bezrezervno prihvatimo toliko smo uspeli, cim postoji neki otpor u vezi necega trebamo na tome da se zadrzimo i razresimo to usmeravanjem paznje sve dok ne stignemo do uzroka tog otpora, teskobe u odnosu na to.Znaci, imamo ovaj trenutak, svesni smo ga, on je.... misao... osecaj... senzacija... meditacija... osvestimo... ako postoji neka hrapavost u vezi toga ulazeci u taj osecaj sve dublje pokusavamo pronaci samu sustinu problema, koji nam stvara anksioznost koju ako odmah ne resimo postaje zapis u telu u vidu zategnutosti, neki problem u vidu neceg hronicnog sto ne uspevamo resiti, nego gde god prepoznamo nesto slicno, mi zapinjuci nastavljamo dalje nesvesni sustine problema i zbog cega do toga dolazi da uvek zapinjemo na istom mestu, ili se manifestuje kao neka bolest kada vec uzme maha.Sigurno je sledeci pitanje kako postati bolji, kvalitetniji, kako uspeti kao jedinka, individua, koja ce se na svom vrhuncu samo rasplinuti? Svakako najpre moramo biti samokriticniji, dovoljno svesni i odlucni da pogledamo sebi u oci i da ne uproredjujuci se sa bilo kim u smislu toga da odustanemo cim uvidimo na tudjem primeru kako to sve bas i ne funkcionise i da cemo na taj nacin mnogo toga izgubiti, izgubimo volju za daljim napredovanjem.Svaki i minimalni pomak je dostojan nase paznje i hvale, i svaki taj pomicaj ce nam ukazati vec u nekoj sledecoj situaciji koliko smo spremniji nesto prihvatiti, ili se bezrezervno predati, ako ne bas bezrezervno, ali sa mnogo vise entuzijazma, vere u to, nego li pre.Zato i naglasavam da sve pocinje otprilike tamo, gde u stvari i zavrsava, a to je sa dubokom predajom i prihvatanjem onoga sto jeste kao takvo, bez vezivanja za to, jer vec sledeceg trenutka to je proslo vreme, a ako spoznamo ovaj trenutak koji jeste u pravom smislu te reci, sustinski, mi smo sada sama vecnost.

oluja je napokon legitimna i jasna je i nepobitna cinjenica da bez oluje hrvatske ne bi bilo.. imali bi neku varijantu limassola u srcu kifle - sve skupa izgledali bi i zivili u nekoj varijanti bosne na dopu.. gotovina-kao zapovjednik izuzetno uspjesne vojne akcije i kao covjek koji se u zatvoru drzao upravo epski dostojanstveno (a tako je i nastavio po dolasku u hrvatsku) - zasluzuje samo naklon i postovanje bez obzira koji nacionalan predznak nosili.. mislim da je generalovo ponasnje najjasniji putokaz kontra nacionalistickih brljotina-on jasno ukazuje djelom i rijecima da je vrijeme za suocavanje s buducnoscu.. hebiga-ima likova kojima osim mrznje nista drugo ne preostaje i to se prominit ne moze-na zalost.. nadam se da ce svi zlocini vezani za oluju biti procesuirani-ne zato jer nesto dugujemo srbima ili indijancima-nego zbog nas samih i nase dice.. puno se bolje nego srbi suocavamo s grijesima iz proslosti-govorim o politickom, deklarativnom i zakonskom nivou i drago mi je to vidit jer kako drugacije izmjeriti ' zrelost ' nacije? s kosovom na ledjima vjecni susjedi nece jos barem 30 godina izaci iz nacionalno hegemonistickih tripova a mi za to vrime mozemo odjedriti par svjetlosnih godina u ekonomskom i kulturnom smislu, u smislu potpune integracije u evropske zivotne i moralne vrednote.. jedino o cemu moramo brinuti je da sami sebi ne zapinjemo noge sto nas ide zacudujuce dobro-ali nedostatkom razloga za volove i zastave suzuju se i mogucnosti za lov u mutnom, korupciju i nepotizam-tako da alles alles u bolju buducnost...

No, ukoliko pak nema razdvajanja zapinjemo na " uravnilovci " po kojoj svi isto uce, znaju, oblace, jedu, piju i gledaju na TV...

Naravno, svakome se može zalomiti loša godina, loše odrađen nastup, manjak sreće, loše postavljen Saturn u odnosu na Jupiter, šta ja znam, ali ovo što se događa Hrvatskoj daleko je od slučajnosti; drugi put u dvije godine zapinjemo u polufinalu, u posljednjih pet godina tri smo puta ispali u polufinalnoj večeri, a od ova dva puta što smo i prošli u finale, obzirom na rezultat postignut u finalu, možda bi bilo bolje da nismo ni prošli.

Jednako rade i pisac i slikar, oni se moraju maknuti s puta toku koji tada nesputano teče na papir ili platno. Na isti način i mi moramo maknuti s puta svoje strahove, sumnje, obrasce koji nas sputavaju i o koje zapinjemo, kako bismo se prepustili toku života.

Pokret ide planirano, međutim " zapinjemo " nako 20 ak km u prvom gradiću.

U slučaju da se zateknemo u suodnosu s pripadnikom jedne od generacija - brzo ćemo osjetiti jedan od signala koji nam ukazuje da " zapinjemo " jer komunikacija s njima ne teče na uobičajeno " pristojan " način.

I nećemo stati na tome, pratit ćemo njeno provođenje tijekom vremena i analizirati što smo napravili, a gdje zapinjemo.

No tu zapinjemo na nekim činjenicama: Isusov je život kratak, a mi bismo htjeli dugo živjeti, htjeli bismo biti priznati, uvažavani u društvu, a on je bio osuđen i umro neproznat; htjeli bismo uživati što više u ovom svom životu, a on nije imao vremena da se odmori, htjeli bismo imati siguran krov nad glavom, komforan stan, a on nije imao kamo glavu nasloniti.

Gužva je, ali nema očigledniih turista, ne zapinjemo na svakom koraku za ruksake.

- Za sada na ničemu ne zapinjemo i prenijet ćemo vodstvu svojih stranaka današnja razmijenjena stajališta - dodao je Polančec.

Unatoč raznim pokušajima da joj se pristupi s edukativnog aspekta i na taj način detabuizira, mislim da zapinjemo na onom dijelu kako se prema njoj odnositi unutar obitelji, odnosno na koji način kao roditelji razgovarati o seksualnosti sa svojom djecom.

Šetajući Palačom, zapinjemo za kamere i fotoaparate, tisne su kale za sve koji bi tili proć, a hrvatski jezik moj kolega Nikola i ja čujemo samo u međusobnom razgovoru.

Zapinjemo već na prvoj rečenici, ne sluti na dobro.

Za brži rad na topografiji potrebna je kontinuirana suradnja velikog broja suradnika, a tu opet zapinjemo.