zato sam na gorespomenutom blogu dobila sam inspiraciju da u komentarima objavim ovu svoju pjesmicu o Neoliberalizmu.

Ali Posto izgleda da vam je zaista potrebno Objasnjenje za djecu glede Neoliberalizma, jer nemate pojima kako u biti funkcionira, potrudila sam se za vas napisati DJECIJU PJESMICU o neoliberalizmu koji sve sazima u 10 - tak stihova

Što ova isprika za novinara i komentatora vidi u tome tako protivno neoliberalizmu?

Ne zato što je s nje otpalo 400 tisuća rudarskih usta, nego zato jer u ovom našem ' radikalnom neoliberalizmu ' daje 3 posto manje mlijeka.

Nekada su poslove zbunjivanja Hrvatske za njih radili moskovski, beogradski i londonski instituti, a sada to - u slobodnom neoliberalizmu - rade naši balkanski susjedi sve-u-šesnaest prema vlastitome odabiru, a to znači da nemamo dva-tri udara već da imamo prema Hrvatskoj i Zagrebu nekoliko milijuna individualiziranih balkanskih udara.

Marginalna stopa poreza na dohodak koju navodiš, bila je za vrijeme Korejskog rata u SAD-u mislim oko 94 %, pa su je postupno smanjivali, da bi čuvena Lefevrova krivulje odnosa poreznih prihoda i marginalnih stopa poreza naznačila jasnu promjenu ekonomske paradigme prema tzv. neoliberalizmu.

Razlog ekonomskog i socijalnog uspjeha krije se u " alternativi neoliberalizmu ", transformaciji koju je proveo aktualni predsjednik Evo Morales.

Dani " crvene pošasti " davno su iza nas, socijalistički modeli koji nam se nude na razmatranje više nisu bauk, već možda i jedina, konkretna, uspješna, alternativa kolapsirajućem neoliberalizmu.

Američki ekonomist Adam Smith začetnik je kapitalističke misli i utemeljitelj većine ideja, koje su prihvaćene u neoliberalizmu.

Pritom u potrazi za protutežom neoliberalizmu i američkom imperijalizmu mnogi građani širom svijeta (uključujući i prostore bivše Jugoslavije) počinju u određenoj mjeri simpatizirati režime o kojima se zapravo ne zna dovoljno, ili se ne želi znati.

Neki od vas sada ljutito će reći da je to tako u neoliberalizmu koji misli samo o bogatim pojedincima.

Zemlje EU koje su reagirale i SAD koja još čeka odobrenje za takvu rekaciju reagirale su - etatistički i suprotno neoliberalizmu.

Dakle, što je alternativa ljevice danas neoliberalizmu i liberalizmu, to jest kapitalizmu?

O neoliberalizmu, kao posljednjem stadiju razvitka kapitalizma i svim njegovim pogubnostima sam ranije dosta napisao, pa nema potrebe za dodatnim općenitim elaboriranjem.

Neka... eto... sad više nismo takvo dobro društvo... uživajte u demokraciji i neoliberalizmu, kreditima i ugovorima na određeno i tješite se da vam je banka kriva, il država il pak pohlepan poslodavac... samo vi sami niste krivi, to nikako. - - - - - - - - - da.. za jedne stanovi, a za druge-bačve.. sad kad su stanari tih zajedničkih stanova, opljačkali sve šta se moglo, i triba opet para, sad triba uzet za legalizacije, onima kojima se nije da stan.. di bi se sitili naplaćivat sve ono šta traže za legalizacije, tima u stanovima, koji isto nisu ništa od toga platili.. a oni, koji nisu dobili stanove, su iste stanove platili koliko i oni koji su ih dobili

Jesu li ti koji vas napadaju zapravo licemjerni i u svom tom svojem neoliberalizmu zapravo ispadaju kontrapunkt konzervativci i militanti.

Danas je Katolička crkva sa svojim sustavom vrijednosti najveća zapreka neoliberalizmu i globalizaciji.

Danas u Hrvatskoj redovito slušamo o neoliberalizmu, ali od liberala na političkoj i društvenoj sceni nakon Vlade Gotovca i sljedbenika nema ni traga.

Oni su napokon (većina zemalja Južne Amerike) rekla Ne MMF-u i neokolonijalnim interesima Svjetske banke (čitaj SAD-a), da su pametni ujedinili bi se i pokrenuli novi pokret NE - neoliberalizmu, neokolonijalizmu i financijskoj oligarhiji.

Kod Profe se potom razvila polemička trakavica, po čijem okončanju sam napisao post inspiriran istom, posvetio sam ga neoliberalizmu i plutokraciji te nazvao Drveno željezo ili patetični cinizam.

Tako dolazi do skretanja ljevice udesno i do nestanka prave opozicije neoliberalizmu jer se nekadašnja ljevica svodi jednostavno na neoliberalizam s ljudskim licem.

U praksi se, dakako, potpuna deregulacija nigdje nije mogla provesti te se neoliberalizam u praksi zapravo uvijek primjenjuje samo do određene mjere, koliko to objektivne okolnosti dopuštaju (npr. koliko to dopušta pritisak odozdo), a zapravo je općenito pravilo bilo da se neoliberalne reforme provode vrlo diskriminacijski, prema interesima jedna pravila za velike korporacije, druga za obične ljude (to je načelo socijalizam za bogate, kapitalizam za siromašne, koje se bjelodano vidi u sadašnjoj financijskoj krizi), jedna pravila za bogate i moćne zemlje, druga za siromašne i slabe zemlje (npr. prve smiju imati subvencije 2 u poljoprivredi, druge ne iako se neoliberalizam u teoriji žestoko protivi svakom obliku subvencije, tj. miješanju države u gospodarstvo), jedna pravila kad sve ide po planu, a druga kad zagusti (upravo se svako malo događaju nacionalizacije i državne intervencije u gotovo svim kapitalističkim zemljama ugroženima krizom iako su u doba kad nema krize takve stvari anatema u neoliberalizmu) itd.

To je zato što je neoliberalizmu rad posve ravnopravan svakoj drugoj vrsti troška, pa ako se radi o onom jednom drvenom kakseonozove klinu koji se uštedi po jednom ormaru, što predstavlja 1 promil cijene komode, Ikea će ga uštedjeti...

U neoliberalizmu, takvo je ponašanje normalno i poželjno, zato je tu i potrebna regulativa, gdje država/društvo brine o tome da takvi potezi ipak ne postanu " preisplativi " za firme, tj. preštetni za zajednicu u cjelini.

Njegovi sumještani, navodi list, smatraju da Kramar nije ni zaslužio ozloglašeni naziv " tajkun " nego da je samo podlegao nekoć slavljenom neoliberalizmu i trošenju javnih sredstava, odnosno da su ga prisilili da preko državne banke " servisira " prave tajkune

Odmah je dao do znanja da se protivi neoliberalizmu svojstvenom za Sjedinjene Američke Države i da će Venezuelu voditi po principima lijevih inačica demokratske arene, modelu socijalne države, ali i bolivarskog pokreta.

Nedjeljom u dva - intervju sa Slavojem Žižekom o trenutnom događanju u svijetu, globalnim promjenama, kapitalizmu, neoliberalizmu, Occupy pokretu, Arapskom proljeću, EU....

Svaka čast novinarima građanima al pouzdat ću se uvijek prije u klasične medije nego " društvene " koje zovem komunizmom u neoliberalizmu.

Budućnost ne pripada neoliberalizmu, bankarima i nekolicini moćnih multinacionalnih tvrtki.

Primjer Venezuele govori o postojanju funkcionirajuće alternative neoliberalizmu.