Navratite jer na programu su odlični filmovi iz tog razdoblja gdje možete kao sasvim običan gledatelj uočiti razne paralele u kinematografijama istoka (ovdje Češke) i recimo Italije gdje filmovi djele jednu istu crtu neorealizma proslavljenu Antonionijem.

U Photo Art Galeriji« Batana »(Centar vizualnih umjetnosti Rovinj) te u« Multimedijalnom centru u Rovinju održat će se po prvi puta u Hrvatskoj fotografska izložba« Godine neorealizma smjernice talijanske fotografije ».

Kairski kolodvor blizak je svojom poetikom najboljim filmovima talijanskoga neorealizma, posebice De Sikinim Čistačima cipela i Čudu u Milanu.

Katoličko pjesništvo je u Hrvatskoj prošlo različite stilske faze od ekspresionizma, neorealizma do poetske apstrakcije, oscilirajući od vjere do nevjere, povjerenja i skepse.

Od 1950 - ih nastaju i prvi kritički filmovi (čija je kritičnost tada zbog stroge cenzure uglavnom implicitna i alegorijska): José Antonio Nieves Conde režira socijalni film o proletarijatu Brazde (1951), Juan Antonio Bardem djela u duhu neorealizma duše, a Luis García Berlanga crnohumorna djela.

Potom je tu ciklus posvećen talijanskoj divi, Anni Magnani s filmovima kao što su: Divlji vjetar i Tetovirana ruža, te nezaobilazni fenomenalni film Roberta Rossellinija (i možda srce neorealizma) Roma citta aperta (Rim, otvoreni grad).

Namjera izložbe je analiza korijena neorealizma i smjernica koje je zadao te prezentacija sredstava, svjedočanstva i slika koje nikada ranije nisu predstavljene na ovom području Europskog Istoka, tako da se barem djelomično mogu razumjeti muke talijanskog naroda u presudnom poslijeratnom razdoblju.

Povodom stote obljetnice rođenje velike talijanske glumice Anne Magnani ciklus od šest glumičinih filmova započinje najvažnijim filmom talijanskog neorealizma Rim, otvoreni grad jednog od najslavnijih svjetskih redatelja Roberta Rossellinija.

Golemi udio talijanskih emigranata potisnuo je izvorišnu kulturnu matricu portugalske kolonije, te je nadiruća umjetnost neorealizma, u godinama koje su uslijedile, egzotično, a moglo bi se reći i vrlo bizarno, sve do pojave recentnijih trendova, uredno koegzistirala s komercijalnim hollywoodskim snovima siromašnih umjetika s presudnim iskustvom sazrijevanja i života u feudalnim favelama, okružju koje u bitnom obilježavaju rasizam, krvni delikti, prostitucija, trgovina djecom i slične rubne društvene pojave.

Dapače, rana glumičina biografija izgleda poput najcrnjeg predloška neorealizma.

Bio je, stoga, zainteresiran za produkciju ozbiljnih, društveno svjesnih priča i tako, iako je uspijevao izvući poeziju iz običnih stvari u životu (vidjeti prizor na krovu između Terryja Malloyja i njegovih golubova), kasnih četrdesetih i na startu pedesetih, pod utjecajem talijanskog neorealizma, uveo u Hollywood novu vrstu socijalnog realizma kakav danas u tvornici snova opstoji tek u tragovima.

Na programu su i dva Bardemova intimistička filma, nastala pod izravnim utjecajem talijanskog neorealizma - " Smrt biciklista " (1955.) i " Glavna ulica " (1956.), koji svjedoče o moralnoj i političkoj krizi španjolskog društva pedesetih.

U duhu neorealizma i socrealizma koji dodiruje pore svakodnevnog i bremenitog života, Vučemilović ostaje braničem uspomena, a romantični snovi generacija prije nas odjekuju njegovim duhovnim prostorima.

Klasik talijanskog neorealizma iz radionice Federica Fellinija o djevojci Gelsomini prodanoj okrutnom zabavljaču s kojim postaje dio putujućeg cirkusa.

Nakon dokumentaristički minucioznog Zaposlenja (1961.) o apsurdu radne svakodnevice, Olmi je dramom Zaručnici (1962) dokazao da se može nositi s tradicijom neorealizma od koje je preuzeo socijalni senzibilitet, mozaičnu dramaturgiju te rad s naturščicima.

Logično je da su se oni, u svome traženju odmaka od socrealističkih kalupa, okrenuli obrascima talijanskoga neorealizma, koji se tada nametao kao svjetski estetski uzor, no njegovo izrazitije nasljedovanje, pa i autohtona primjena u hrvatskoj kulturi dogodila se tek 1958 59, u svega dvije godine i tri-četiri filma (Cesta duga godinu dana, Vlak bez voznoga reda, Tri Ane, H-8...).

Proturječje domaćih pokušaja implementacije neorealizma nalazi se u tome što on nije uspio preživjeti sraz sa socrealističkom dogmom dok se talijanski neorealizam događa sada, u suvremenosti, svjedočeći o aktualnim društvenim problemima, unutar dogme nove jugoslavenske države nije bilo mjesta sumnji da se ne živi u najboljem od svih mogućih svjetova.

U toj sprezi socrealističkoga nasljeđa i neorealističke strukture nastao je i Šimatovićev prvi film Kameni horizonti, koji, premda pokušava biti socijalna drama po socrealističkim kanonima, u tome ne uspijeva, i u tome neuspjehu proviruju svojevrsne kvalitete toga filma, kvalitete neorealizma.

U filmu su primjetne i druge komponente koje sublimiraju politiku neorealizma: uz aktualnu glavnu temu i svakidašnje događaje, prisutni su i realni ambijenti bez scenografskih intervencija, a glumci su neprofesionalci, tzv. naturščici; protagonista sugestivno tumači radnik sličnog životnog iskustva, Lamberto Maggiorani.

Film talijanskog velikana pokretnih sličica vjerno se drži postulata talijanskog neorealizma (crno-bijeli vizualni stil u prikazu života kakav jest, bez kozmetičkog uljepšavanja, neprofesionalni glumci, duži kadrovi, naracija lišena čvrstog scenarističkog kostura), ali započinje idealistički, u inat pravilima pokreta.

Tom su riječi talijanski dječaci mamili američke vojnike. Čistači cipela (1946.) lansirali su De Sicinu karijeru i načinili ga predvodnikom talijanskog neorealizma.

Jednim od najvećih filmova neorealizma Viscontijevim Zemlja drhti započinje ciklus ovog važnog filmskog pravca koji je kako u programskoj knjižici piše Petar Krelja ostavio dubokih tragova kako u matičnoj kinematografiji tako i u brojnim drugim svjetskim kinematografijama, počevši od iranske pa sve do hrvatske.

De Sica sa četiri remek djela - Čistači cipela (Sciuscia, 1946), Kradljivci bicikla (Ladri di Biciclette, 1948), Čudo u Milanu (Miracolo a Milano, 1951), Umberto D (1952) - postaje najreprezentativniji predstavnik neorealizma.

Važno je napomenuti da se film Umberto D često naziva i prijelaznim filmom između klasičnog neorealizma i tzv. neorealizma duše.

Prvo mu je red. ostvarenje Tragičan lov (1947), o progonu faš. grupa po završetku II.svj. rata, koji izrazitom polit. angažiranošću najavljuje nadogradnju matrice neorealizma, dok u daljnjim djelima, koja s prvijencem čine i svojevrsnu trilogiju, Gorka riža i Nema mira među maslinama (1949), dalje razvija polit. preokupacije (s prokomunističkih stajališta) tematizirajući klasnu borbu u ruralnim područjima poratne Italije što u prvome nadopunjuje i melodramatsko-erotskim komponentama, dok je cijelom trilogijom ujedno najavio kasnije tendencije polit. filma.

U studenome se prikazuje ciklus talijanskog neorealizma.

Najveći problem neorealizma s kraja 90 - ih i početka nultih bio je taj što ga je naizgled bilo lako kopirati i na to je upozorilo nekoliko književnih kritičara.

Zagreb Začetnik neorealizma u talijanskoj kinematografiji i holivudska zvijezda ere nijemoga filma u središtu su dva nova ciklusa Filmskih programa Hrvatskog filmskog saveza.

Pedesete godine dvadesetog stoljeća bile su značajne za Risija i za talijansku kinematografiju, njegovi filmovi označuju preokret u talijanskom fimu od neorealizma k talijanskoj komediji.

Nepovijesni dio kolekcije razveselio nas je svojim brojnim elegantnim siluetama, mekanim crnim i sivim bouclé tkaninama, laganim kariranim uzorkom i duhom talijanskog neorealizma 1950 - ih i 1960 - ih godina, i novim filmskim inspiracijama.