konačno sam uspjela uhvatit 5 minuta slobodan komp. otkad sam došla kući brat se ne skida s njega, neće pa neće.. pokušala sam svašta, molit, potkupit.. ali mali se ne da, pa ne da. i neka mi još netko kaže da sam JA tvrdoglava. sad tu sjedim uz maxima mrvicu i njegov zadnji album.. preživljavam.. uspjela sam se naspavat i odmorit, jer sam zadnjih 10 dana bila budna dan i noć, što zbog biologije (čota, hvala), što zbog pijanke.. što putujuć lijepom našom i vašom.. (crv, bila sam u posavini, na tvoj kraj) konačno sam obišla tu slavnu Slavoniju, morala sam otići, kad se već toliko priča.. bila sam tamo prije dosta godina, ali sad su mi sve stvari drugačije.. i doista je prelijepa.. i žitna polja.. i kukuruzi.. i suncokreti.. jer sam to jedino i vidjela. (ok, priznam, vidjela sam i Osijek i Đakovo) bilo je supre, ali jedva sam dočekala kući.. ne mogu ja u toj ravnici, preravno mi je. nemaju brda. (ja sam dijete s kamena..: -)) pijanka.. ništa posebno, skupila se ekipa proslavit kraj ispita.. malo se mixalo.. tekila.. vodka.. vino neko.. red bull.. i još puno toga.. najbolji dio je bilo kad se pošlo povraćat.. (nisam ja) a vrhunac priče - ekipa se razišla.. dunja polumrtva leži.. stan i kaosu da gore ne može.. ali bilo je još gore, kad sam skužila da ujutro dolaze starci po mene na neki lud način, još ne znam kako, polupijana sam uspila sredit sve, čak i usisat stan. uglavnom, vratit ga u pristojno stanje. i nadat se da se neće dat skužit.. i sve je bilo ok, s tim da je dunja još povraćala dok su moji bili u liftu.. izvele smo cijeli show.. onda smo cijeli dan proveli negdje u zg, pojma nemam gdje, jer nisam bila svjesna većine stvari. mislila sam da se ne primjeti.. ma da tata je bio mrtav hladan i tek mi posljepodne kad sam došla sebi, rekao " sine, još vrijedi ona - ko rakije večera, vode doručkuje, je l tako..? " u zemlju sam propala. nikad mi nije bilo tako neugodno pred tatom. sreća, pa to još nije nikako spominjao. nadam se neće.. a otkad sam kod kuće, 70 % vremena sam spavala.. a u ono malo preostalog vremena sam uspjela oborit svoj vlastiti rekord, nisam bila u kući ni 24 h, već sam se posvađala s mamom - zašto, pojma nemam. neku ludi filmovi nas pucaju. uz to dodaj malo hormona.. šta ti još treba?? mislila sam proći će ju do jutra, ma vraga.. cijeli dan neće sa mnom razgovarat.. tako da je u trenu splasnuo entuzijazam s kojim sam dosla, ponosna na sebe jer sam dala sve ispite (osim biokemije) u kuci je tako tmurna atmosfera.. za nepovjerovat..