petak, veliko nevrijeme, valovi su enormnom snagom zapljuskivali obližnje kuće, drveće se savijalo od udara vjetra, kupe na kućama su poskakivale kao da će svakog trenutka odletjeti, čak neke i jesu, najviše je oštećena Nikičina kuća, inače Nikica je staklar po struci, vremešni gospodin, fin, radišan, pristojan, malo priglup ali vrlo spretan, otočki prvak u bočanju, ponekad i zaigraju, ljeti, kada zatopli, svi za njega kažu da ima preciznu ruku za nevjerovat, da pogađa oko ptice u letu, on se s time ne hvali ali ipak ne može sakriti ponos, svakome tko ga posjeti prva stvar koju vidi čim uđe u kuću jest mali drveni pehar baš nasuprot vrata, dobio ga je još davne 74 ', " e kako se tada igralo, stare kosti sada, jedva držim pinjur u ruci a kamoli bacam balute, e jebiga ", nevrijeme još hara, nezampaćena kiša, mjestom se širi neobičan otočki miris tufine, soli i samoće, ogromni valovi, ništa se ne može čuti osim teških kapi i bezobrazne kiše, kao da šamara otok, bez imalo srama padne i povuče se bez pitanja, izblijedi otok kao da je bio rat a ne obični pljusak, ima u njoj nešto, ta divlja otočka kiša, kad malo bolje pogledamo, nije lako sa njom ali bez nje se nemože, ona je samo još jedna nužna tuga u nizu, napokon nedjelja, jutro, bez kiše, bez vjetra, bez oblaka, neobičan dan, tako je bistro vani, " bistrije od najfinijeg dijamanta " veli Šime koji se upravo vratio s ribanja, otišao je rano ujutro i stigao nazad tik prije sastanke, ovaj put za promjenu Uspjeh, u jednoj vrši par zavidnih sopa, dva fratra i gruj, u mreži dvije škrpinice, pic, mali pagrić i Zubatac 3,4 kg, ovakav primjerak ovdje se nije vidio još od 80 ', pravi pravcati trofej