postoji u francuskom taj jedan predivan izraz - entre chien et loup... između psa i vuka. izraz koji označava ono vrijeme u danu netom prije mraka kada je svjetlost već tako slaba da je nemoguće razlikovati vuka od psa. no ipak izraz je više od opisa razine svjetla i puno više od onoga što bi se dalo svesti u riječ sumrak... entre chien et loup označava granicu između poznatog i opasnog, između prisnog i prijetećeg, pitomog i divljeg, pouzdanog i nepredvidivog, između povjerljivog i nepovjerljivog, odanosti i izdaje... a ja, koja sam oduvijek sama sebi nejasnih obrisa, te - entre chien et loup... margine vremena, osjećam