pa smo napredovanjem došli do čiste situacije: - posluje se iskusno i ljudi se traže sve više, - ali ni uz najbolju volju, i kad ih ima i kada preporučiš, oni nemaju ni milijunti dio ni sada potrebnog znanja i ni ostalog (novaca) koliko je potrebno samo početku abecede naših i EU snaga, pa ni samo za održati tekuća poslovanja sa iznimnim dobitima, za bankovne dobiti ni teorijske šanse, a koliko toga treba još, kolika je abeceda, naprosto nema takva mađioničarska znanja i sposobnosti; - sva RH da se skupi i najbolje harmonizira nema ni blizu znanja i sposobnosti za najnužnije u Zagrebu, a gdje su Split i ostalo, uz ostalo jer to nužno bolje rješi netko ili nekolicina, pa se radi o tome ili beskrajna količina maoističkih divizija ili netko tko nešto zna i može, a to su nepremostive prepreke, fizički ponori, potpuno razumljivi, između nedoljivih predmeta žudnje i običnog zbrajanja i oduzimanja, pa se u smislu znanja radi o tome da nikad nigdje ništa ni minimalno nisu htjele ni mogle vidjeti globalno divizije sa 150.000 elitnih boraca razvijenih u juriš, zajedno sa vojskovođama, o tome se radi, i poznatom efektu klopke, što više uspjeha dublja klopka, nešto matematike to odamh točno pokazuje.